srijeda, 24.08.2011.

~Zemaljska lopta~

-Zemaljska lopta
vrije uzareno,
okrece se,sveudilj sneno.
Zemaljska lopta,
odraz je savrsenog nesavrsenstva,
tako privlacnog,
slike pajaca,
odjevenog u gospodsko odijelo.
Zemaljska lopta,
vizija je mirnog nemira,
u tlapnjama nasim,
naseg vjecnog svemira.

-Nasu loptu
ponosno na raspelo mecu,
ponosni cine neponosna djela,
a Nju,nasu Loptu,
i dalje tako okrecu...
Sapienti sat !

Moja malenkost,Damir.

- 22:58 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.08.2011.

~Znano-neznani ljudi~

Jedan citat,mojeg uzora u Knjizevnosti Miroslava Krleze,koji i te kako,misli moja malenkost,opisuje slijedece-napisanu pjesmu ;

“Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.”

~Znano-neznani ljudi~

Idu,prolaze ljudi
pa neka idu,
kaze moje ja.
Danas nam znani,
sutra toboz neznani.
Streme,hitaju,kriju se.sve incognito,
sami misle da su nevidljivi,
eh ti znani,
zdusno bi postali,za nase oci neznani,
a sutra,kad Sunce na nebeski pijadestal se vine,
traze nova poznanstva,
idu u nove predatorske pustolovine.
Tako sveudilj,
opet toboz oni,
zeljet ce biti znano-nepoznate osobe,
za neke druge,
dobronamjerne duse,
koje ce im vjerovati ex abrupto,
da ce uvijek,zivotni vjetar za njihovu dobrotu da puse...

Moja malenkost,Damir.

- 08:37 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2011.

~Smrt starog ormara~

"Svaka stvar,moze biti opjevana,jer sve te stvari,dio su nasih zivota..."

-Stari ormar iz godine neke
u hladnoci danonocnoj polako sahne.
U toj sobi
dugo je,mozda i predugo,
ispracao mnoge,
u strani svijet nade i dobra,
a neke gledao,
na umirucoj postelji,
i zadnjoj molitvi.
Slusao je kako soba hladna,
gudi pjesmu,
u koru s tminom,
a danas toga,vise nema.
Sada samo,skutreno u kutu,
ponekada,tiho,incognito,
on se javi,
snubeci i moleci za jos jednu minutu,
da ga hladno-smrtna sjekira,
hladnija i od noci zimske,
za sveudilj ne makne,
sa pijadestala sobnog.

-I strance znaj
ako ponekada zaviris u sobu ovu,
zapamti,da tu je stojao,
vjecno-povezani ormar s ovom sobom,
a sad ga vise nema.
Tisina ga,tuzno oplakuje...

Moja malenkost,Damir.

- 11:34 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 13.08.2011.

~Cekajuci,mozda docekam~

Izgubljen u tami
sad se pitam,bez odgovora,
uz erupciju tisine,
uzimam olovku,
i glumim sebe.
Dok sat brenca mrmornoj tisni
pitam se i dalje,jesam li to ja ?
Sjedeci kraj prozora
ploveci u mislima,
moje izmuceno ja,
polako nestaje,
gubi se,sa svakom,
cudnovato-proljetnom kisom.
Oh kad bi znao,
gdje je moje ja otislo...
O kome ono sada sanja
na ciji prozor sada gleda,
da li ce mi ikada reci?
Cekajuci,mozda docekam...

- 20:13 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 06.08.2011.

Laz...

Pjesma,poema,bez posebne lirske osjecajnosti i osobenosti,no ipak iskaz,svjedodzba,moje malenkosti,
svjedodzba koja svjedoci sama sebi,o lazi najvecih lazova,koji toliko lazu,da ni' sami ne znaju sto je to rijec "istina"...

Laz

Lazu
lazu,
lazu,
mnogi,samo lazu.
Laz,
oh ta laz,
laz njihovih zivota,
laz nasih golgota,
ta laz im je u krvi,
oni ne vide,
da s lazi,
nikad neces biti prvi!
Lazu sebe,mene,Tebe,
lazu nebo,Boga,
lazu sve.
Beskrajno lazu,
nikako da dolazu...

- 23:41 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.08.2011.

... Korovi Golgote...

-U praskozorje nakon sna,
covjek ili mozda sjena,
stremi pogled kroz prozor,
nudeci,
novom danu nadu,
i svoje najljepse zelje.
Niz stepeniste silazi,
osjecajuci da bi mogao letjeti,
a ipak pada,
svakom stepenicom,svakim korakom,
sve je blize dnu.
Nu, to je ipak zivot,
gdje covjek leti,
i lako pada.
-Opetovano ide van
svojim i svacijim putem.
Ulazi u gvalje raznoliko istih ljudi,
gdje se svatko,
svakome cudi.
Te gvalje,
lose su krije iza suncevih zraka,
a kada dodju kuci,
ponovno su oni.
A covjek i dalje putuje,
kroz gvalje,
kroz korove golgote.
-I da li on ima cilja?
Ili samo prlazi hladnom ulicom,
gdje psi laju,a karavane prolaze,
a stare macke na krovovima brencaju,
i one bi da polete.
I tako svaki dan
njegova zivota,
prolazi,plovi,
leti i pada,
kroz korove golgote.
A kada ga vise ne bude,
onda ce njegova dusa,
biti ono,sve sto on nije mogao...