Klapa Brodarica https://blog.dnevnik.hr/klapabrodarica

Možda bolje u naslovu napisati „Bol“, no bilo kako bilo, nije bilo bolno, dapače – slađe od cukra! Ni u snu se nismo mogli nadati lipšem prijemu, boljem smještaju i dobroj spizi. Organizatoru oba palca gori! Ono što je najvažnije, klapa Brodarica ide dalje. Po ocjenama stručnog žirija, ove je godine bila izrazito jaka konkurencija na debitantskoj večeri, kažu neki – nikad jača! Brodarica ide dalja, a to nam je sad jedino važno. Mada je bilo bitno nastupiti i dati sve od sebe, ovo je samo šećer na kraju.

Malo još o Bolu. Istina je da je vrlo nezgodno doputovati do tamo, ali kad dođete, teško je odlipit se od tamošnjeg mira, lipote i gušta. Od odmora nije bilo gotovo ništa, jer je tribalo malo vježbati, pa malo isprobati Zlatni rat… Mi smo spojili ugodno s korisnim, pa smo na Zlatnom ratu napravili laganu probu. Tenore je dobro služio glas, a zgodno je bilo za okolne turistkinje, kad je Nikola uzeo gitaru i opalio Mariachija, a kako je to zvučalo klapski… hm… za to ćete morat potegnit na naš koncert. Ipak, nećemo Vas za sve zakinuti, jer foto-galerija se već lagano puni. Jurica (Dalmatinoid) je napravio i par razglednica, pa ćete ih također skoro moć vidjeti. Dokaz da nam je bilo teško otići bila je i zgoda s budilicama. Naime to jutro odlaska buđenje je trebalo biti u 6 (leglo se uru prije). Zamislite od nas 8, nikome „nije zvonio“ mobitel, budilica, sat…. Veljko se ustao u 9 i viknuo „UZBUNA“, pa smo doslovno kao vojnici (doduše jedva), stigli s taxijem do Supetra. Eeeee, da…. pamtit ćemo taj Bol samo po lipim stvarima….

Eto, klapa Brodarica postoji već dvije godine, a zajednička odluka klapaša i naše voditeljice, profesorice Elijane Trutin da ne srljamo već prošle godine na debitantsku večer, izgleda da je nagrađena suvim zlatom! Sazrijevanje i strpljenje se polako isplaćuje. Razlog više za naše zadovoljstvo je nastup na još dva festivala ovo ljeto (Kaštelanska večer dalmatinske pisme i Šibenske šansone), o čemu će više biti riječi u slijedećim tekstovima, a sad bi se zadržali samo na Omišu.

Petak 13. 2007., hehe, kako simbolično zvuči. Nema šanse da baš svakome bude nesretan taj petak. Zbog toga se mi opet ničemu velikom ne nadamo, ali zato ćemo još jednom dati sve od sebe, pa kud puklo da puklo. Svjesni smo da je konkurencija velika, ali zašto ne ciljati na vrh? Lipo je zadržati natjecateljski duh… Vidimo se ovaj put zaista u Omišu, 13. srpnja 13 dana poslije (još simbolike?) ;) ili 26. srpnja i na našem koncertu na trgu Medulić u Šibeniku. O tome više drugi put!

Dobro nam došli i hvala Vam na podršci!

Vaša Klapa Brodarica….