nedjelja, 05.04.2009.

Split - Svjetlost

Najoštrije pero koje je ikad pisalo za blog, N.M., samo za vas:

"Nešto više od 7300 dana je prošlo od te prekrasne travanjske večeri kad su Žuti ispisali povijest uspjeli u onome što nitko nije očekivao, ali se potajno nadao i donijeli u grad podno Marjana prvi od, kasnije će se pokazati, tri uzastopna trofeja najbolje ekipe Europe. Uz ovako značajan jubilej, pozive navijačima preko medija da dođu u subotu na Gr… pardon, u Loru, Žuti jednostavno nisu smjeli dozvoliti oksimoron da ih meni vrlo simpatična Svjetlost „zamrači“.

No, kako je počelo, mirisalo je na još jednu teško gledljivu, drž-nedaj utakmicu. Žuti su počeli pomalo nezainteresirano, anemično, bez neke velike želje da se igrom dođe do značajnije razlike, koja je na papiru, budimo realni, više nego očita. Žutom stroju je trebala dobra četvrtina i po da se zahukta, a dotad je Svjetlost bila vrlo ravnopravna, neko vrijeme čak i u vodstvu, ali stalno tu negdje. Obrana Žutih je bila vrlo mekana i propusna, tako da je centar Delić školski trpao sve što mu je došlo u ruku, a Rimac vrlo lako probijao prvu liniju. Ipak, čim bi malo stisli, napad Svjetlosti bi počeo činit greške ala Dinamo u europskim natjecanjima što bi kreiralo kontre i šanse za lake poene. Nažalost, Gordon je promašio čisto zakucavanje, a Shannon još uvijek misli da se u Europi ne smije dodavati pa je i tih par prilika za atrakciju otišlo u vjetar.

Igrač prvog dijela je svakako Johnson kojeg sam prvi put imao priliku vidjeti na djelu. On je svojom mirnom rukicom za svega 12-13 minuta prvog poluvremena postigao isto toliko koševa i to uz samo jedan promašaj, ruke mu je dao i Vrkić sa svojih par trica i na taj način utakmica je ušla u mrin(ij)e vode. Izlazak Stipanovića zbog ozljede nakon nezgodnog pada u obrani nakon čega je uhvatio za desni kuk, je značio da će ostatak utakmice na centarskim pozicijama iznijeti torac Delaš-Grgurević-Johnson. No priči ni tu nije bio kraj - večeras napadački vrlo raspoložena Svjetlost korisni veliku nezainteresiranost za obranu Žutih i spušta razliku na jednu znamenku, a sa zvukom sirene iz drugog pokušaja tricom Norca od table dolaze i na vrlo prihvatljivih -6. Kako su i prvu četvrtinu zatvorili s tricom sa sirenom, malobrojni gledatelji se mogu pohvaliti pravim raritetom – 2 matchwinnera na jednoj utakmici.

52-46 na poluvremenu, oduzmi dvi lude trice i to je već 12 razlike, ali svejedno, prepreprelako primljenih 40 koševa protiv jedne ekipe kakva je Svjetlost se ne bi smjelo dopustiti. Sigurno da su Žuti bili svjesni da imaju rezerve, ali jednostavno ne izgleda lipo kad vidiš da ti je ekipa igra nezainteresirano. E sad bi kao trebao napisati nešto u stilu „Ne znam što im je Čizmić rekao na poluvremenu, ali upalilo je…“ ili „Jezikova juha trenera Čizmića…“, a baš neću. Momci su jednostavno skužili da triba malo stisnit jer ne igraju protiv reprezentacije lokalnog zidića i to su učinili pa razlika sve više raste iako opet po modelu „ne možemo primit koliko možemo zabit“. Batina nošen svojim osnovnoškolcima Solinjanima koji su ga pod tjednom ugostili u njihovoj školi trči ka na baterije, Gordon dili asiste, Grgurević piše skok za skokom u napadu, Shannon pogađa dvi trice, Vrkića ima na sve strane… sve to omogućuje da već sredinom 3. četvrtine palicu organizacije do kraja utakmice dobije Šarac, a Žuti s 21 razlike zaključuju tri kvarta utakmice.

Priliku tad dobivaju i pampersi, Babić i Najev, a na parket izlazi petorka Šarac-Babić-Najev-Vrkić –Delaš i baš košem Babića kreće serija koja donosi najvećih večeras +28. Ipak, 5-6 minuta kreativnog posta iskorištava Svjetlost serijom 16-0 u kojoj su glavne prste imali Delić i Norac. Krizu prekida Šarac tricom, a priču zaključuje Najev koji pogađa za okruglih 100 koševa Žutih večeras uz pljesak potpore malobrojne publike u Spaladium Areni.

