Klub Palach

Koncerti u Palachu su dio njegove tradicije.
Od starih dobrih plesnjaka, preko izvođača kao što je Arsen Dedić, od vodećih rock imena i zvijezda u usponu, do poskočica iz Huljićevog ormara, do live albuma legendi Riječkog zvuka. Od redikulnih trash gostovanja do legendi svjetske klupske scene.
Sve je to prodefiliralo Palachom u proteklih 40 i nešto godina.
I transvestit Salome je mahao golim falšim cicama i na plejbek pjevao (koga drugog nego) Alku Vuicu.

Svatko ko misli da je "onih" godina u Kružnoj sve bilo u znaku anarhije neka zagrebe ispod površine. Prema mojim saznanjima bio je čušpajz svega i svačega zabavnog kao u ostalom i danas.
Uostalom nisu badava onda PARAFI pjevali "...Rijeka boluje, Rijeka je zaražena, zarazila je šminka, zarazio je Trst..."

Što li se to onda promijenilo da nam ipak nije kao "onda"?

Promijenilo se vrijeme. Promijenila se tehnika. Zoff iz GRČA je rekao da su onda lupali po loncima i padelama u nedostatku bubnjeva i stavljali poklopce kao činele...
Opremu je bilo teško nabavljati. Nabavljala se svakako, išlo se u Trst, nosili su je pomorci i štatijaznam.
Danas imaš 5 glazbenih dućana i biraj koju ćeš činelu s potpisom kojeg bubnjara.

Isto je bilo i sa pločama. Kad si izašao van mogao si čuti glazbu koju nisi baš imao prilike čuti kod sebe doma jer je dj (ako je želio biti dobar) morao imati krasnu kolekciju.
Danas svi imamo kompjutere i pristup SVEMU! Svatko ima studio u svom stanu u koliko to poželi, svatko u roku 5 minuta može imati album koji poželi, svatko može biti d.j.

Zakon tržišne ekonomije priča o ponudi i potražnji. U današnje ponuda je neograničena. Gdje li je onda draž potražnje?

No tu smo di smo... Povratak u budućnost je samo film i narednih 11 mjeseci i nešto dana nam nema mrdanja iz 2011. Treba se snaći u današnjem vremenu u kojem jedan bend promovira novi singl koji zvuči isto kao Divlje Jagode iz ranih 80-ih, drugi praše RockaBilly kao da je Carl Perkins još mladić. Jedni kosu puštaju i đavla štuju, drugi glave briju, dižu irokeze i tregere nose. Jedni vrte ploče i pjevaju k'o crnci, drugi veselo štuju lik i djelo Roberta Marleya s velikom nelegalnom cigarom u ruci.
(simbolike radi dok ovo pišem na televiziji,kao i uvijek, se vrti VH1 classics i upravo ide Ian Dury i Sex & drugs & r'n'r)

I kakve onda koncerte raditi?
U Palachu za napraviti solidan koncert treba minimalno 2500 kuna (tonac,ZAMP,cuga,klopa,plakati,lijepljenje plakata,smještaj) a da pritom NE računamo honorar za bend.
Nakon toga bend dođe i kaže da nisu skupi i da traže samo 5000 kn i ako se stavi upad 30 kn sa 200 ljudi se pokrijemo i JA još zaradim 1000 kunelića za nove cipele.
Ja bendu još i mogu objasniti da 2500 kuna treba nadodati na na tih njihovih 5000 i da je to već 7500, da je kriza u državi dosegla vrhunac, da mladi danas izlaze van sa manje od 50 kuna, ali kako im kvragu objasniti da SMRDE I NE VALJAJU I DA TO ZBILJA NITKO NEĆE DOĆI SLUŠATI????
Jedini način koji sam do sada našao je da tu i tamo pustim da neki uporni bend preuzme financijsku odgovornost.

Bobo mi je rekao (da je netko rekao) da u vrijeme krize cvate glazbena industrija i to pod dva uvijeta: da je glazbena i da je industrija. Mi nažalost nismo centar države. Palach nije zagrebačka Arena. Mi ne možemo imati mega koncerte jer mi smo potpuno druga grana: mi smo mala klupska scena.

Oko svakog koncerta treba dobro razmisliti: Kako bi on izgledao i da li je uopće potreban?
Pri tome ne mislim na zaradu jer da je organiziranje ovakvih koncerata isplativa stvar. Da je to isplativo onda bi Huljić imao pank bend, Zoff bi nam trubio iz svog novog Mercedesa, a ja nebih niti pisao ovo jer bi to radio moj mali crnac.

Mislim na čisti dojam na koncertu. Pero Defformero i S.A.R.S. su primjerice koncerti koji se NISU pokrili ali su izgledali opako dobro.
Uz sufinanciranje Odjela za kulturu Grada Rijeke takve stvari mogu ići dalje.
Ali raditi koncerte na koje će doći par ljudi je jadno u prostoru kao što je Palach. Financijski naravno kompletna pušiona, ali i da netko drugi preuzme financijsku odgovornost opet je jadno kad je više ljudi na stejdžu nego u publici...

Što se upada tiče tu se uvijek trudimo da bude što niži, ali znalo se dogoditi da su se ljudi guzili za upad i na humanitarnim koncertima.
Mlađe generacije neka upamte riječi prijatelja mi Hrušta: "Ja plaćam upade na koncerte i ne guzim se za upad jer cijenim mjuzu i trud koji je bend uložio dok ju je radio."

Eto toliko.
Vidimo se na svirkama u Palachu!

Alen