subota, 26.01.2008.
Razmetno ljeto
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Stvarno nema smisla čitati usred zime knjigu ovakvog naslova.Ipak,nije mi nimalo krivo,jer knjiga je prekrasna.Isprva me malo mučilo što su tri usporedne radnje i malo je teško pohvatati konce kad se u svakom poglavlju radnja baci na nešto sasvim drugo.Junakinja prve priče je Deana,inače biolog po struci,koja živi sama u šumi i proučava život kojota.U drugoj priči radi se o Lusi,mladoj udovici kojoj je iznenada poginuo muž,a ona živi sama na farmi i pokušava se snaći u svemu tome.Treća priča je o dvoje osamdesetogodišnjih staraca,zavađenih susjeda koji se stalno oko nečeg prepiru.Što radnja više odmiče,priče se približavaju i roman postaje sve zanimljiviji.Sasvim lijepa knjiga za koju mi je drago što sam je pročitala.
Eto,čini mi se da mi je sve teže pronaći neku knjigu kojom sam skroz zadovoljna,postajem sve izbirljivija.
Ima nekih autora koje sam prije čitala kao sumanuta (npr. moja faza Stephena Kinga i Deana Koontza),sada ih ne mogu ni pogledati.Ili faza onih laganih smiješnih knjiga,tipa Šopingholičarke ili Moj život na tanjuru,Dadilja i slične.Drži me to jedno vrijeme i stvarno gutam takve knjige,ali brzo ih se zasitim.Ili knjige Grishama (pravnički trileri),pa Mary Higgins Clark.Sve su to knjige koje sam nekad čitala s uživanjem,ali danas više ne idu pa ne idu.Što mi sljedeće godine nose,tko će znati.Nadam se da me neće vratiti na fazu Zagorke koju sam s guštom čitala u 7. i 8. razredu,a danas mi se čini totalno nečitljivom.Tko zna,nitko ništa ne zna.Krhko je znanje.
- 14:49 -
utorak, 22.01.2008.
Povratak u Barsaloi
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Naravno da sam u jednom dahu pročitala nastavak Bijele Masajke Corinne Hofmann.Zanimljiva je kao i prva knjiga,a naročitu draž daju joj fotografije koje je autorica snimila u Keniji.
U prvoj knjizi govori se o bjelkinji,samoj autorici,koja se zaljubljuje u ratnika iz plemena Masai.Ona je inače iz Švicarske i došla je turistički sa svojim dečkom u Keniju.Međutim,jedan fatalni susret s Lketingom dovoljan je da ona ostavi dečka,zaljubi se i odluči se udati za Masajca,unatoč ogromnim razlikama baš u svemu.O tome govori prva knjiga,naravno ima tu još svega,a najviše problema.Kad je rodila kćer Napirai,stvari su postale još gore jer je skoro nekoliko puta umrla zbog nehigijene,malarije,nepravilne prehrane.Na kraju knjige,Corinne odlazi s kćerkom,vraća se u Švicarsku i ostavlja Lketingu.Čitajući tu knjigu,nama čiteteljima stvarno nije jasno kako je sve to mogla učiniti,kako na sve odgovor može biti ta luda zaljubljenost.A na fotografijama Lketinga grozno izgleda,nije Richard Gere,i mi stvarno ne razumijemo.
U drugoj knjizi Corinne se odluči nakon 14 godina vratiti da ponovo vidi svog muža,svekrvu i sve koje je upoznala.U međuvremenu je njena knjiga doživjela veliki svjetski uspjeh i snimljen je i film po njoj.Knjiga opet obiluje fotografijama koje su izuzetno zanimljive.Corinne je došla sama,bez kćeri,ali je uvjerena da će sljedeći put povesti i nju.Postoji i treća knjiga koja još nije kod nas prevedena i ja ju jedva čekam.
Uglavnom,zgodno i zanimljivo.
- 07:42 -
četvrtak, 03.01.2008.
Rođendan
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Eh,svaki put na svoj rođendan sam loše volje,ne volim taj dan i nikad ga nisam voljela.Što sam starija,naravno da je još gore,jer godinica se naslagalo prilično.Ne volim što sam rođena odmah na početku godine,tako da brzo punim tu svoju godinu,ne volim i zato što mi je dosta prežderavanja koje krene već oko Badnjaka pa se nastavlja i nastavlja,tako da od dijete koja bi trebala početi 1.1. nema još ništa.
S 1.1. bi sve kao trebalo početi drugačije,donose se neke odluke koje se ,naravno,neće poštivati.Ja bih stvarno trebala krenuti na dijetu,da skinem bar 2 kile,mislim da bi mi već bilo lakše.Naravno da bih trebala skinuti 22,ali neću tako daleko i neozbiljno postavljati nerealne zahtjeve pred sebe.
U novoj ću nastojati biti manje živčana,ali kako da to postignem?Proučavajući silne knjige koje će mi u tome pomoći?Baš nešto sumnjam u to.
U novoj bih htjela stvoriti novo prijateljstvo,nekoga s kim bih mogla pričati o normalnim stvarima,i to nekog nevidljivog,preko interneta.I to sumnjam da ću ostvariti.
Pa zašto uopće postavljam neke zahtjeve kad od toga neće biti ništa?
Evo,nastavit ću pisati ovaj blog,bar ću imati evidenciju knjiga koje sam pročitala.I valjda ću naučiti stavljati slike pa ću staviti pokoju sliku.
- 15:31 -
