subota, 20.12.2008.

Gorak poraz u Čizmićevom krštenju

Ovo je bila jedna od onih utakmica u kojoj se tragičan slijed često događa, ali uvijek ostavlja jednako razočaranje kad izađemo iz dvorane.Hemofarm je uklet za nas, redovito nam se izvlači iz prstiju i svaki put kad mislimo da će konačno kleknuti, uvijek u zadnjoj četvrtini preokrenu situaciju. Srbi nas redovito u zadnjih deset minuta poraze, novi trener redovito starta porazom, a kad Brun dobro igra, redovito gubimo. Tradicija je opet bila jača od nas.
Počelo je optimistično, Batina i Štemberger su podsjećali na dva psa puštena s lanca - ušli su u utakmicu grizući od početka. Nažalost po nas, Sinišina borbenost nije rezultirala plodom i prvo poluvrijeme je završio jako lošim šutem iz igre 1/8. Žuti su u početku kaskali mučeći se na momente s realizacijom, a tada se dogodilo najugodnije iznenađenje večeri u obliku samozatajnog Francuza. Brun je jednostavno počeo raditi one man show, tricama bacajući goste u očaj, bilo ga je u napadu i obrani, manje se osjećao nedostatak Granta nego što smo očekivali. On i Shannon dugo su nas držali u vodstvu i odbijali pokušaje Hemofarma da se približe. Na poluvremenu smo vodili 40:36, srpska momčad se sa vanjskim šutom nikako nije mogla sastati, u dvorani je vladala dobra atmosfera i sve je izgledalo optimistično. "Idila" je trajala još deset minuta i tada je sve otišlo u nepovrat. Bili smo nadskakani pod vlastitim obručem da to nisu istine. Hemofarm je koševe s lakoćom postizao iz reketa, obrana Žutih se raspadala kao Jugoslavija, uz mnogo trčanja i krpanja smo često imali više sreće nego pameti. Slab dojam se još i mogao popraviti u zadnjoj minuti kad definitivno prodajemo svaku šansu za povratak. Naime, nakon bezvezno provedenog napada, Mačvan zabija za 69:71.

U ovoj situaciji Split ima 22 sekunde do kraja sirene. Stipanović i Poljak imaju već 4 osobne, a Brun 3, zbog čega su nam produžetci postali veoma nepoželjna varijanta. Moje skromno mišljenje je da je ispravan plan za Splita bio dugi napad s razdrađenom akciju za tricu koja bi nam donijela pobjedu - umjesto toga, Shannon nasilu upošljava Batinu koji 12 sekunda prije kraja iz ne baš povoljne situacije potpuno promašuje temu - prelomni trenutak utakmice bio je krajnje traljavo proveden. Na stranu nestrpljenje obojice igrača, nastranu silovanje u situaciji kada imamo vremena, zapitajmo se što bi se dogodilo i da je Batina pogodio šut - Žuti bi poveli 72:71, što bi dalo Hemofarmu još 12 sekunda da sa skromnom dvicom osvoje oba boda na gostovanju na Gripama. Moje mišljenje je da je Čizmić tu napravio grešku, pozivam vas da date svoje mišljenje. Kako bilo da bilo, Fortuna se okrutno poigrala s nama, Pavković je promašio slobodno bacanje, Žuti su odmah pokrenuli posljednji napad sa sedam sekunda na satu: Shannon je izbjegavao pokušaje gostiju da naprave prekršaj, a zbog novih pravila oni su bili primorani na malo diskretnije pokušaje fauliranja nego što smo navikli. Eddie upošljava Sinišu koji upućuje dugu tricu. Dok je lopta išla prema spasonosnom košu, osjetio se reski muk u dvorani, a ne bih pogriješio ako kažem da je to bio vremenski najduži šut koji sam ikad vidio. Lopta se odbijala nekoliko puta u obruču i krajnje bezobrazno izašla vanka, kao da sva nesreća u utakmici nije bila dovoljna. Siniša je još tri minute stajao lišen volje za životom dok se nije vratio, pokušao opet pogoditi iako je parket ostao prazan i nabio loptu na kraju. Ovo je boljelo.


