|
|
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Nastojim ne izgubiti smisao za humor
jer nas jedino šala može izmiriti s groteskom života
i jer dok se čovjek može smijati još je na sigurnome."
Michal Viewegh
Zašto dišem...:
Adorned Brood, Albert King, Alice Cooper, Arcturus, Bad Company, Beck Bogert & Appice, Black Sabbath, Blood Sweat & Tears, Bloodhound Gang, Bob Dylan, Bobo Stenson Trio, Burzum, Cactus, Canned Heat, Chuck Berry, Code, Corvus Corax, Cranberries, Cream, Creedence Clearwater Revival, Danny Elfman, Darko Rundek, David Bowie, Deep Purple, Dire Straits, Desiderii Marginis, Dropkick Murphy's, Drugi Nacin, Dubliners, Duran Duran, Elvenking, Elvis Presley, Emerson Lake & Palmer, Emperor, Enisferum, Enya, Eric Clapton, Fever Tree, Flogging Molly, Frank Zappa, Garbage, Grand Funk Railroad, Grateful Dead, Gustafi, Haustor, Heol Telwen, Hladno Pivo, Immortal, In Slaughter Natives, Iron Butterfly, Iron Horse, Jeff Beck, Jeff Buckley, Jefferson Airplane, Jethro Tull, Jimi Hendrix, John McLaughlin & Shakti, Johnny Cash, Johnny Winter, Jose Feliciano, Joy Division, Kenny Wayne Shepherd, King Crimson, Kyuss, Led Zeppelin, Limbonic Art, LOTR Sdtr., Lou Reed, Lynyrd Skynyrd, Manu Chao, Meshuggah, Misfits, Modest Mouse, Modest Petrovic Musorgski, Moonsorrow, Motorhead, Muse, Nevermore, Norah Jones, Oasis, Opeth, Pat Travers, Peccatum, Petar Iljic Cajkovski, Pink Floyd ,Pips Chips & Videoclips, Placebo, Pulp Fiction Sdtr., Queens Of The Stone Age, Radiohead, Ray Charles ,Rock n' roll ('50.), Rolling Stones ('64.-'71.), Santana, Sephiroth, Shamrock Rovers, Simon & Garfunkel, Skid Row, Skyclad, Steppenwolf, Stevie Ray Vaughan, Superhiks, Tamara Obrovac, Tangerine Dream, The Allman Brothers Band,The Doors,The Killers, The Spores, The Strokes, The Velvet Underground, Thin Lizzy, Tiamat, Tool, Tom Waits, Ulver, Uriah Heep, Vanilla Fudge, Ved Buens Ende, Warhorse, Whishbone Ash, Yes, '80ties
...
"O ne, nije mi nimalo laskao. Možda mu baš stoga i ne vjerujem ništa od svega tog što mi je govorio."
Slika Doriana Graya, Oscar Wilde
I sve drogirane, pijane i siromašne
Okupi svevišnji jednom godišnje
Pa kaže, dečki sori, za vas nemam bolje dane
Mogu vas pretvoriti iz lopova u kleptomane!
Swen
Petrušićka
Marija
Mala Ana
Sven
Pavle
Eleonora
"Daj mi kino" peticija
PCVC
Banksy
Make Poverty History
U čast Frankinim najluđim i najkul i najčru martama.
"Funeral Blues"
Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.
Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.
He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.
The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
W.H. Auden
Anders Jormin, kontrabasist Bobo Stenson Tria
Ja nisam neobična, niti čudna, niti abrormalna. Nisam ni obična, ni glupa, ni intelignetna, nisam ni duhovita, nisam ni depresivna, niti euforična. Nisam rokerica, nisam metalka, nisam fejk, nisam čru, nisam ni forser, nisam ni kul. Nisam alternativa, niti se uklapam, niti odudaram, nisam drukčija, nisam ni ista. Nisam glazbenik, ni slikar, ni znanstvenik, niti pisac. Nisam pijandura, niti nikad potpuno trijezna, ne pušim, niti sam nepušač. Ne spavam malo, niti imam dovoljno sna. Nisam posebna, niti sam dio gomile, niti sam dosadna, ni zanimljiva, nisam voljena, niti napuštena, nisam ni doživljavana, ni zapostavljana. Nisam lijepa, nisam ružna, nisam mizantrop, niti suicidalna, nisam pacifist, ni anarhist, ni nacionalist, ni republikanac. Ne mrzim, niti volim. Niti sam dijete, niti odralsa. Nisam bezosjećajna, niti imam osjećaje.
Ja sam samo tu. Očajna.
