Doručak kod Tiffanyja

14.08.2006., ponedjeljak


AUDREY NA DALEKOM SJEVERU 7 iliti GEJZIRI, GEJZIRI
Posjet gejzirima, odnosno jednodnevni izlet u Geysir te na vodopad Gullfoss, ostavili smo za zadnji dan. Taj zadnji dan bilo nam je svega dosta jer je vrijeme opet bilo tako slinavo da ne znaš jesi li mokar od kiše, magle ili slapa. Moglo je biti sunce pa da vidimo dugu preko vodopada. Moglo je biti sunce pa da vidimo kako gejzir šikti dvadeset metara uvis na plavoj pozadini neba, a ne da se stapa sa sivilom. Ali nije bilo!!!
Enivejz, čak i u takvom stanju duha, Gullfoss je nevjerojatno predivan. Možda najljepši vodopad na Islandu. I potpuno zaslužuje svoje ime, koje znači Zlatni slap. Budući da slika vrijedi tisuću riječi, evo i nje:

Image Hosted by ImageShack.us

Eh, a gejziri... navodno znanstvenici još točno ne znaju zašto katkada vruća voda prokulja iz zemlje. Većina se slaže da to ima neke veze s tlakom u zemlji. U detaljnije teorije ne bih se upuštala jer ipak sam ja samo obična povjesničarka umjetnosti. U svakom slučaju, stvarno je zabavno vidjeti te rupe i bazenčiće u kojima voda radi glu glu glu. Dođe ti da ubaciš unutra dva jaja ili malo tjestenine. Svaki gejzir ima i vlastito ime. Ponos i dika svih islandskih gejzira je Strokkur koji otprilike svakih 5-6 minuta šikne dvadesetak metara uvis. Svi se turisti fino namjeste oko njega sa spremnim fotićima i kamerama - i čekaju. Ruke im otpadaju kako marljivo i pripravno drže kamere da ovjekovječe taj trenutak. (Naravno, nismo ni mi iznimka.) A Strokkur voli zajebavati: počne ključati, površina vode se počne dizati kao veliki mjehur, svi kao sad će sad će, ali ništa. Pa opet tako nekoliko puta, do konačne erupcije. Nije preporučljivo stajati preblizu budući da se ipak radi o vrućoj vodi - mada, koliko sam vidjela po nekim ljudima koji su završili poliveni, nije ipak baš toliko vruća.

Image Hosted by ImageShack.us

Malo dalje od Strokkura nalazi se Geysir, najveći gejzir po kojemu je ova pojava i dobila ime. On skače uvis i sedamdesetak metara, ali nažalost posljednji put je bio aktivan šezdesetih godina. Tako barem piše u našem vodiču. Mi smo ga doduše vidjeli kako nešto malo krklja, možda par metara. To se valjda ne broji. Jedino kad Islandu u posjet dođe neka državnička faca, neki predsjednik ili slično, onda ga odvedu do Geysira i strmopizde unutra pola tone sapuna, što navodno izazove erupciju dostojnih razmjera.

Naš posljednji doživljaj na Islandu bila je noć provedena na klupici ispred autobusnog kolodvora na 10 Celzijusovih stupnjeva. Kako mi to baš nije najdraža uspomena na svijetu, završit ću ovo putopisanje s Gullfossom i Geysirom, kao i preporukom svima da posjete Island prije nego što umru. Ljudi moji dragi, jebo Rodos i Dubai!!!
Gosa nott!


- 21:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>