Brun je bio najbolji igrač, slijedi ga Shannon, iako je imao zaista bisernih pimplanja s balunom koji su vodili nikud. Vrkić i Batina su ostavili neloš dojam, ako ne računate Batinin "potez dana" u zadnjoj minuti, Štemberger je malo popravio dojam u drugom poluvremenu na račun borbenosti, imao je i par dobrih ulaza pod koš, iako je njegova efikasnost ostala loša što se tiče poentiranja. Delaš je odigrao jako blijedu utakmicu daleko ispod svoje razine.

Između treće i zadnje četvrtine skupina navijača je podigla transparent "Piksi hvala". Dvorana je prokomentirala i Oćašićev izbor muzike - pustio je u jednom momentu "Nije u šoldima sve".

Split CO - Hemofarm STADA 69:72
(15-16, 25-20, 16-17, 13-19)
Split CO: Štemberger 10, Vrkić 8, Delaš 3, Batina 8, Vlaić, Šarac, Poljak, Brun 14, Stipanović 6, Shannon 20, Radić
Hemofarm STADA: Pavković 9, Despotović, Joksimović 10, Božović 6, Marković 4, Savović 6, Krstović 9, Mačvan 21, Petrović, Borisov, Obrenović, Marjanović 5

Prvi skakač Splita bio je Stipanović s 6, nakon njega Brun, Štemberger i Batina s 4 uhvaćene lopte. Eddie je imao 6 asista ali i 6 izgubljenih. Split je nadskakan 26:33.

Zaista mi je žao Čizmića koji je startao ovakvim porazom. Hemofarm je objektivno zaista jača ekipa, brojčano rezultat nije loš, ali sve to pada u vodu kad se sjetimo da smo im konačno mogli stavit soli na rep...



A šteta i za Bruna da je njegov preporod prošao bez rezultata.



A sada DRUGO MIŠLJENJE N.M.-a:

U prvoj utakmici postpiksijevske ere, u napetoj završnici Split CO je zamalo skinija skalp drugoplasiranoj ekipi NLB Lige, vršačkom Hemofarmu. Ipak, gosti su slavili 69:72.

Prvu četvrtinu je obilježila igra s puno grešaka s obje strane, šta se zbog vrlo mirne atmosfere na parketu pripisuje manjku koncentracije, a ne nekakvin ludim obranama i pressinzima. Split je dobro otvorija utakmicu, Stipanović je u napadu malo „pokaza zube“ Marjanoviću i u tom periodu smo bili ravnopravni. Tad Čizmić mijenja obranu na zonu, a reket Splita postaje šetalište koje omogućuje fine kombinacije iz kojih su visoki igrači Hemofarma vrlo lagano dolazili do zicera koje nisu jednako lagano i realiziran i od većeg rezultatskog zaostatka Splićane spašava samo puka sreća. Kod Štembergera je bila vidljiva velika želja da se nakon suspenzije vrati u velikom stilu, ali to je pokaziva na potpuno krivi način – puno brzih trica, soliranja i zadržavanja baluna čime su napadi Splita postajali statični, a Hemofarmu raslo obrambeno samopouzdanje.
Tad umisto Delaša ulazi Bojko i radi ono šta kao najbolje zna a dogodi se svake prestupne – pogađa tricu i dvicu, pa onda pri rezultatu Split preko 3 trice Bojka i jedne Shannona čini seriju 12-0 i diže malobrojnu publiku na noge i tjera trenera gostiju na time-out.
Split je bija u igri samo zbog šuta za 3, a ne dobre obrane jer su u toj fazi imali „više sriće nego pameti“. Praktički svaki Hemofarmov napad je ima glavu i rep i svaki je završava vrlo izglednom situacijom za koš. Poroznost splitske obrane najbolje oslikava i situacija kad je Hemofarm vrlo lagano poentira čak i kad im je preostala samo sekunda do kraja napada uz balun sa strane. S druge strane, pomogli su i Splitu s dosta početničkih grešaka i relativno jeftinih turnovera. Al nije da se bunimo J +4 za Split na poluvremenu.
Treća četvrtina je donijela rovovsku igru iz koje nijedna ekipa nije ostvarila prednost. Donijela je i buđenje Mačvana koje će se kasnije pokazat presudno, ali zahvaljujući nešto više momčadskoj igri Splita u zadnji period se ulazi za +3 za domaće.
Zadnja četvrtina donosi preokret zahavljujući sjajnom Mačvanu koji je uredno trpa u koš balune iz reketa koji bi stigli kao plod ili dobre akcije ili grešaka splitske obrane, a i uvatija je nekoliko skokova u napadu što ide na dušu splitksoj obrani čiji su visoki igrači (Brun) vrlo slabo branili skok. S druge strane, Splitovi napadi su najčešće završavali prekršajima Hemofarma Da je bar koji balun uša za akciju „+1“ ko zna kako bi završilo, ovako se splićanima osvetilo vrlo loše izvođenje slobodnih bacanja (samo 7/15) pa su gosti polako stigli a onda i prestigli splitsku prednost. Ima je Split i napad za pobjedu pri 69-67, ali gube balun, a onda i nedopustivo ostavljaju Mačvana i Božovića da sami skaču u napadu i jednostavno polažu i slobodnim bacanjima dovedu Hemofarm do pobjede.
Ima Štemberger i tricu za produžetak, ali treba je bolje to rješit jer je šutnija s 4-5 sekunde do kraja. Balun je bija unutra, pa iscurija… i uklopija se u Štembergerovu užasnu šutersku večer.
Tako je Hemofarm doša do pobjede iako je bija zreo za poraz i donija još jednu pobjedu srpskoj školi i filozofiji košarke. Osim sjajnog 19-godišnjeg Mačvana, niko se nije od gostiju nije nazabija koševa, ali su pokazali zajedništvo i homogenost kojim su bez velike igre došli do pobjede. Teške – ali ipak pobjede.

