Znači, bilo je to u drugom razredu osnovne škole. Točno se sjećam. Redom:
Đani, Gile, Vjeko, Tome i ja. Nas 5 mulćića iz kvarta idemo iz škole doma. Dolazimo na trafiku i kupujemo Half bonbone (one tvrde i kockaste) i kutiju cigareta. Nemogu se sjetiti koje su bile, ali je bilo meko pakiranje. Idemo na Muraj (bedemi u gradu Zadru) iza zgrade Narodnog lista. Tamo je mali zagrađeni parkić, totalno neodržavan i zapušten. Sjeli smo na travu u krug i pušili svoje prve cigarete u životu. Trajalo je jedan dan, nije mi se svidjelo, ali ja sam pušio. To je tom dečku bilo dovoljno da se osjeća odraslim.
Praznici na prelasku iz sedmog u osmi razred.
Ja i godinu dana mlađi frend ulazimo u barku i idemo, neznam di idemo. Nakon nekog vremena on vadi HB- meko pakovanje. Udarac palcem po dnu kutije tjera tri filtera cigareta vani.
Oćeš?
Oću.
Nikad neću zaboraviti mantanje u glavi. Lego sam na pajole i vrtio mi se cili svit. Nije mi se bas svidilo. Ali je mirisalo po mom ujcu. Kao da je on tu negdje. Onaj miris duhana kad bi moj favorite ankl došao kod nas. Taj dan sam popušio tri cigare. Slijedeći 5. Onda 10. Nakon 2 godine starci su mi znali da pušim. U 3 srednje sam pušio sa starom, a u četvrtom sam pušio pred starim. Pušio sam između kutije i kutije ipo dnevno i tako 14 godina.
Uzmemo li u prosjeku da pušim 30 cigareta dnevno puta 365 dana puta 14 godina ispada da sam popušio 153300 cigareta. Uzmemo li u prosjeku da 30 cigareta koštalo oko 10 kn ispada sa sam potrošio oko 51000 kn na cigarete. Ako svaka cigareta smanjuje život za 5 minuta ja sam svoj skratio za 766500 minuta, a to je 12775 sati ili 532 dana svog zivota.
Nisam htio nista prije pisati o ovome, ali mislim da je došlo vrijeme.
Prestao sam pušiti prije dva tjedna. Nisam zapalio ni jednu cigaretu, nisam užicao ni jedan dim. Želim postati nepušač, a oni ne puše ni jedan dim. Time punim glavu. Neću ni jedan dim. Lomim prste po kafiću nesvjesno. Upoće ne razmišljam o cigareti, a prsti mi kidaju sve što na stolu nađu. To je vjerovatno navika koja će proći. Uglavnom dobro se osjećam. Sve više se sviđam sam sebi. Ja uspješno ne popuštam svojim slabostima. Znači jačam se.
Nemojte mi govoriti da ustrajem u odluci. Jer sam već ustrajao i nema šanse da se ovaj put zajebem kad sam tako daleko došao. Takvu idiotariju sebi neću napraviti.
Nemojte me poticati. Pohvalite me. To mi treba.
|