Ladies and gentlemen, my name is Presence. I just exist.
Čekiči marširaju u ime führera. Stanovnici Hiroshime gledaju na jedno oko. Oko vrata se nose kune i na leđima činčile. Oprost se prodaje. Irački grobari prezaposleni, dok Bush jede naftu. Djeca lebde iznad zemlje s rupom u veni. Afrikanac se smežurao, a Amerikanac prenapuhao. Tko tebe kamenom, ti njega atomskom bombom. Sjedi se na prašumama. Homoseksualac kastriran i pretučen. Tko pod drugim jamu kopa, dobije zahvalu od države. «Božji službenik» u crnoj haljini preferira male dječake. Napetost je veća tijekom parenja nosoroga nego za vrijeme zastupanja sabora. Predsjednik jede račiće u Japanu, a državi nedostaje tisuću škola. Djevojke se prodaju za reflektore. Zemlju obavija crni plafon, a uskoro će je potopiti i ledenjaci.
«Oh, what a wonderful world...»
Još..12 dana..ideš...kako je brzo prošlo..
Pa još sam se jučer upisivala u gimnaziju! Još jučer sam tražila zbornicu..a iduće godine ću gledati novu generaciju prvašića i neću više bit najmlađa..koma. Bojim se ostarjeti. Ne želim odrasti. A znam da je neizbježno, ali nekako je prebrzo.. ne volim odgovornost, a opet volim samostalnost. To je veliki problem kod odrastanja – na neki način zapravo želim ostarjeti i živjeti sama sa sobom, sebi na grbači, ovisiti sama o sebi. Ne postoji bolji osjećaj od samostalnosti. No s druge strane samostalnost znači odgovornost! I sad, čekam li jedva odrastanje ili ne??
Da bar mogu s 18 prestati odrastati i zauvijek biti takva.. neznam kako je s 18, ali prilično sam uvjerena da je bolje nego s 15 ili 25, jer si punoljetan, slobodan, ali opet si i dalje dijete na neki način.
Nuklearna fuzija je proces u kojem nuklearnom reakcijom između laganih elemenata nastaju teži elementi uz oslobađanje velike količine energije. Pobuđujući fuzijske reakcije u mješavini teških vodikovih izotopa deuterija i tricija američki istraživači su tijekom ranih 50-tih godina 20.stoljeća stvorili vodikovu bombu. Ekstremno visoka temperatura potrebna za stvaranje fuzije dobivena je fisijskim reakcijama – cijepanje atoma u fuzijskoj je bombi služilo samo kao upaljač.
Mirmekologija je znanost o mravima. Trofička jaja su neoplođena jaja koja kraljica prozvodi za prehranu prve generacije ličinki. Mravi nastanjuju Zemlju već više od 100 milijuna godina, a ne nalazimo ih samo na polarnim područjima i nekim tropskim otocima. Znano je preko 11000 vrsti mrava. Svi mravi na Zemlji teži su od svih ljudi na Zemlji. Jedna vrsta argentinskih mrava, slučajno prenesena u Europu, do danas je razvila 6000km dugačku koloniju od Genove (Italija) do La Corune (Španjolska).
Ciklus rada srca u tijeku životaa stalno se ponavlja i može se podijeliti na dvije faze: klijetke ispunjene krvlju prazne se tijekom kontrakcije (sistola), kontrakcija prestaje, stijenka srca se opušta i ispražnjena klijetka se puni (dijastola). Sistola i dijastola, koje čine srčani ciklus, pojavljuju se frekvencijom 75/min. Srčani ciklus ukupno traje 0,8s- za normalan rad samog srčanog mišićja potrebno je 5-10% udarnog volumena srca odnosno volumena krvi koje srce istisne prilikom jedne kontrakcije. Krvne žile koje opskrbljuju srce dio su velikog krvnog optoka i nazivaju se koronarne ili vjenačne arterije. Njihovo kliničko značenje je u tome što su prigodom začepljenja pojedinih grana, npr. zbog ateroskleroze, pojedini dijelovi srčanog mišića manjkavo opskrbljeni kisikom, što uzrokuje pojavu stenokardije (bol u prsima) ili angine pektoris i srčanog infarkta. Najdulje preživljavanje nakon transplantacije je 23 godine.
