subota, 27.01.2007.
űberman
U davna vremena ladje nisu bile ovako velike, snazne i udobne kao danas. Bile su mnogo manje i nesigurnije. kad bi plovile po moru putnici bi osjecali njihovu nestabilnost i zajedno sa njom se naginjali desno i lijevo. Tako je svaka plovidba bila izazov, pa su mnogi na taj put kretali sa strahom. Mnogi se vise nikada nisu vratili: zauvijek su ostali u moru vode i postali hrana ribama.
Tako se pripovijeda da se neki car vozio u ladji, a s njim u pratnji bio i jedan djecak. Kako se nikada ranije nije vozio u ladji, djecak je osjetio veliki strah, te poceo plakati i cviliti da se sav tresao. Svi prisutni su ga tjesili, hrabrili i nastojali mu odbiti strah. ali sve je bilo uzalud djecak se nije smirivao. Nakon nekog vremena caru dojadi njegov plac i smuci mu se, no niko nije znao kako da umiri djecaka.
Srecom tu bijase i jedan mudrac, te on pridje caru i predlozi:"Ako dozvoljavate, visosti, ja cu ga usutkati i umiriti!"
" Bila bi to od tebe velika usluga!" - rece mu car.
Mudrac naredi da dječaka provuku ispod broda.
Dječak se uhvati rukama za zadnji dio ladje i kada se ispe na ladju, sjede u jedan ugao i umiri se sasvim. Skupi se što je više mogao i više ne izusti ni suze. Ljude više nije mučio njegov plač.
Caru se dopade dosjetljivost onoga mudraca, pa ga upita:"kako si znao da ćeš uspjeti? kakva je u tome mudrost?"
"On, vaša visosti, nije nikad osjetio patnju utapanja, nije iskusio teškoće nečega takvog i nije spoznao spasonosnu vrijednost ladje." - rece mu mudrac. "Isto tako, cijeniti zdravlje umije samo onaj ko bude pogođen kakvom bijedom i bolešću!"
