Klistir

petak, 21.12.2007.

Životna škola


Prije par vikenda bio sam na tulumu sa božićnom tematikom. Obavješten sam bio unaprijed o tematici, te mi je rečeno da božićnoj atmosferi doprinesem na proizvoljan način. Kako je bila Subota a ja, kako to običavam, nisam uopće o tome razmišljao do oko sat vremena prije tuluma, nisam imao previše opcija za doprinošenje atmosferi. Opcije su bile slijedeće:

-umjetni snjeg u spreju (shopping centri su radili jos pola sata)
-litra motornog ulja sa benze (benza radi cilu noć)
-neki oblik uradi-sam stvaralaštva

Ništa ne govori "Božić" kao sprejanje umjetnog snjega po kolačima dok niko ne gleda, no kako mi se nije dalo jurit, prva opcija je smjesta otpala. Litra motornog ulja je kao jedinu prednost imala dostupnost, ali Domaćica tuluma ne posjeduje nikakvu oveću mašineriju, pa nije imala teoretske šanse potrošit je na išta pametno... osim eventualno na kakve spačke(mazanje susjedima kvaka na vratima, skalina u zgradi itd) kojima nije sklona, pa je to takodjer otpalo. Ostalo je ovo najpotonjije(da, komparirao sam "potonjost", so shoot me:)), pa sam se ja, kako za sebe brijem da sam kreativac u duši, bacio smjesta na pisanje prikladnog božicnog štiva za razonodu Domaćice i ostalih gostiju. Plod tog pokušaja (idalje) možete vidjeti dole(prethodni post). Plod sam, po završavanju, pročitao još jednom, zadovoljno ustvrdio kako sam uspješno riješio tu obavezu, smotao papir i krenuo na tulum, zajedno sa PRikom, koji je u međuvremenu došao do mene.

Došavši na tulum, predao sam papir Domaćici, ubacio u party mod, ispozdravljao ekipu i bacio se na uobičajenu ležernu konverzaciju(s nepopunim uspjehom doduše, malo je čudna bila atmosfera na početku, al' posli je živnilo). U jednom trenutku, u jednog dijela sudionika pojavila se radoznalost glede sadržaja papira, pa je moj Burazbrale, koji je takodjer bio na tulumu, pročitao text na glas. Kao što je jasno svima koji su prethodni post pročitali, to nije polučilo željenim salvama smijeha, uslijeđenih sa ovacijama i zahtjevima ženskog dijela tuluma da im napravim djecu. Nije bilo baš jako neugodno, ali me PRika tada sasvim opravdano upitao da li ću tu veče moći spavati. Odlučio sam da me ta blamažica neće uzrujati, te odgovorio da oću, što se pokazalo istinitim. U ostatku tuluma sam svesrdno uživao, a dotični text sam ostavio da stoji kao post na blogu(prvo sam ga bio napisao na blogu, pa prepisao na papir) i odlučio o cijeloj toj epizodi napisati nekad popratni post(ovaj-očito).

Idući dan, kao što to uvijek radim kad znam da sam bio glup, još sam malo razmišljao o tome i pre-izanalizirao situaciju. Nije me mučila lošoća posta koliko to šta ja nisam bio kužio da je post loš. Projurio sam hitro kroz fazu "koji mi je bio kurac" i grlom u jagode pohrlio u fazu skrušene poniznosti. To je faza priznavanja blamaže u kojoj se obično osjećam jako mali i brijem da su svi pametniji od mene. To je vrijeme tihe kontemplacije u kojem puno razmišljam, a sve s ciljem da cijelu situaciju prikažem u sebi prihvatljivom svjetlu. Razmišljajući tako, sjetio sam se još nekoliko sramotnijih epizoda u životu, neke od kojih me i dan danas proganjaju i skvrče želudac i potjeraju otvoreni dlan desne ruke na čelo svaki put kad ih se sjetim. To nije previše pomoglo mom raspoloženju. Zaključio sam da je vrijeme za jednu odmjerenu generalizaciju, kako bih rješio sve te muhe jednim udarcem. To je dalje rezultiralo zaključkom da "baš me briga, treba probat i greške su super, iz njih učiš, i nisi živ ako ne griješiš i ukusne su i smiješne i slasne i život bi bez njih bio dosadan i bljutav i ne treba ih se sramit". To je skroz pomoglo. Mislim da ću napisati knjigu samopomoći, zaraditi milijune. A onda sam se sjetio oko čega ja to filozofiram, ošamario se po čelu desnom rukom i odlučio preći sa popularne samopomoći na jednu takodjer vrlo popularnu granu samopomoći, takozvano samo-zadovoljavanje u narodu poznato kao drkanje. Ovaj blog nije samo za one iznad 18, pa ono šta se tad dogodilo, ko u filmovima, neću pričati, ali kraj ove priče je bio hepi end all arround when it hits the ground:)

P.S. ma ustvari, sad kad gledam, onaj post uopće nije bio loš:D
- 08:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 15.12.2007.

