Nigerija
Kratke sadržaje neću pisati, niti uvode u romane. Pisat ću o svojim dojmovima pročitanog i poveznici sa životom. Amerikana je treći roman Chimamande Adichie koji čitam.
A zašto baš nigerijska književnost?!
Oduvijek me privlačila Afrika. Iz Europe na žalost nikada nisam imala prilike putovati na neki drugi kontinent. Moj prvi pojam o Africi je bio safari i to mi je san, otići na safari u Keniju. No, nekako mislim da mi je suđena Nigerija. Nedavno sam donijela odluku da ću 2019. godine otići u Nigeriju, a do tada pripremiti moje najbolje putovanje ikada
Moji susreti s Nigerijom su bili i povezani s nogometom. Na svjetskim prvenstvima bih navijala za Nigeriju; i stvarno nogomet je njihov najpopularniji sport.
2007./08. sam živjela godinu dana u Italiji gdje sam bila na Masteru na Eni University (inženjerka sam naftnog rudarstva). Tamo sam upoznala puno Nigerijaca, upoznala moju Juliu s kojom sam i dan danas u kontaktu kao i s većinom tih ljudi. No, Juliet je posebna :-) , jedna od žena na mojoj listi top 10 :-)
Tamo sam imala dodir i sa njihovom hranom , koja je totalno preljuta za mene. Imala sam doživljaj gdje su samo za nas otvorili nigerijski restoran. Nigerijska zajednica u Milanu je stvarno jako dobro organizirana, to je bar moj dojam bio tada.
Tada sam i vidjela kako žene ravnaju kosu , stavljaju umetke, koriste razno razne preparate za kosu (većinom za ravnanje, mi smo ništa za njih sa: našim lakom za kosu, bojama, pjenama i gelovima, hahaha).
A eto sada čitajući Amerikanu mogu pobliže upoznati taj cijeli svijet. To je priča o utjecaju nafte i brzo stečenog bogatstva u toj zemlji, većinom raznim muljažama sa vrijednostima zemljišta. Priča prikazuje kako se bogati uvlače u rit još bogatijima, njihova prenemaganja i koliko im je bitno poznanstvo sa bijelcima i koji utjecaj bijelci imaju na njihov business.Njihovo viđenja zapadnjačkog svijeta, odlazak u Ameriku, ali i povratak nakon što se situacija u Nigeriji primirila. Ali tu ima jedna poveznica i sa nama, oni odlaze da bi pronašli nadu, a tako vjerojatno i mi. Sigurna sam da bi mnogi i ostali da situacija u Nigeriji nije bila takva napeta. Iako knjiga prikazuje i one koji nikada nisu ni htjeli otići iz Nigerije.
Dojmile su me se i sitnice kao što je ritual uređenja kose koji traje po 5-6 sati...e treba bit toliko strpljiv za frizuru.
Isto im je jako bitna religija. U Milanu sam išla neko vrijeme nedjeljom sa ekipom u crkvu. Inače nisam vjernica, to je više bilo radi druženja , ali i znatiželje. To je kod njih totalno veselo druženje. Sa pjesmom i traje cijelo prijepodne. Lijepo za doživjeti.
I dan danas spavam na posteljini koju sam dobila prije povratka u Hrvatsku od nigerijske zajednice za sjećanje na prijatelje.
Stvarno jesu pravi prijatelji, nekoliko njih će to biti cijeli život, a put u Nigeriju planiram već sada. :-) Najveći razlog zašto sam odabrala posjet Nigeriji je da vidim moje prijatelje s kojima sada komuniciram preko Facebooka , mailovima i preko whatsappa.
Kroz ove tekstove htjela bih zainteresirati ljude da čitaju i nešto drugačije. Nije sve u trenutno aktualnim vampirima, erotskim romanima ili sličnoj beletristici.
Ovo je stvarno jako dobra knjiga.
Družit ćemo se sa mojim novim dojmovima, a koga interesira pravac knjižnica
|