Salvador Dalí rođen je 11.svibnja 1904. u Figuerasu, punim imenom Salvador Felipe Jacinto Dalí y Domenech. Bio je veoma vezan za mlađu sestru Annu Mariu, koja mu je kasnije služila kao model. U veljači 1921. umire mu majka., a u listopadu iste godine primljen je na Umjetničku akademiju San Fernando u Madridu. Djela koja su ga učinila najpoznatijim svjetskim nadrealistom nastala su 1929.-1937. : Rođenje tekućih žudnji (1932), Jaja na tanjuru bez tanjura (1932), Frizer deprimiran trajnim lijepim vremenom (1934), Veliki paranoičar (1936) i Goruća žirafa (1937). Umire 23.siječnja 1989. od zatajenja srca.
Hvala lijepa i laku noć.
Jučer. Ne, prekjučer.. Uglavnom, koncert od Pips, Chips & Videoclipsa u Purgeraju.
Molim vas, nemojte blijedo gledati i čuditi se tko su oni..
Oni
Odlično. Predobro. Fenomenalno. Euforijaaa!!
Ne stvarno je bilo zakon, isključujući činjenicu da su se neke kretenske budale baš MORALE naguravati u ionako STVARNO malom prostoru bez zraka gdje su ljudi doslovno stajali jedan na drugome.
No nije bitno. Odsvirali su sve važno, osim Malene i Bolje, to mi je jedino žao. Imali su 2 bisa (nazovimo-to-tako) i nakon prvog Narko (aaaaaahhh) i nakon drugog..za kraj..Bog!! "Ne piški u lavabo, dobro jedi, slušaj mamu i tatu, i ne plači u društvu. Laku noć i vidimo se na jesen." I kraj.
Ludnica!
Jedino kaj smo mi (njih nekoliko i ja) bili najmlađi u cijeloj "publici". Od današnje generacije nitko za njih nije ni čuo a kamoli da ih sluša. Šteta, legende su..
NARKO
otvaraš prozor za savršen dan
prizor iz hollywoodskih filmova
gdje sreća teče u valovima
prašina prekriva sva pitanja
da li sam ja
tako davan da
zaboravljaš?
i da li je on
tol'ko hrabar
da te otima?
zato postoje riječi
da njima me lažeš
zato postoji nada
da još jednom kažeš
sanjajući ja uvijek idem
tebi
postavljaš stol za razbojnika
tvoj je svijet carstvo, magija
brišeš mu pišalinu s cipela
pa nije valjda da ti je tako drag
znam, znam, znam to je taj tvoj tip kauboja
i ako bi Bog birao ženu
ma, birao bi tebe
to znaš
o, da li sam ja
tako davan da
zaboravljaš?
i da li je on
tol'ko hrabar
da te otima?
kad prekriješ uši
čut ćeš me bolje
i nećeš znati da kucam
al' bit ćeš sigurna tko je
ja sanjajući uvijek idem
tebi
ti si moj narko
DAN, MRAK
sve od dana
pa do mraka
svog junaštva
cijepljen je
kad ga dirneš
kad mu šapćeš
on sav titra
strah ga je
tamo me čekaj
gdje ribe jedu avanturiste
tamo me čekaj
skini šešir i odmori se
sve od mraka
pa do dana
on već sanja
satima
da'l je voli
i kad ga vara
ti ga pitaj
sve što te zanima
tamo me čekaj
gdje ribe jedu avanturiste
tamo me čekaj
skini kaput i odmori se
sad ti je jasno
da si jeftin nikom potreban
sad ti je jasno
da se vozimo niz tobogan
na fenomenalan dan
put do raja
put do pakla
dobrom namjerom
pločen je
kad se smiriš
kad odrasteš
shvatit ćeš da
više nisi njen
put do pakla
put do raja
punim sjajem
mrači se
kad sve prođe
sve što traje
shvatit ćeš da
više nisi njen
i to je dobro...
MALENA
Kad te bace daleko
Od Save i Sljemena
Ti ponesi u džepu
Samo dva kamena
Prvi ti kaže
Iz kojeg stižeš plemena
A drugi nek' šuti
Jer šutljiva je sudbina
Malena
Zapamti to
Da na našem semaforu
Nikad nije bilo zeleno
Svijet je šaren
Ljepljiv je pod prstima
Ali drugi je zrak
I druga nosiš znamenja
I propast je lako
Kao što je laka zemljica
Ja sam prokleti kralj
Zapruđa i Utrina
Malena..
Svijet je fantastičan
Gledan preko njenog ramena
Pa se ne vidi humka
I ploča plavog mramora
A na njoj piše
Nosi osmjeh k'o kišobran
Jer ovdje mirno spava
Kralj Zapruđa i Utrina
Malena..
Zatvori vrata malena
Tamo te nitko ne čeka
Sjeverna neba sklopljena
U šatorska krila velika
"Ne piški u lavabo, dobro jedi, slušaj mamu i tatu, i ne plači u društvu."
I slušaj Pipse!
Dakle, sad kad me prošlo (ne skroz do kraja, naravno) mogu vam reći da mi se jednostavno tako
ne da pisat vam biografiju od King Crimsona, tako da vam ostavljam link gdje ćete naći sve što vas zanima
. Samo za to trebate znati engleski. A ako to ne razumijete, nemate kaj radit ovdje, neobrazovani mulci 
U kratkim crtama, to je band čiji je prvi album izdan 1969, a sviraju progressive rock do dana današnjeg. Jako su zanimljivi!
AAAAAAAAARGH
znate, ljudi imaju frustracije...
21st century schizoid man
Cat's foot iron claw
Neuro-surgeons scream for more
At paranoia's poison door
21st century schizoid man
Blood rack barbed wire
Polititian's funeral pyre
Innocents raped with funeral fire
21st century schizoid man
Death seed blind man's greed
Poets' starving children bleed
Nothing he's got he really needs
21st century schizoid man
Kad skupim još malo materijala možda napišem kratku biografiju tvorca ove pjesme, banda King Crimson
Inače.
Kako ste vi?
Jel i vama danas uspavljujuć dan?
Ja se jedva mičem.
No, ajde, kako ste?
Willy Wonka, Willy Wonka...
Kad jednom uđe u uho, ne izlazi. Prokleti Charlie i njegova tvornica čokolade.
Inače, to obavezno pogledati! Tim Burton, Johnny Depp (ne zato kaj je ZGODAN, nego zato što je FACA OD ČOVJEKA) i rijeke čokolade zaokruženi u jako lijepu poantu.
Dobih printer u sobu konačno.
I kako imam naviku isprobat nešto novo čim mi dođe u ruke, idem printati nešto potpuno bezveze, tek toliko da čujem zvuk i vidim dal radi (naravno da radi, a kaj ste mislili).
I fino stisnem print i iskoči prozor na ekranu nešto a la "unable to print" bla,bla.. Gledam ja koji kurac, i sjetim se da imam produžni kabel s 5 utičnica, a 6 utikača (komp,ekran,zvučnici,lampa,pojačalo a sad i printer), a pojačalo je bilo uključeno. Izvučem utikač od pojačala i ukopčam printer, pa opet stisnem print. Nije mi se dalo čekat da isprinta(moćnih 5 sekundi), pa na brzaka metnem ručak u rajnglu i na štednjak. Vratim se u sobu i vidim isprintana jedna stranica (broj za koji sam mislila da će toliko stranica isprintati). Zavučem se ispod stola do kabela i iščupam printer da ukopčam pojačalo. Iskobeljam se van i skužim da je jedan papir osto napol isprintan u printeru. Popizdila sam. Uključim opet printer, pokušavam natjerat papir da izađe, i niš. Iskopčam opet printer, rastvorim sve dijelove koje je moguće otvoriti bez odvijača (da velim šrafinciger kaj inače kažem u govoru nitko vjerojatno nebi skužil o čemu je stvar). Gledam unutra i odlučim nešto nevjerojatno neinteligentno -- ionak neznam drugo, pa ajmo probat silom. I golim rukama sam izvukla papir van (začudo printer je živ!!). Sva sretna počnem spremati printer, kad sam osjetila ODVRATAN smrad iz kuhinje. RUČAAAAAK!! Otrčim u kuhinju (i pritom se ko i uvijek poskliznem u zavoju oko stola jer neki lumen stalno lašti vražje parkete), zagasim plin, sfurim se na rajnglu, uzmem krpu i dignem poklopac.
Ručah sendvič naravno.
I trebalo mi je otprilike 21min neprestanog ribanja dok nisam ostrugala sav crni...nedefinirani sadržaj s dna.
Niš printer je živ, al moj želudac nije...
Preporuka: pogledajte About a boy ak već niste, film je prefenomenalan
Ko ne voli Zvjezdane staze??
Da čujem, pizde jedne???!!!
Zvjezdane staze su legenda!
Enterprise 1 i 2 (dakle Kirk i Picard) su uvjerljivo najbolji, iako ni Voyager (Janewayica) nije loš (mada je ona gay).
Onog seljačinu Archera i Deep Space 9 nemrem organski smislit..Izgubljena je karizma, bit, tradicija! Archerova kretenska ekipa ima PIŠTOLJE i nemre se kretat brže od warpa 4!!A Deep Space 9 je postaja i ne kreće se nigdje i jedini pokretač radnje je crvotočina..Nisu fora, jednostavno nisu, jebem im sunce.
Al obožavam se zavalit u kauč, spustit rolete i čekat da me beemaju up na Enterprise (ok ili Voyager) i da shuttleom istražujem s Datom (on mi je najdraži, od svih) prostore where no one has gone before..lol!!!
Inače nisam neki TV frik, al sam jučer pogledala ova dva filma koji su mi se ful svidjeli, a Staze gledam od djetinjstva.
Tea, nemoj me stalno gnjaviti da napišem novi post..Nisam nepresušni izvor inspiracije!
Na stvar.....
U petak imadosmo rupu između prvog i trećeg sata. I moj dragi prijatelj Adrian, Bačićka, Canabia (Kokoš u telećoj koži) i ja sjedimo ispred Mimare. Lijep i sunčan dan, trovanje pluća Yugoslavenskim Otporom Radničke Klase (YORK). Inače pokušavam prestati..
Da.
I Adro je naravno, ko i uvijek, imao neki pametan i nimalo neuvredljiv komentar. Naš mali ritual je inače da svaki put kad on ima takav krasan komentar, ja imam fizički odgovor na njega -- u obliku čupanja njegove prekrasne zlatne kosice (nemojte me ubiti) ili ostavljanja otiska zubiju na ramenu...
Uslijedio je moj ogovor..Pretrčali smo preko stepenica i taman došli do onog kruga s biljem kad ja primjetih da se primiče neka spodoba iz mog razreda. Jedan dečko mi je pokušao pomoći i uhvatit malog gada.
Bilo je ko usporeni film:
Marko dotrčava
Noge mu se zapliću među Adrove
I Adro leeeetiiiiiiiiiiiiiii 
A ja se usrala naravno!! Mogo je tikvom sletit na pod ili kolko je mršav puknut na pola...
I dobro, njemu niš osim par ogrebotina na ruci, ramenu i mjestu blizu bubrega, a ja naravno počnem paničarit da mu bubrezi cure van i mahnitat jel ok i grlit ga
Jadan skoro se ugušil.
A dečki iz razreda (bilo ih je s Markom 5 mislim) kažu nešto kaj nas je strefilo -- sad kaj je Adro doživio fizičku a ja psihičku tramu, moraju nas okrjepit.
I odu na kiosk...
I vrate se s dvije bombice kruškovca!!!!!!!
Nismo vjerovali..
Fakat su zakon
Jedva čekam The Doors Experience u subotu 
Bez uvrede, al nemrem podnijet nogometne utakmice.
Neznam ni sama ko je igrao sad neki dan, vjerojatno ne bih ni primjetila da je bila, da se nisam bojala proć kraj ogromne skupine pijanih plavih spodoba s prskalicama (il koji je to kurac) u rukama koji su pjevali neku patriotsku i prezirno gledali svakoga tko se nije sa zanosom pridružio njihovoj beskrajnoj sreći.
Koma.
Sinoć prčkam ja neš po gitari prikopčana na pojačalo i uopće nemam osjećaj kolko se jako čuje. Držala sam otvoren prozor, a ulica u kojoj živim je prilično mirna i tiha. I vrati se moja sestra doma i veli da me se čuje do kioska (koji je udaljen negdje 15tak metara, iz ugla, i još sam ja na prvom katu a on u prizemlju).
Čovječe nisam znala da sam tak glasna 
Kad su gradili portu u mojoj školi trebali su malo bolje razmišljati. Prozor na ulaz je toliko mali da, na primjer, kad bi u zgradu htio ući patuljak sa sčmaricom, ne bi imao problema, jer ga nitko ne bi vidio.
Doduše, kad bi htio raznijeti zbornicu, ne bi imao problema s ulaskom ni da ga vidimo 
Ili na primjer, što će nam lavabo na porti?!
Puno korisniji bi bio frižider, ili kompjuter, ili štednjak..ali ne, mi imamo LAVABO. Pa ko da ne mogu prehodati dva metra do wc-a.
A taj prokleti prozor.
Smješten je tako visko da bi morala sjedit potpuno ravnih leđa ili imati otprilike 30cm duži vrat da bih išta vidjela kroz njega.
Sad su postavili i kamere po školi. Kog će im vraga onda porta, kad nam je jedini posao ionako POGLEDATI tko ulazi u školu?
Jura se probudio na podu svoje garsonjere. Istog trena je osjetio mučninu. Večer prije akcije podrazumijevalo se da se zapije s kolegom. U ruci je još držao praznu bocu. Pića je bilo po cijelom podu. Kad se s naporom ustao i odteturao u kupaonicu, zamalo se onesvijestio. Počeo se histerično smijati, jer mu je prizor bio nevjerojatno komičan; Pongo je ležao u kadi i spavao otvorenih očiju, dok mu je svaki dio tijela prekrivala cikla. Jura se nije sjećao. Zalio ga je vodom i probudio, te ga pustio da se opere. Očiju suznih od smijeha dovukao se u kuhinju, gdje ga je dočekalo novo iznenađenje. Sudoper je bio do pola ispunjen bljuvotinom. Zaderao se Pongu da će mu, ako ne počisti sudoper, gurnuti glavu u njega. Nikad nisu bili previše suptilni. Ili odgojeni. Jura je odložio bocu, izvadio cigarete iz frižidera koje je netom našao, izvadio jučerašnji ručak iz pećnice i sjeo za stol. Pongo je išetao iz kupaonice potpuno gol, s lopatom u ruci. Jura se zagrcnuo. Dok je Pongo trpao vreću za smeće sadržajem sudopera, Jura je iz crvljivog ormara izvadio novine i skočio na kauč. Svinjski je opsovao jer je doskočio ravno na feder koji je virio iz prljavosive navlake. Dok je bio zadubljen u sportski dio, Pongo je obukao majicu, martensice, bokserice i crveni kilt, tim redom. Svezao je dugu mokru kosu u rep i popio aspirin. "Jura, vrijeme je!" Jura je teško uzdahnuo, pogodio Ponga novinama u glavu i demonstrativno odšetao u kupaonicu. Pongo se zagledao kroz prozorčić. Iz transa ga je izbacio zvuk zalupljenih vrata. Jura je zgrabio ključeve sa stola i u pratnji Ponga napustio garsonjeru. Par desetaka stepenica poslije, izjurili su iz veže na ulicu i ušli u crveni Yugo. Pongo je vozio. Jura je izvukao smeđi duguljasti paket ispod stražnjeg sjedala. Nakon dvadesetak minuta vožnje zaustavili su se. Čekali su. Do njih je došetao čudan ćelavi mršavko u kožnim hlačama sa polu-cilindrom u ruci. Kroz otvoreni prozor pružio je Pongu zeleni vojnički ruksak, kimnuo i otišao. Pongo je stavio auto u brzinu i krenuo. "Zašto baš škola?" zanimalo je Juru. Pongo je ispuhnuo dim s mirismo vanilije i rekao:"Zato što neće riskirati." Yugo je stao, Pongo i Jura su se rukovali i Jura je izašao. Gusti crni dim pratio je auto pri odlasku.
Jura je pogledao plavo-sivu zgradu dok su mu kroz glavu prolazile užasne slike. Skupio je hrabrost i odlučno zakoračio u predprostoriju škole. Maknu je smeđi papir sa sačmarice i šuljajući se ušao u školu. Zbog patuljastog rasta djeca na porti nisu ga primjetila.
U isto vrijeme Pongo je skretao u obližnju uličicu. Sjedeći u autu prebrojao svežnjeve novca iz zelenog ruksaka. Pohlepno je otegao gutljaj iz limenke stare ishlapljele pive nađene u pretincu Yuga. Zategnuo je špagice ruksaka i napustio auto s njim na ramenu. Ušao je u obližnju zgradu. Stigavši na četvrti kat, otvorio je vrata stana broj 31 i kročio unutra. Spustio je ruksak na pod i ščeprkao komad papira i olovku iz radnog stola. Napisao je "krivnja". Papir je ostavio na torbi i otišao iz stana. Vrteći ključeve na srednjem prstu lijeve ruke, preskakivao je po dvije stepenice. Ušao je u auto i uzeo džepni nož koji je dobio od strica za šesnaesti rođendan. Oštrica je bez problema probila suhu svijetlu kožu.
Policajac se noćima posije budio iz sna znojan s užasnom slikom u glavi; krv koja kapa iz auta na vrući asfalt i ispijeni dugokosi mrtvac u kiltu za volanom.
Ovo je za jednu fenomenalnu osobu, koju jako volim i uvijek ću je smatrati najboljom prijateljicom ikad.....
Tea, sretan ti rođendan, i želim ti puno glazbe, smijeha (
), fine klope 
i koncerata......
Puno te volim! Posebna si i jedinstvena, i nitko te ne može zamijeniti. Bez tebe, svijet bi bio puno siromašniji..
Za Teu K.!!!!
Što je to proždiranje očima?
