petak, 08.08.2008.
narav spilje: Platonova alegorija,..ups! analogija spilje
zamislite zatvorenike koji su bili lancima zavezani od svog djetinjstva duboko unutar spilje: ne samo da su im njihove ruke i noge fiksirane lancima; njihove glave su također lancima fiksirane u jednome smjeru, stoga da njihov pogled bulji i fiksiran je na zid.
Iza zatvorenika je velika vatra, i između vatre i zatvorenika je podignuta staza, kojom lutke različitih životinja, biljaka, i ostalih stvari su micane po. Lutke bacaju sjenu na zid, i zatvorenici gledaju te sjene.
Iza spilje je već utabana staza, i po toj stazi ljudi hodaju i pričaju i općenito rade buku.
Zatvorenici vjeruju da ti zvukovi dolaze direktno od sjena koje prolaze po zidu špilje.
Zatvorenici se angažiraju u nešto što se čini nama da je igra : davajući imena oblicima koji dolaze. To je, doduše, jedina realnost koju oni znaju, iako oni vide samo refleksije, sjene objekata. Oni su tako kondicionirani da sude o kvaliteti jedni drugih po njihovoj vještini brzine imenovanja oblika i ne sviđanja onih koji to igraju lošije od njih.
Ako zatvorenikovi lanci puknu, i on uzmogne ustati i izaći (proces koji će zahtijevati nešto vremena, s obzirom da to nikada nije prije radio). Na kraju on će biti primoran da istražuje; on ustaje i izlazi iz spilje, gdje je odmah zasljepljen suncem. On se tako okrene sjenama podija, u jezera??, polagano radeći na izlasku iz svog zavedenog uma, i on će s vremenom vidjeti tračak sunca. S vremenom, on će naučiti vidjeti ga kao objekt koji omogućava sezone i putanje godine, predsjedava svim stvarima u vizualnom području, i na neki način je uzrokom svih stvari koje je on vidio.
(ovaj dio analogije, u bliskom je su-odnosu sa Platonovom metaforom sunca koja dolazi na kraju Republike)
Jednom prosvjetljen, tako reći, oslobođeni zatvorenik se neće željeti vratiti u spilju da oslobodi svoje drugove zatvorenike (to his fellow prisoners - lol), već će biti primoran da to učini. Drugi problem leži u drugim zatvorenicima koji se ne žele osloboditi: silazeći nazad u spilju zahtjeva da se oči od oslobođenog zatvorenika opet priviknu, i neko vrijeme, on će biti jedan od njih koji će identificirati oblike na zidu. Njegove oči će opet biti uronjene u mrak, i trebat će mu vremena za privikavanje. On bi se mogao spotaknuti, Platon dodaje, i zatvorenici bi mogli zaključiti da ga je njegovo iskustvo uništilo. On neće više moći identificirati oblike na zidu tako dobro kao ostali zatvorenici, čineći im se kao da je njegovo prebivanje na površini kompletno uništilo njegov vid.
--
Platon, Republika