Božićna priča


Stiglo nam je ponovno božićno vrijeme. To je vrijeme kad se prisjećamo i slavimo kako je mali Isus dječjom praćkom pobjedio Hitlera na Sinjanskoj gori. Tom pobjedom, mali Isus nehotice postade najveći borac u zemlji. Tri mudraca - Sveti Nikola, Sveti Mraz i Uskrsnuli Zeko došli su potom odati počast njihovom novom vođi, svetom Isusu, pa su njegovoj mami Mariji i tati Svetom Duhu donijeli božićnu jelku, biciklu za malog Isusa i jaja da ne ostanu gladni... što je bilo super, jer je to njima bio prvi božić koji su mogli slaviti. Oni nikad nisu prije slavili božić, jer su im grci oteli zemlju i postavili svoje ljude u gruntovnice tako da su bili jako siromašni i nikad si nisu mogli priuštiti jaja i poklone. Kako su bili dobri i pošteni ljudi, uskrsni zeko im je dao da ga ispeku i pojedu. Njemu to nije previše smetalo zato što svakog uskrsa on ustane iz groba i zato mi na misi svake nedjelje jedemo njegovo panirano zečje tijelo za svetu pričest. No, tek sto su pojeli, egipćani su banuli na vrata i povikali "Ovo je pljačka!". Duh sveti ih je zaustavio tako što je pretvorio svu vodu iz pipe u vino a razbojnici se smjesta napiše i pozaspaše. Onda je duh sveti zamolio svog prijatelja Josipa da mu pričuva obitelj dok je on otišao u Egipat te u znak opomene zaklao svu muslimansku djecu u egiptu, a židovima isproljevao ulazna vrata od stanova i garaža krvlju životinja. I Duh Sveti vidje da je dobro. Čuvši što se dogodilo, Mojsije je znao što mu je činiti; poslušao je glas u svojo glavi i smjesta odveo svoju ženu indijanku "Grma Koji Govori" na planinu te ju žrtvovao tako što ju je polio katranom, zasuo manom i zapalio. Tim činom GrmKojiGori bila je prekrštena u PlamtećiGrmKojiGori i to joj bijahu najdraže dvije sekunde života. Vidjevši to, Egipćanski i Grčki bogovi od šoka su pali na tjeme i umrli i zato mi danas staljamo svjetlucave kugle na borove i plastičnu mahovinu sa figurama ovaca i rimljana i jedemo fritule i bakalar, Amen.
- 20:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2007.

Laži, laži me




Bila je to jedna od onih situacija. Skoro pa kraj radnog vremena, sati 16:45 (ja do 17h radim). Užasno živčan od posla, pokušavam smirit sam sebe, govorim si, "Ajde Klistir, smiri se, popij si ljekove". Uzalud. Proklinjem monitor, windowse, singleton pattern i http protokol i post metodu. Mrmljam u bradu da šta mi je to uopće trebalo i kome uopće iole znači ovo šta ja radim, ma jebe me se za programiranje i klijente i udjele i investicije, zaboli me za sve to nokat od četvrtog prsta na ljevoj nozi. Divim se sebi kako sam pametan i napredan i neću ja bit ničji trut ni ovca, i bit će od mene svašta u životu.

Stiže poruka na mobitel. Uprkos nepovoljnoj statistici, koristim sekundu-dvije (koliko treba mobitelu da otvori poruku) da se opet ponadam kozmičkoj pravdi, u vidu poruke od Lane Jurčević u kojoj mi ona poručuje da je zaista gotovo sa Todorićem i da hoću li bit njena simpatija. Poruka se otvara, razočaranje, nije od Lane. Umrem još malo iznutra. Frend sa faxa kojeg nisam vidio već neko vrijeme javlja se, zove na pivo. Meni se zapravo neda, ali činim grešku br 1 - nevjerujem svom prvom instinktu, te padam u zamku kontrapdroduktivnih misli tipa: ajde, pa nemaš previše prijatelja, nebi ti škodilo da izađeš malo, ne budi socijalni retard (više), možda će ti bit super... i slične gluposti.

