nedjelja, 01.03.2009.

Dobrodošli u Spaladium Arenu!

N.M. kao i obično samo za vas:

"Kako mi pjehe do doli treba 15-ak minuta, računao sam da će uputiti se u 6 i po bit sasvim dovoljno. Kad ono… „Ma jel večeras igraju Jugoplastika-Barcelona?“ – s osmjehom sam pitao čovjeka koji je stajao na kraju 60-70 metara dugog reda za – blagajnu! 70 metara i 500 ljudi kasnije, sa bliskom spoznajom o tome kako se osjeća srdela, doša sam do tiketa na blagajni koja se tek naknadno otvorila 5 minuta nakon početka utakmice jer je netko genijalno shvatio da red na dotad otvorenoj blagajni na kojoj radi samo dvoje ljudi ide toliko sporo da će ljudi taman stić ući na iduću utakmicu protiv Heliosa. Veliki minus za organizaciju. Ali bilo mi je drago što je promocija Žutih bila koliko-toliko dovoljna da zainteresira ljude za košarku.

Nažalost, tek po ulasku sam shvatio da je to bila iluzija. Iako sam parket s novim koševima izgleda premoderno i predobro, fino popunjene velike teleskopske tribine su izgledale tek kao otužna kap u moru Spaladium Arene, na tribinama iza koševa se smjestilo možda 7 ljudi sve skupa, a priče o zatvaranju gornjeg kata zavjesom pokazale su se netočne tako da je onomatopeja bila škripa patika na parketu, Čizmićeve i Vukoičićeve upute igračima ili recimo razgovor Štembergera i Grgurevića. Podržavam napredak i stremljenje ka boljem, ali to nije ovdi slučaj. U nove dvorane se ide kad klub ima navijačko tijelo od minimum 6-7 tisuća ljudi koji će dolazit i protiv Cibone i protiv 5 bunara, a budimo realni, Split CO to nema i taj poglavarsko-globalspectrumsko-klupski dogovor će ostaviti sve ljude sa samo jednom rečenicom - nije to to.

No, da se okrenem samoj utakmici. Kako sam zbog gužve propustio skoro cijelu prvu četvrtinu, semafor na kojem je svijetlilo 26-11 dao mi je naslutiti da sam propustio pravo gaženje. Nažalost, otad pa do kraja utakmice, Žuti nisu tijekom niti jednog perioda dominirali na način da bi pobjegli na neku nedostižnu razliku. Naprotiv, Bosna je prvo grickala prednost, da bi u drugi dio uši u pripetavanje do kraja. Rovovska bitka, puna obrambenih grešaka i brzo prodanih napada – to su bile odlike igre koja je zbog toga bila vrlo neatraktivna. Jedini Žuti koji je bio Žuti je bio Grgurević koji se lavovski borio i zabijao ispod koša, kupio otpatke, a stigao dati i briljantnu asistenciju za Stipanovića. Na kraju poluvremena zamalo smo dobili novi materijal za HRT-ove pauze između poluvremena – uz uzdah publike, Gordonov pokušaj s centra sa zvukom sirene je od table završio na obruču, a poluvrijeme na temperaturi od +8 za Žute.

Drugo poluvrijeme ove izrazito teško gledljive utakmice donijelo je samo 8 poena Žutih u 10 minuta nastavka. Žuti su sami sebe ubili katastrofalnom obranom koja je ličila na menzu posli predavanja. Ulazio je i šetao i radio tko god i što god i kako god je htio, curilo je na sve strane, pokrivanje i zatvaranje su bile nepoznati pojmovi, a kad je Bosna uspostavila iole discipliniraniju igru, izgledalo je kao da ima igrača viška. Iz reketa smo primili poena za 3 utakmice, na svako udvajanje u reketu Bosna je imala rješenje koje je uglavnom izgledalo na neko utrči iz drugog plana i potom dobije loptu na čisto polaganje ili zakucavanje. Sve to nije utjecalo da Čizmić išta bitnije promijeni stil igre, čak niti pozove time-out, a fond izrotiranih igrača je i dalje ostao samo 7 i to ne računajući Batinine ništavne 3 minute.

Ulazak Vrkića nakon gotovo 25-minutnog zagrijavanja – a skoro i pregrijavanja – popraćen je ovacijama publike, a Zoki je letio terenom željan igre, što je i dokazao zakucavanjem na Gordonov asist. No šteta što u tih 8 minuta na parketu nije više učinio da dokaže Čizmiću da zaslužuje mjesto i minute na parketu. Iz tog perioda spominjem i sjajnu Shannonovu (da, Shannonovu – valjda je čovjek naučio nešto od svih tih primljenih banana) blokadu koja je onemogućila kontru i malo trgla publiku.

Do kraja Stipanović nje mogao pogoditi tablu, a kamoli koš pa je stvari u svoje ruke uzeo Gordon svojim prodorima i asistima uz pomoć dobrog, ali ne i starog Grge i doveo Split na prag pobjede. No, kako ga je doveo tako ga je odveo, turnoverom iz kojeg smo primili tricu, tako da se sve svelo na zadnjih 18 sekundi i Bosnin posjed pri rezultatu 69-68. Vjerojatno vodeći se logikom „Bolje vrabac u ruci“, Ćizmić je odlučio braniti se (a mislim da nismo ni bili u bonusu), no i taj mu je vrabac mogao lako odlepršati iz ruke kad je lopta nevjerojatno po tko zna koji put stigla do nečuvanog igrača Bosne na 3-4 metra od koša. Da je Zimić imao malo više hrabrosti, zakucao bi i loptu i cijelu konstrukciju i Čizmićev genijalni plan u parket, ovako je išao na šut od table, promašio i donio slavlje Splitu u novoj dvorani. I zato ti, Zimiću, hvala…

Zvuk sirene je označio 9. pobjedu Žutih s kojom ostaju na 10. mjestu s istim omjerom kao i neusporedivo skuplji euroligaš Union Olimpija. Ako je kome kakva utjeha…

Prvo ime Žutih je Grgurević koji je na svojim leđima iznio većinu ove pobjede. Njegovi skokovi su omogućili puno drugih napada, a centarska igra donijela novu napadačku dimenziju Žutih što Stipanović i večeras vrlo loši Delaš nisu prikazali. Grga je prava stvar koja je trebala ovoj ekipi, ali ne zavaravajmo se, nema pobjeda bez ekipne igre, jer Grga nije tip koji sam rješava utakmice nego igrač koji ekipnu igru diže na još viši nivo nadopunjavajući one elemente koji fale – skok, dobra obrana, otpadak. E tu je najjači.

Uz njega, drugo ime je ujedno i najkonstantniji Žuti u zadnje 4 utakmice. Iako zna zajunit pa šutnit 3-4 šuta koja objektivno ne bi trebao, Gordon pokazuje da ima ono nešto u odnosu na cijelu plejadu američkih bekova koju su prodefilirali kroz Split. Baš se vidi da razumije košarku, ima viziju, ima potez, ali ono što mi se najviše sviđa – ima smisao za razigrati ekipu.

Pitanje je koliko će se i ovakva posjećenost održati budući da je i ovako dobar dio ljudi došao samo zato da se pokažu jer je to „otvaranje dvorane“, ali za buduće utakmice najbolji magnet za publiku bi bili sami – Žuti. Jer imalo jača ekipa od Bosne, dobiva ovaj Split glatko 10 razlike. Zato treba učiniti neke bitne promjene u vođenju utakmice, ispraviti greške koje se učestalo ponavljaju, koristiti veći broj igrača i imat povjerenje u njih da u PH, u kojem nam neće bit nimalo, doguramo do Final Foura. Sretno Žuti."