13:30 Evo me na rivi.
Avion je kasnio po ure. U ponoć i po san bio na rivi. Taxija nema po jebene ure. Tek u uru i kvarat sam došao u hotel.
- Dobra večer. Imam rezervaciju na ime Kokolo.
- Da evo. Do kada ostajete?
- Sutra ujutro odlazim.
- A onda ću vam dati bolju sobu.
- Hvala vam. Baš ste ljubazni.
U liftu smrdi. Do 6 kata lift vozi sigurno minut. Samo da otvori i zatvori vrata mu treba 15 sekundi. Ulazim u sobu i palin svitlo. Ona neonka se dere koda je kolju. Jebeno iritantan zvuk. Palin tv i izlazin na balkon. Pogled je super. Split i otoci svitle. Mirno je i lipo. Skidan se i bacan se u krevet. Na drugom programu su zvjezdane staze, ali je slika katastrofa. Neda se gledati. Snježi kao da sam u Sibiru. Ma što? Dilema dali sada zvati recepciju ili biti papak i zadovoljiti se s ovim sto imam. Ma neću biti papak. Iden zvati recepciju. Uto se sjetim da bi možda mogao pogledati dali je antena dobro uštekana. Lagani dodir televizije i slika se popravi. Pa mater vam jebem! Opet sam se zavalio i oću pojačati ton. Slomijo sam prste i ruku dok sam stiskajući ko kreten one botune i ciljajući TV pokušavao pojačati ton.
Nakon zvjezdanih gasim tv i idel leći. Iden kurac. Onaj jebeni minibar zuji kao da je ledomat. Bolja soba, kaže on. Pa kakve su lošije? Jebo vas hotel. Zadnji put kad sam bio bilo je super. Ovo se pretvorilo u trećerazredno prenočište. Ujutro sam se probudio svjež ko tičica i izašo na balkon. Lipo je. Sunce sija iznad Splita, a nad otocima se kupe oblaci. Posli doručka iden obaviti posa zbog kojeg san doša. Posao je gotov u podne ipo. Lipo se pozdravin sa judima i iden u grad. Lagano šetan prema rivi. Avion mi je tek u 7 uri pa planiran kako provesti vrime do tada. Iden sisti u neki kafić popiti kavu i napisati blog. Onda ći ići nešto izist. Šetan po rivi i tražin di ću sisti. Padala je u međuvremenu kiša tako da su oni stolovi direkt na rivi mokri. Triba sisti ispod tendi. Biram između Verande i Vip Internet caffea. Možda iz vipa mogu poslati ovaj post? Sidan za prvi stol u vipu i dolazi konobar.
Sok od jagode, molim. Imate li wireless link ovdje?
Koga?
Ma čim me ti pitaš koga znači da nema! Ono da se sa laptopn spojin na Internet bez žica.
A nema to. – govori sav u čudu.
Onda samo sok.
Dolazi on i nosi sok. Izvolite.
I tako sada ja sidin na najpoznatijoj «Rivi» na svitu (nakon zadarske). Iza mene je Dioklecijanova palača, a ispred mene šporki stol na kojem su mrvice od kroasana što su vjerovatno prethodni gosti čopali. Pa jebemu mater. Trebam li mu ja reći da to pokupi ili bi se on sam toga trebao sititi. Alo vipovci. Čitate li vi blogove? Sljedeći put kad dođen oću wirelees i čisti stol. Tražim li previše od firme koja nudi svakojaka čuda tehnike? Nije vam baš reprezentativno davati svoje ime šporkim krčmama.
Upravu ulazi brod Valun u porat. Palme njišu grane. Ljudi, žene, dica, straci, pasi šetaju se po rivi. Lipo je. Ja zadovoljan. Evo i katamaran na kojem piše Brač. Slika do jaja.
18:20
Čekan bus koji me triba odvesti na aerodrom. Naprid na rivi je vezan onaj katamaran na kojem sam mislio da piše Brač. Ne piše Brač nego Broč. Prekrasno. Do jaja.
Evo me doma u ZG-u.
Pozdrav svima, a posebno Bročanima.
Čitamo se.
|
