nedjelja, 08.02.2009.

N.M. o pobjedi protiv Krke:

U utakmici u kojoj niti jedne sekunde nisu ispuštali vodstvo, ali i u možda posljednjoj na Gripama (o čemu ću nešto kasnije), Žuti su apsolvirali Krku 86-71.

Kako nisam bio na licu mjesta protiv Vojvodine, ovo je bila prilika i vidjeti na djelu dva nova lika, Leeja i Gordona, od kojih je potonji tjedan prije pobrao sve epitete na sportskim portalima.

Trebalo je čitava minuta da shvatim da čovjek – rastura. Sjajno otvaranje utakmice, 4 steala u 4 minute otvaranja za Splitovih 10-0. Lakoćom je probijao i fenomenalno dijelio asistencije i već u prvim minutama nagovijestio svoju veliku partiju. Nažalost, u istom tonu nije bio i Shannon koji je preuzeo organizaciju kad je Gordon sjeo na klupu, nego je na svoj tipični i već puno puta ranije opisani način, komplicirao sve što se komplicirati moglo. Uskoro izlazi i Delaš, koji je dotad bio iza Gordona najbolji na parketu, a žuta obrana lagano opušta pa Krka do kraja četvrtine stiže na pola koša razlike.

Druga četvrtina je definitivno pripala Gordonu koji je prvo unutar 3 sekunde popio bananu, pa promašio zakucavanje i tek iz trećeg puta položio otpadak, pa ukrao 2 lopte, a nešto kasnije dvaput bruuuuutalno zakucao (s velikim B!) i digao na noge dotad uspavanu publiku. Mislim da takvo nešto samo naš drugi letač Vrkić može nadmašiti. Iz zimskog sna se budi i Andrija pridonijevši rezultatskom plusu s nekoliko svojih dobrih ulaza i koševa, a Shannon je nastavio sa sebičnim pimplanjem i dalekometnim promašajima, ali i s nekoliko nevjerojatnih neasistiranja – jednom Delašu kad mu ju je praktički samo morao staviti u ruke da Mario zakuca, a drugi put u kontri 3 na 1 koju je ne znam po koju put... da, baš to. „Ne daj nikome!“ – čulo se s tribine. Mislim, kontra 3 na 1, tu zaista ne treba objašnjavati koje i kakve su opcije. Paralelno s tim se Krki otvara špina, zasipaju Žuti koš tricama sa svih strana. Točka na „i“ je bila i bruuuutalna Vrkićeva en-face blokada na dotad sjajnom Marceliću u kontri. O Davorovom autoritetu puno govori i reakcija kad je oštro odbrusio Sukiju kad se ovaj izderao na njega zbog te blokade. Nakon 20 minuta +3, po prikazanome, reklo bi se – samo.

Loša obrana i preciznost igrača Krke dovodi do izjednačenja nakon par minuta drugog dijela, kada se budi Delaš i s par dobrih i hrabrih ulaza i napadačkih reakcija u reketu drži Split u minimalnom plusu, a ulaskom Gordona Žuti stižu i do +8. Nažalost, po tko zna koji put večeras, ruku spasa Krki pruža Shannon s dvije strašne primljene banane i lošom organizacijom napada gdje bi ili sam sebe doveo u situaciju da mora pucati neizrađenu tricu s 65 metara ili lošim dodavanjem doveo suigrača u tešku situaciju. Čizmić nema cojones da izvuče vani igrača koji ga vodi u poraz, dapače, samo što mu ne zaplješće, a onda se zbog Shannonovih bisera dere na Andriju i Batinu. Pametnome dosta. Do kraja četvrtine igra se govoto koš na koš, propuh nam je u obrani, igramo kao Werder, puno zabijamo, ali puno i primamo – Krka gađa trice debelo preko 50% – i to prelako.

Primjećujete – nigdje nema Štembergera. Iako je imao par ulaza (jedna dvostruka pirueta za koš-faul), Siniša se dotad dosta mučio sa šutem, pa se stoga više podredio se ekipi i obrani, a početkom zadnje četvrtine i njemu se otvorilo i s dvije njegove trice i jednom Delaševom, Žuti dolaze do dotad svojih najvećih +11. No ni tad ne uspijevaju prelomiti utakmicu jer Krka dobrim akcijama i Ingram tricama drže goste još uvijek „tu negdje“. Srećom, spas dolazi u liku Delaša koji prvo na Gordonov asist, a kasnije i iz napadačkih skokova opkoljen gostujućim jablanima vodi Žute prvi put i preko 11 razlike omogućivši i koju minutu Vrkiću, ali i Šarcu. Time su zadnje minute ostale bez drame na koju je sugerirao dotadašnji tijek utakmice. Nećemo se buniti.