Nasjedam na foru, zovem ga i činim grešku broj 2: izjašnjavam se smjesta da može piva, samo da mi se ne sviđa predložena lokacija za koju mislim da je sranje. Greška broj 2 očituje se u trenutku kad me dotični obavještava da je već uskadio parametre dogovora sa svoja dva frenda i da je sad to malo teško minjat. To nije problem. Problem su dva frenda, od kojih je jedan išao smenom na fax jednu godinu, a drugi mi je dosadan. Taj prvi mi je ok, ali je jedan od ljudi s koima nakon pozdrava i par prijaznih riječi nemam vise sta ćaskat. Sramim se, ali puno je takvih ljudi...:) U svakom slučaju ne da mi se sa njima trošit vrijeme, radije ću ići kući, skuhat si večeru, pogledat pornić i naveče lipo pogledat ligu prvaka na telki ko pravi mužjak- u mraku, sam, na kauču, sa pivom.

Enivej, zaključim da mi se uopće ne ide, ali zamka je postavljena, šta sad, nemogu mu reć da sad više nisam zainteresiran jer da sam mislio/htio da cemo bit sami, to bi bilo malo gej, moram misliti na svoj imiđ. "Brale, ja cu možda malo zakasnit, recimo oko pola sata" - ispalim bez puno razmišljanja. To je takva klasika, mislim si, pola sata nakon dogovorenog vremena javit cu se i reć da sam zapeo digod i da nemogu stić nikako. Tako bi i bilo, da se nisam u pravom trenutku sjetio inspirativnog clanka koji sam pročitao nedavno a tiče se govorenja istine do nesuvislih razmjera. ček da ga nadjem.....evoga tu. Dug je pa cu skratit: ideja je da govoris tocno ono sta imas na umu i to je dobro i za tebe i za druge i sve i fora je. Za detaljniju teoriju, molim obratite se clanku.

Rezultat: saljem mu poruku da neću jer mi se neda ić na pivo sa njima(Da, bila je poruka, šta ima veze, pa nisam prekidao sa njim, pa da ga moram baš zvat:)). Idućih nekoliko minuta uživam u osjecaju slobode i čestitam si na uspješnom deaktiviranju krize, te planiram kako cu kasnije napisat post o tome, nije neka tema, ali glavno da se piše.

Sad kad malo razmislim doduše, čini mi se da bi svak normalan, odma reka da mu/joj se ne ide i da nikad nebi doslo dalje od greske 1, te da ovaj post samo pokazuje koliki sam ja kreten. Uglavnom, kako bilo, i kreteni su zanimljivi nekad, stoga se nadam da nisam potrošio ničju pažnju uludo, žao bi mi bilo da je neko pročitao sve do kraja i ostao razočaran poantom.

p.s. Ovaj post je predug i fali mu uvjerljivo finale... Sad kad sam se ogradio od toga, idem spavat. LakunoOoOoc. Puss&Pozz
- 19:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.12.2007.

Par rijeci za početak

Ko što naš narod lipo i istinito zna reć, svaki početak je težak. Težak(lat. agricola ili rusticus) a.k.a. seljak, kao što nas uči Orbis Romanus, radnik je na poljoprivrednom imanju u svom ili tuđem vlasništvu. Seljak je pogrdna imenica kojom uglađena gradska elita krsti svoje manje rafinirane sugrađane u postupku "gospodizacije", koji uključuje povećanje kuta između nosa i horizontale. Neškolovanom oku promakao(ili se kaže promaknuo....hm....) bi možda neizbježni zaključak svega ovoga, a taj je da ja pišem ovdje bez ikakvog smisla razuma i cilja, trošim svoje vrijeme i vrijeme bilo koga ko čita ovo sranje, što nas vodi do zaključka broj 2, a taj je da narod uistinu zna o čemu priča kad kaže da je početak zajeban. Kako ispada ovaj post je o forsiranju i kao što priliči, isforsiran je skroz. Ako nece milom onda oće silom. Uf, još jedna narodna. Ne diram je štapom! Fala na čitanju, bit će bolje drugi put, kad budem stvarno pisao O NEČEMU:-)
- 19:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #