Prohladan zrak je upio svoju vedrinu.
Noć je odlučila izložiti svoje dijamante
U nebeskom muzeju.
Spustila se hladna kiša.
Padala je kao suza,
Ili ratnik na bojnom polju,
Nema razlike,
I jedno i drugo ostavljaju krik
Uvijek prisutan među nama.
Mi ga ne čujemo,
Ali ga sanjamo.
Jedino dolazak zvijeri kvari
Ono malo ostavštine od snova.
Jedino se oblak nadvio nad nama.
Poput mokre zemlje
Postaje sve teži i teži.
Čujemo zvuk kazaljke na satu:
“Tik!”
I nikada više:
“Tak!”
veljača, 2014 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Blog razmišljanja, situacija, poezije, proze, ..... jedne osobe zvane Klaun Van Trenda.
Sve što pronađete na ovom blogu je moje vlasništvo, osim ako je drugačije navedeno.
BEJZIKS:
blog.hr
tumblr.com
VERI IMPORTNT LINKS:
uskoro!!!!!
Za sada prazno.
Za sada prazno.