četvrtak, 24.12.2009.
birth of eros
začetog, čeka se rođenje malenog Erosa.
I tako on stoji u svome zrcalnom jaju
i čeka da patnja ugode dođe svome kraju.
Razbijajući ljusku po ljusku yina,
yang dolazi do suštine svog posađenog sjemena.
Dok je svemir u ravnoteži, svaki svome kraju teži.
Svaki u svojoj beskonačnoj krajnosti
postaje dio napete mu suprotnosti
Uživa beskonačno on u svome odrazu
dok se zmija ovija o njegovu pojasu
Zmija ga cijeloga proždire guta i zamata,
dok se on svog ogledala Oroborosa hvata.
Ne shvaća on, uživa u svome odrazu,
dok njegov svemir teži konačnome porazu.
Puca ljuska, njegov svemir nestaje kao Alisa
kada on stupi iza kulisa
Proći će on iza Izidinog vela
i tamo će oko vidjeti (da nema) njega.
Tada će on stići do svog malenog Hrama
gdje će ga u praznini stići Bodhidharma.
Prvi korak najviše boli, ali prvi je ujedno i zadnji - sve gori i gori.
Kada on razbije ljusku ovu, neće više biti kao bubreg u loju.
Tek kada (se) razbije iluzija ova, biti će opet Supernova.
Dotada će on u beskonačnosti kristalnog jajeta kao riba
u centru jaja dubok, niti moći van, niti da pliva.
Tonuti će on u svome tužnome stanju
dok će svemir težiti svome ravnanju.
Kada se on svemira ovog odvoji, napravi nešto 100%,
preskoči bezdan,
ponovno će postati rođen u tuzi bola Istine
iznova izvoran i sretan.
