Krepat, ma ne molat!

Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.

(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice

petak, 02.03.2012.

Sad je vrijeme za to

Godinama skupljamo svu gorčinu, bijes i nemoć u sebi.

Godinama već šutke podnosimo da nas jebu politikom, domoljubljem, kerumima, bandićima, kosorima, sanaderima, minimalcima, pedeveima, referendumima, izborima, popisima stanovništva, nezaposlenima, obespravljenima, haljinicama boje lila naših vrlih sponzoruša.

Ali došlo je vrijeme da odlužno kažemo : NE!

Stojimo na barikadama i pod cijenu vlastitog života, a za boljitak djece nam naše, ponosno vičemo : NO PASSARAN!

Uzmite nam tijela, ali BLOGOVE vam ne damo!

Ovo je kap koja je prelila čašu!
Crknite u mukama mrski neprijatelji, ali u naše blog editore nećete!
Nema predaje!

Makar nas nazivali budalama, kao i sve naše slavne pretke koji su pustili živote na oltar domovine, mi ćemo ponosno braniti tjekovine dugogodišnjeg pisanja postova i komentara, kojima mijenjamo svijet na bolje, a klasni neprijatelji od straha pred našim gnjevom nek pakiraju kofere i bježe iz zemlje.



Pred ekranom naši ljudi stoje spremni da se bore
Tipkovnice već čekaju znak
Crni momci ispred bloga su upalili motore
Oni ostavljaju zli komentar...

U editoru pasvord se mijenja
I svi su opet spremni da se bore za blog
U nama vrijeme se mijenja
Na barikade stajem bloga mi mog!
Sad je vrijeme za to
Sad je vrijeme za to
Sad je vrijeme za to
Sad je vrijeme za to...

P.S. jebem vas blesave.

P.P.S. uredništvo, zašto nema rubrike "revolucija"?

Apdejt



Izadji i bori se
Na ovom blogu nema mjesta za jednog od nas
Izadji i bori se
Komentara nema
ali counter kaže : motre na nas.




- 08:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.