Pero i Đuro: Žalosni smo danas ...
Izgubili smo prijatelja, Majstoričinog i našeg Makija
...
Đuro: Ne plači, Majstorice ...
Pero: ... šaljemo Ti puse ...
Pero i Đuro: Da, ljutimo se na Rusalku ...
Pero: Prvo je prisvojila sve naše sličice iz Erduta i pokazala ih na svome blogu, a ne 'Kod Pere i Đure' ...
Pero: A onda nas je danas odvela veterinaru ... Kad je donijela putnu košaru, sami smo ušli. Mislili smo da opet idemo u Erdut, a kad tamo ...
Đuro: Uh, nije bilo ni malo ugodno kad nam je čika veterinar čistio uši, a onda nam je nešto smrdljivo nakapao na vrat i gurnuo nam neku tableticu u grlo ...
Pero: Što se ti žališ, ti nisi dobio bocu, a ja čak tri ...
I još sam čuo kako veterinar kaže Rusalki - dva puta na dan, po pola ...
I, nema slatkiša, samo riža i piletina, skuhane na vodi ...
Još kad oguli i kožicu, sve bude bljak bljak ...
Rusalka: Prestanite se duriti, dečki. Malo smrdi, al' vas neće mučiti buhice. A tabletica je protiv glistica, da ne svrbi guza.
Ti se, Pero, moraš strpiti, ako ne želiš biti posranac.
Injekcija antibiotika i nije bila tako strašna ... a aktivni ugljen će pokupiti sve bakterijice iz želudca i crijevca.
Za par dana ćeš biti kao nov ...
A kad presnimim fotke koje je Ančica snimila u Erdutu stavit ću ih na vaš blog ...
Pero i Đuro u erdutskoj vikendici
Pero: Jedan debeli žabac stanuje u onoj Rusalkinoj zelenoj plastičnoj bari ...
Đuro: Žabac se voli sunčati na rubu 'bare' ...
Pero i Đuro: A nas dvojica uživamo poplašiti ga i povijati ...
Baš smiješno skače ...
Pero i Đuro: Vratila se ... i donijela nam slatkiša.
Kaže da se strpimo do vikenda. Onda ćemo konačno svi zajedno u erdutsku vikendicu.
Jedva čekamo ...
Pero i Đuro: Dok Rusalka bude u Krakowu, nas će čuvati njezina sestrica Ančica. Ona je bila naša prva 'mama', ona nas je pokupila sa smetlišta i odhranila na dudu ...
Mi volimo Ančicu, a i ona voli nas.
Pero: Rusalka zadirkuje Ančicu da je ona naša dojilja ...
Đuro: Ančica je obećala da će nas, ako budemo dobri, za vikend povesti u Erdut, u vikendicu ...
Ići će i naš prijatelj Jacky ...
Pero: Rusalka je priredila našu putnu košaru ...
Đuro: I nakupovala je zalihu konzervi, keksića i posipa za naš toalet.
Đuro i Pero: A dok Rusalke ne bude, mi ćemo malo izbliže pogledati ribice ...
Rusalka: Ej, dečki šta to čujem?
Koliko da se zna ... ja sam ribice prebrojala .... hihihihihi
Pero i Đuro: A što ćeš nam donijeti iz Krakowa?
< | lipanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Copyright © 2008 - 2010. by Rusalka
stazica do naše kumice Necutako
Družba Mokrih Šapica:
Bilbo, sad šeta nebeskim vrtom:
Topsy, najstarija u Družbi:
Pavo, ex komšija-mačak, kratko je bio s nama:
Lucky, sjedi na nebeskoj vrtnoj ogradici:
mali Miško i Ćirica, najmlađi članovi Družbe:
Naše pustolovine:
Bubilo, Loricin blog
Finicin ježev blog
Fridin kutak
Guinea pig
Jja, macan Lucky
fotoPtičica