Ne postoji stvar koju dobar puder i vruća kava ne mogu popraviti kad moraš ustati iz kreveta a najradije bi ostala u njemu. Podigneš rolete i onda se na trenutak gledaš s mrakom. Mrak ima boju njegovih očiju.
I ti na trenutak sklopiš svoje. I onda se iznutra gledate ti i on.. I popraviš bretelu na ramenu i pocrveniš i budeš sretna što još to umeš. Crveneti pred očima mraka dok se on tako lagano odiže i nestaje sa tvojih ramena. Spušta se na kapiju i orah u sredini dvorišta, na onu još jednu crvenu ružu kraj puteljka koju je neki dan zagrlio poput njegovih ruku, mokri snijeg.

Kava se hladi na stolu, vruć tuš i meki frotirski ručnik, para iz kupaone koja se lepi na ugrijane pločice.

Kad opet otvoriš oči već su se spustile noćne sjene.
Još jedan čarobni krug.