Ko i kako:

Štemberger – šut ga nije išao, ali iz prvog dijela pamtim lijepi ulaz s prvo lijevom pa onda desnom piruetom. Sjajan doprinos obrani, a kasnije mu se to vratilo s dvije važne trice. S njim na parketu ekipa odma izgleda 20% bolje. Ali to i nije više novost

Vrkić – sramotno mala minutaža, pokazao što misli o tome „zagrijavanjem“ na komentatorskoj klupi 2 minute prije kraja. Predlažem odlazak na kvarcanje da malo potamni, možda onda zaigra

Batina – kratko, vižljasto i nekako nevidljivo, stvarno ga nisam primjećivao na parketu

Shannon – mislim se svrstati ga u Krkine ili Splitove igrače… Ma može pisati u statistici 8 asista, ali nek vas ne zavara, svega 2-3 su bila ona prava asista, ostalo je bilo samo prosljeđivanje lopte prvom do sebe jer u situacijama kad ih je morao dati, tad je najviše i zakazao. Isto vrijedi i za trice – u trenucima kad je trebalo smirit igru i ne forsirati, on je radio upravo suprotno. Jedino čime zaslužuje moj pljesak je namjerna osobna 2 minute prije kraja da bi Šarac mogao ući

Bore Lee – za igrača koji ima „psihološku blokadu“ Čizmić ima veliko povjerenje u njega, šteta što nema i u neke druge igrače koji su i duže na Gripama. S dvije trice zaključio pobjedu, minus za obranu i skokove

Stipanović – kad igramo protiv ekipa s prosječnim centrima, Andrija jednostavno mora dominirati svojom snagom i srčanosću, ulazima i leđnom igrom (ne i tehnikom). To je nekoliko puta lijepo demonstrirao večeras. Rp.: koristiti češće, nema nuspojava

Šarac – trebao dobiti priliku puuuuno ranije i s obzirom na ovakvu Shannonovu partiju, barem 10ak minuta. Za njegovo dobro nek ode što prije dok ne zaboravi igrat, nema sreće za njega uz Ćizmića

Murrio – proigrao kad je najviše trebalo, ne smije više imati straha, nadam se da je shvatio da „zna“ i da „može“. Otvorene trice bi morao pogađati, suparnici ga shvaćaju dosta neozbiljno po tom pitanju. Double-double učinak za svaki respekt. Branio čast splitskih igrača na parketu pred hordom stranaca

Flash Gordon – Maestro! Ni jedna, pa ni dvije laste ne čine proljeće, ali ovo što je večeras pokazao je bilo vrlo vrlo vrlo lijepo. Nikako ne bih htio da ga se sad u nedostatku boljeg uzme za nekakvog jordanovskog Mesiju jer bi ekipa mogla imati psihološku blokadu ne znati se snaći bez njega na parketu, ali ovakvu lakoću igranja kakvu je demonstrirao stvarno dugo nisam vidio. Sjajna all-around partija, probijao, asistirao, pogađao, skakao, i sve s osmijehom na usnama, bez ikakvog forsiranja. A kad je tako, onda uživate u igri. Jedna od boljih rečenica koju sam čuo vezan za pridošlice je bila da „ne mogu bit bolji od ovih što su otišli – jer da su bolji, bili bi dovedeni odma, a ne sad“, ali to zaista (zasad) nije slučaj s njime. Piše samo 5, ali sam mu izbrojao bar 7-8 stealova, s tim da je još sigurno na 5-6 baluna bio na granici oduzimanja. Čovjek je bio na najboljem putu za double-double s poenima i stealovima, a to ne znam kad sam zadnji put vidio

Moram spomenuti i našeg Marcelića koji je tricama i dodavanjima dugo držao Krku u igri te odigrao sveukupno maestralnu partiju i pokazao da je uz Mulaomerovića, još uvijek materijal za reprezentaciju.

I za kraj kratak osvrt na aktualna zbivanja:

Kako ste čuli i čitali, Žutima bi ovo možda mogla biti zadnja utakmica na Gripama. Nikako se ne slažem s tom idejom iz više razloga. Prvo, mijenjati, svoj, domaći teren, usred sezone (usred, gledajući i domaće prvenstvo) bi bila kardinalna greška. Kao kad kupujte novi auto – trebate malo vremena upoznati se s njim, priviknuti se, osjetiti kako reagira – isto je i s novom dvoranom – treba osjetiti parket, naviknuti se na nove koševe, table, novu atmosferu. Svi ti razlozi izgledaju pomalo banalno i smiješno, ali zapravo su vrlo ozbiljno. To su detalji koji odlučuju hoće li šut ući ili iscuriti, kako će se igrač kretati, koliko će mu trebati da se privikne na novi, manje razgaženi parket, kakva će mu biti orijentacija, a sve su to detalji koji – donose pobjede. Zato se ovakvi prijelazi inače i rade za vrijeme ljetne pauze, kad igrači imaju više vremena priviknuti se na novu dvoranu, a nipošto samo zato što nekome sad to tako odgovara. To dovodi do slijedećeg aspekta, a to je publika. Svi znaju da navijači Žutih baš i nisu najluđi na svijetu te da se i mala (mala!) dvorana ispuni (hmm…) svega protiv 2-3 ekipe. Igrati s Heliosom i Bosnom pa čak i kao eksperimentalne utakmice pred 72 ljudi u dvorani koja i u skraćenoj verziji prima 5 tisuća, izgledat će – sablasno! Kao trening neke američke sveučilišne ekipe. Sigurno tu ima neka računica kako će netko zaraditi – jer uvijek ima netko tko će zaraditi – moguće da će Global Spectrum kapnuti (a možda već i je) neke novce u klub uz uvjet da Split dođe do finala, što i ne bi bilo loše, a Gripe bi se rasteretile za termine škole košarke i ostalih uzrasta, a možda i ženskih utakmica, no navrat-nanos seliti klub bez razrađenog plana i vizije samo zato što imamo novu dvoranu – bojim se da će se obiti o glavu poput bumeranga.