Prije par mjeseci na miljunašu je bilo pitanje tko je otkrio sloj koji dijeli koru od plašta Zemlje. Znao sam odgovor prije nego su ispisali moguće odgovore - Mohorovičić. Odmah sam se sjetio pokojnog profesora zemljopisa i odlučio jedan post posvetiti njemu. Međutim, kako to biva, od milijun sitnica koje mi padnu na pamet i od kojih odmah u glavi slažem post, ogromnu većinu nikad ne napišem. Zaboravim. Jebiga.
Nekidan je na onoj najslabijoj karici bilo pitanje "Kako se zove instrument za mjerenje dužine krivulja (na crtežima i kartama)?" Taj odgovor - kurvimetar , je toliko duboko zapisan u meni zahvaljujući upravo mom pokojnom profesoru.
Moj profesor zemljopisa u zadarskoj gimnaziji je bio legenda. Imao je 2 metra i 130 kila. Ogromnu glavu sa mlohavim licem i ogromnim ustima na čijim bi se krajevima skupljaja pjena koliko je fufljao. Tog Mohorovičića nikad neću zaboraviti baš zbog te pjene koja je kipjela kad bi on izgovorio njegovo prezime. Mohhhorrovičćčižć. Cijeli razred se kidao od smijeha.
- profesore, možete li ponoviti?
- mohhorrovičćčić. - prštala je pjena.
Razred umire.
Taj dobričina imao je kabinet odmah do ploče i nije u razred ulazio kroz vrata učionice nego kroz svoj kabinet. Vrata tog kabineta su bila široka cca 70 cm i on bi se uvijek provlačio bočno. Zbog tog provlačenja smo voljeli zemljopis. Kad bi se provukao, ponosno bi se isprsio i iskesio zube u ogroman smješak.
Kad smo učili o kurvimetru bilo ga je sram izreći tu riječ.
- nemojte se smijati! To je kurvimetar. - reče zacrvenjen ko rak.
- ho, rekao sam bez smijanja! - dok se razred treso.
Jednom prilikom smo mu napisali nadimak na ploču ispod karte koja ju je uvijek prekrivala. Pri zamjeni karata, okrenuo se razredu i sa smješkom pitao:
Ho, a tko je ovdje napisao Lamby? Ups, al sam ispao naivan.
Koliko gušta je bilo u njegovom pogledu dok bi prelistavao dnevnik.
- Tomislave, jesi li naučio, ha Tomislave?
Tomo bi skrivao pogled.
- Ajde Tomislave, izađi da te vidimo. Ho ho.
Postoje ljudi koje duboko nosimo u sebi, pamtimo po dobru, a Lambo je meni jedan od njih.
Hvala Vam, dragi profesore, što ste oplemenili moje školske dane.
(evo, pobiže mi suza)
|