Kako to da najčešće svi oko tebe vide sviđaš li se nekome ili ne, a ti ne vidiš ni prst pred nosom?
Stvarno, koji su kao "očiti znakovi" da se nekome sviđaš?? Mislim da to varira od osobe do osobe. Ljudi se često varaju oko takvih stvari. 
Često kad im se netko sviđa, ili pojačano vide ili sami proizvode te "znakove". Nažalost, nije jasno je li stvar u tome da ljudi ne znaju dobro procijeniti ljude, ili pak se ti ljudi toliko zatvaraju u sebe da ne daju drugima doprijeti do njih.
Imam osjećaj da se ljudi sve manje i manje poznaju; da se manje povjeravaju drugima, manje se otvaraju, manje vjeruju jedni u druge i da zapravo vlada sve manja i manja bliskost među nama. To je zbilja tužn, jer su ljudi društvena bića, i nijedan čovjek nije otok. Ne ovisimo, niti možemo, sami o sebi. Imamo potrebu za dijeljenjem, druženjem, ljubavlju i prijateljstvom! I zašto to kvragu skrivati i potiskivati?? To je !
Osim toga, ljudima je "brukanje" priznati da im se netko sviđa. Zašto? To je sasvim prirodno..I zašto je sad svima neugodno to priznati? "Ma da, pa da onda on/a kaže da se ja njemu/njoj ne sviđam!" Pa kaj onda..Ionako ćeš prije ili kasnije nać nekog novog.
Potiskivanje osjećaja je jako popularno danas. To je sranje. Da nema osjećaja, ne bi bilo problema. Ali također ne bi bilo sreće, zadovoljstva, euforije, ljubavi i najljepših stvari u životu! Osjećaji su ono što nas čini ljudima! Nismo Borg, ljudi (Zvjezdane Staze -- ljudi roboti)..
Život je lijep.. Uživajte u njemu koliko god možete, i ne dajte se smesti. Da, svijet je pokvaren, Ali uvijek će biti nekoga s kim ćete to moći podijeliti i tko će vam pružiti utjehu. Drž'te se.. i pustite osjećaje da vas preplave, jer je to jedini način da proživite najljepši život.
"Imate li ikad osjećaj da je život savršen? Mnogi ljudi čitav život potroše tragajući za tim osjećajem, a većina njih ne uspije ga naći. Život je redovito težak i naći i ljudskost postaje misija. No, nemoj se bojati. Strah je samo pojam, apstrakcija. Ti imaš u sebi nešto što ti ljudi ne mogu oteti: IMAŠ SVOJE «JA»! Hrabro digni glavu svaki put kad te udare. Pokaži da te ne mogu zaustaviti jer ti si jači od njih. Ti, baš ti, imaš moju potporu… I zato nemoj tragati za savršenstvom jer ti već i jesi savršen/a…
ANIKA" (uzeto s tuđeg bloga..sori, ali jako lijepo)
Kad ti život donese lavu, napravi brate roštilj 
"Nastojim ne izgubiti smisao za humor, jer nas jedino šala može izmiriti s groteskom života, i dok se čovjek može smijati još je na sigurnome!" (Michal Viewegh)
Ako postoji ijedna stvar o kojoj Caleb nije razmišljao, to je bilo stanje njegovih pluća.
Caleb je mrzio zvuk budilice. Kad je bio mali, dobio je za jedan Božić budilicu. Iako mu je svaki dan počinjao u lošem raspoloženju i iako je svako jutro mrzio cijeli svijet zbog "te usrane sirene od koje mi glava zvoni", nekeko mu je prirasla srcu i nije je htio zamijeniti. Također je mrzio kasnu jesen. Nije mu se sviđao miris zraka u studenom. Više i od budilice i od jeseni, Caleb je mrzio biologiju i debelog mrguda sa tri narančaste dlake na glavi kojem je iz usta smrdjelo po staroj ribi.
Budilica je počela zvoniti tog dana u studenom kada je Caleb morao odgovarati biologiju. Namrgođeno lice skrivao je ispod masne kose. Bilologija je u njemu pobudila suicidalne namjere i pod odmorom je zapalio ne uobičajene dvije, nego četiri cigarete. Dok je stajao na blagoj kišici iza škole i udisao "taj usrani smrdljivi zrak" primjetio je anđela kako izlazi kroz vrata. Čak je i sam sebe začudio kada su mu se usne preko neitrecive grimase pretvorile u blagi osmijeh. Osmijeh kojeg je skrivao, naravno. Anđeo je prošao prstima kroz kosu, a Caleb je neprimjetno promatrao. Anđeo nikad nije razgovarao s Calebom, ali to nije značilo ga Caleb nije poznavao. Caleb je znao puno više nego je anđeo ili bilo tko drugi mislio.
