Izgubljena - nađena
Bijah uprljana, očajna, tužna, ljuta...
jednostavno nedostojna Tebe...
Zato sam pobjegla i sakrila se od očiju sviju,
a ponajviše od Tvog pogleda...
Osjećala sam se nedostojnom Tvoje ljubavi,
Tvoje pažnje, Tvojeg dodira pa i Tvoga pogleda punog ljubavi.
Sakrila sam se misleći da me nećaš naći,
možda potajice, da me nećeš niti tražiti...
No moram Ti nešto priznati,
Nedostajao si mi!
Koliko sam se skrivala, toliko sam zapravo žudjela za Tobom...
Koliko sam se nadala da me nećeš naći, toliko sam još očajnije željela da me nađeš.
Koliko sam bježala, toliko sam zapravo željela da potrčiš za mnom.
Koliko li je samo misli i emocija prošlo kroz mene,
Koje sam sve borbe i lutanja prošla...
Borbe sa samom sobom i lutanja životom..
No jednoga dana došao si neočekivano!
Došao si i našao me u mom grmu u kojem sam se godinama skrivala.
Već su se i bodlje zabole u moje tijelo,
Tijelo je već krvarilo,
rane su izgledale ružno,
no na Tvom licu kad si me ugledao,
sjao je samo osmjeh!
Nije bilo niti male naznake odbijanja, odbojnosti, ljutnje...
Uzeo si me u svoje naručje i počeo vaditi trnje...
Trn po trn...
U početku sam se borila protiv toga...
Navikla sam na svoje trnje,
na svoje rane...
No Ti se nisi dao smesti...
Strpljivo si vadio trn po trn, trn po trn...
Na mjestu gdje su bili trnovi ostale su rane,
no nakon što si izvadio sve trnje, rane si počeo cjelivati svojim dodirom,
dodirom punim ljubavi...
Tako nježni dodiri, tako nježni...
Nakon što si me izbavio iz trnja i izliječio moje rane,
pustio si me...pustio si me da slobodno idem dalje,
dao si mi slobodu, pun ljubavi pustio si me, pokazao si ljubav, spasio me i pustio..
No sada ja više nisam htjela otići od Tebe,
nisam htjela otići jer znam da me voliš!
Od tada više ne želim otići od Tebe,
spoznala sam tvoju beskrajnu ljubav i
iako još uvijek često na životnome putu uprljam svoju haljinu
sada znam da sa sigurnošću mogu doći k Tebi i da ćeš mi je Ti s radošću oprati.
Zato sam evo danas ponovo došla k Tebi, da opereš moju haljinu,
da je ponovo učiniš bijelom,
bijelom kao snijeg...
No Ti si je učinio još bijelijom od snijega,
još mekšom od kašmira,
još lakšom od pera.
O Isuse, što da Ti kažem osim da Te volim i da Te više nikada ne želim izgubiti iz vida...
ISUSE, VOLIM TEEEEEEEEEE!!!!!!! :-)
|