Vrkić – motor, metronom večerašnjih Žutih, nije startao, ali kad je ušao više nije izlazio. Pokazuje veliki osjećaj za igru i širinu sposobnosti zbog čega radi neke stvari puno bolje od igrača zaduženih za to, npr. asisti

Delaš – neću lagat pa ću reći kako sam očekivao veliku njegovu partiju, onako rasnu, raznovrsnu, kad ono… Nekako jalovo, naivno, kruto, ali pohvala za mirnu ruku s linije slobodnih bacanja.. Ka da su mu misli bile ko zna, prve koševe iz igre je zabio debelo u zadnjoj četvrtini. Kako je „kolega“ do mene rekao, bolje bi bilo da je otiša u kino. Možda se zaljubija

Johnson – man of the match, čovjek koji je prvi povukao. Sjajna napadačka predstava, 19 poena za manje od toliko minuta uz malu potrošnju baluna, a sve je to izgledalo nekako sigurno, svaki šut se čula samo mrežica, nadam se da neće razočarat. Iman materijala za raspravu na temu Još jedan stranac, ali…

Shannon – čoviče, daj molin te dodaj balun!

Gordon – ma da je zakuca ono, ocjena bi bila bar za 2 crtice viša. Odradio svoje, podijelio što je imao, zabio što je trebao, još jedan dan u uredu…

Šarac – i Saša, kako ga je Očašić prekrstio, je konačno dočekao malo veću minutažu zbog čega mi je jako drago. Nije se nešto previše iskazao u organizatorskim sposobnostima, ali nije ni srljao, sve je to izgledalo nekako sigurno. Racionalno je distribuirao balune u napadu, tražeći slobodnog igrača, nije davao balun prvom do sebe. Čuo sam da je netko pred kraj rekao kako je „isti Ukić, drži balun 20 sekundi, a zuji samo livo-desno, ništa ne čini, ekipa ima ispalit s takvim“. Moram priznat kako je i meni slična misao prostrujila glavom, ali s druge strane, da se išao pokazivati pa izgorio, komentari bi bili „ma sinko šta ti radiš ovdi, aj ća“.

Batina – on je uz Vrkića naš najmotoričniji igrač, al majke mi, ja njega jedva primjećujen na terenu, nevidljiv, da nema par onih njegovih karakterističnih mačjih skokova, nebi ni zna da igra. Batina ka Batina, potrošena uredna doza energije, fini učinak za dobru minutažu

Grgurević – u pauzama između četvrtina i na poluvremenu na velikom semaforu vrte se snimke finala eurokupova, prvenstva i domaćih kupova, i prikazuju osvajanje kupa 1997. i evo Grge, pogađa tricu, skače od sriće i pomislim „Pa zar je već prošlo 12 godina…“. Po meni najzahvaliniji tip igrača u bilokojoj ekipi, neumorna radilica, već 4-5 utakmicu u nizu koketira s double-doubleom



Babić – postigao svoje prve seniorske koševe za Split, jedino šteta šta su ga ponile mladost i želja pa je iša zakucat onu kontru – samo da je učinija fintu polaganja pa vratija balun iza leđa siguraču koji je natrčava, dobija bi ovacije publike, iša bi doma ka najsritnije dite u Splitu. Sritno!

Najev – imao tu čast da dođe do svoje prve seniorske stotke. Ne znan zašto, al prva asocijacija na njega mi je Makedonija pa ga stalno zovem Naumoski, nadam se da će se Žutima postić slične uspjehe. Sritno!


Od ekipe Svjetlosti jednostavno moram istaknuti Delića, našeg Splićanina, koji ove sezone proživljava najljepše vrijeme svoje karijere, a koji je bio dio generacije koja je 2003. osvojila titulu prvaka Hrvatske, ali završio kao i mnogi bez prave prilike, a danas našim centrima održava lekcije iz igre u reketu uz šut 11/12 i drži titulu vice MVP-a domaćeg prvenstva. Kako bi ga dobro bilo opet vidit u žutom dresu, možda već na jesen…

I za kraj za sve ljubitelje Žutih, sutra u Nedjeljom u 2 gostuje Božo Maljković. Pogledajte, imat će barba Božo šta pametno za reć."