utorak, 24.10.2006.
Vrganji
|
Kao klinac išao sam koji puta u berbu gljiva. To je bio izlet u šumu, svježi zrak i neki cilj zašto se šeće. Na žalost tu aktivnost sam zadnji puta prakticirao prije 7-8 godina. Kotlić na otvorenoj vatri s gljivama je bio izvanredan doživljaj. Ali iz tog razdoblja pamtim i vrganje s jajima za večeru koji mi nikada nisu pasali. Štoviše godinama nisam jeo vrganje. Nekako su mi se usjekli kao nešto ljigavo bez posebnog okusa. No prošle godine sam dobio za poklon s jednog putovanja iz Italije sušene vrganje. To je bila čista suprotnost onome što sam jeo s jajima. Izuzetno mirisna namjernica, fenomenalna za pripremu. Nisam mogao vjerovati da se radi o istoj stvari. Kroz glavu mi je prolazilo pitanje da li je razlika u sušenima ili su slučajno talijanski vrganji bolji od naših. Trebalo je eksperimentalno naći odgovor. Prošli tjedan sam kupio svježe vrganje i počeo s njihovom transformacijom prema suhom stanju. Tri dana u otvorenoj pećnici na niskoj temperaturi (cca 30) položenih u protvanu na gazi. Za vikend su bili spremni za upotrebu. I dalje mi je nevjerojatna preobrazba. Nekako mi je logično da se sušenjem miris izgubi, ali kod vrganja je obrnuto. Crtice: - koristiti u kuhinji OBAVEZNO - od 1kg svježih se dobije 10 dkg suhih - 1 kg svježih = 70 kn, 10 dkg suhih = 70 kn => ne isplati se kupovati za sušenje, jedino ako se ide u berbu - sušene vrganje prije upotrebe izlomiti na komadiće i namočiti u vodi nekoliko minuta. Na kraju sam za ručak napravio jednostavno jelo: Kotleti u bijelom umaku od vrganja sa tjesteninom. Na tavu sam stavio kotlete. Kada su bili pečeni do pola dodao sam isjeckani luk (nisam stavio prije da ne izgori, a kotlete nisam dinstao nego pekao). Nakon što je luk požutio, dodao vrhnje za kuhanje, mlijeko i vrganje. Od začina stavio malo papra, tek toliko da naglasi okus gljiva. Pustio sve poklopljeno na laganoj vatri 15-tak minuta da se napravi umak i da kotleti omekšaju i upiju miris vrganja. Poslužio s tjesteninom. |