"Ja idem. I shvatio bum to osobno ak kažeš ne! Ionak je za tebe," odzvanjalo je Calebovim podrumom. Đoni i Caleb su obično poslije škole išli do Caleba i u njegovom podrumu razvijali fotografije. To je uz glazbu i strast za cigaretama bila jedna od stvari koja ih je povezivala. Upoznali su se na ljetovanju u "fotografskom" kampu i nakon mjesec dana shvatili da su se upisali u istu gimnaziju. Tako su već tri godine prst i nokat. Đoni je čvrsto odučio da će večeras odvući Caleba na Gazište. Znao je da anđeo tamo izlazi s društvom, čiji je jedan član Đonijev stari prijatelj. Preko njega se i namjeravao pozvati. Također je znao za Calebov osmijeh. Jedini. "Dobro. Okej. Pobjedil si. Idem."
Sad je još samo trebalo nagovoriti da ga puste.
Caleb se popeo u kuhinju. Majka se nećkala, aludirajući na stanje njegove stranice u imeniku. Čim je Caleb primjetio kako pepeo s njene cigarete upada u lonac s ručkom, pao mu je mrak na oči. A kad mu padne mrak na oči, uobičajeno je da dobije zabranu izlazaka, jer postane psihički nasilan prema svima. Oboje su izgovorili sve što im je bilo na pameti, pa je tako majka saznala i da Caleb puši. Nakon toga je Caleb saznao da je kao mali imao 2-3 puta godišnje napadaje kroničnog bronhitisa i završavao na hitnoj.
Đoni je znao puno toga o Calebu. Uključujući to da ima nevjerojatno slabu volju. Obećao je da će prestati zajedno s njim kako bi mu olakšao. I stvarno se toga držao. Prošla su tri tjedna, Đoni i Caleb su iznojili svaki kantu znoja, propucketali prstima do boli, izvrtjeli palčeve i pretresli nogama. Želja za cigaretom je nevjerojatno sporo prolazila. Zato i Caleb nije vidio anđela dugo, jer si nije mogao priuštiti da izađe iza škole među pušače.
Caleb je izašao iz kazne i ponovno je ugovoreno Gazište. Oko pola deset, u mraku, Caleb je sjedio na klupi sam, Đoni se smijao s prijateljem, a ostatak društva je cugao sve iz boca što im se našlo pod rukom. Sve što je Caleb vidio bio profil anđela. Sve što je čuo bio je njegov glas. Onda je došao Hanzel. Caleb se prestao smiješiti. Anđelu više nije vidio profil jer se stopio s Hanzelovim. Kada su se anđeo i Hanzel povukli iz društva, Caleb je zapalio cigaretu i na putu kući shvatio da postoji jedna stvar koju mrzi više od budilice, kasne jeseni i biologije zajedno. Ljubomoru. Đoni ga je proklinjao zbog lake predaje. Đoni nije zapalio cigaretu.
S prvim snijegom Caleba je uhvatio kašalj. S drugim snijegom završio je na opsežnim i detaljnim pregledima.
Đoni je očajnički pokušavao umiriti Calebovu majku, koju je neizmjerno cijenio, čak i volio. Caleb je pakirao stvari. Kosu i dalje nije oprao. Ionako to nikome u bolnici neće smetati. Osjećao se krivim što je cijelo vrijeme mislio na anđela, iako ni sam nije znao zašto. Nikad nije razmišljao o tome što ponijeti u bolnicu. Stajao je na vratima sobe podsvjesno znajući da je posljednji put. Uzeo je budilicu i knjigu iz biologije. I anđelovu sliku.
U ono kratko vrijeme, ležući na bijeloj posteljini, Caleb je svaku večer navijao budilicu i svaki dan je čitao biologiju. Đoni je sjedio na velikom prozoru okrenutom prema zapadu. Majka mu je nosila naranče, jer jabuke nije podnosio.
Jednog dana Đoni je u vrijeme posjeta ušao s pratnjom. Caleb se nije osmjehnuo, nego je prvi put u život maknuo kosu s lica. Da se uvjeri vidi li dobro. Anđeo je prstima prošao kroz kosu.
Đoni je na hladnom mramoru ostavio pismo, duboko uvjeren da je Caleb, iako više nije imao dah i bilo, u mogućnosti pročitati njegov sadržaj.
Đoni više nikad nije zapalio cigaretu.