Ko i kako:

Štemberger – prenervozan, željan igre i dokazivanja, tako iskusan igrač mora znat granicu toga, konačnih 0/9 za tricu dovoljno govori iako bi mu većina to oprostila da je ušla ona zadnja. Tek u drugom dijelu je preusmjerija tu energiju za razigravanje ekipe, šta je solidno odradija, kasnije je i malo krenija šut
Vrkić – solidna minutaža (konačno!) šta nije bija dojam jer je nekako bija nevidljiv na terenu. Dobar napadački, solidno i obrambeno, ali vidi se da mu fali minutaže i samopouzdanja
Murrio – dobro je otvorija, kasnije se izgubija, ali samo nek igra i nek se ne boji, iako još uvijek pati od nekih dječjih bolesti, zna naivno izgubit balun (blokada s leđa) ili zakomplicirat sebi situaciju, ali to su greške zbog manjka iskustva. Recept: dobro trenirat, dobivat minute, igrat i gradit samopouzdanje i razvoj će normalno teć – nije uzalud među 12 FIBA-inih najperspektivnijih mladih igrača Europe.
Poljo – dva ishitrena šuta u prvom dijelu u prvih 5-6 sekundi napada. Osim toga, za svoje minute i godine, prolazno, ništa posebno.
Bojko – ovo je jedna od 2 utakmice da mu je išlo, iznimka, nikako ne pravilo. Mislin, svaka čast, ali nije to to. Uostalom, šta reć za formalno-pravnu četvorku koju u 13 utakmica (ili barem 5 domaćih) još nisan vidija da je odigra leđima košu, a ima tricu 16/59… slabo gradi skok, spore reakcije, smisao život istrčat iz bloka i šutnit tricu… I Ivanov je zna (bolje) pogodit tricu, al centarska tehnika mu je bila školska. Nije to dobro
Stipanović – dobro krenija protiv puno višeg Marjanovića, ali vrlo brzo sta. Obrambeno solidan, ali cilu utakmicu bez one svoje poznate srčanosti i borbenosti 150%
Shannon – od svih Splitovih minusa on je bija najmanji minus. Dobar i precizan u napadu, fino je razigrava, ali u prvom dijelu je zna predugo pimplat s balunom i dovest ekipu situaciju di dodaje prvi balun na 5-6 sekundi do kraja napada. Energetski se previše potrošija u napadu na razigravanje. Kad krene u solo organizaciju, čak i pod pressingom ne rješava se baluna nego forsira, a svi ostali samo stoje na svojim pozicijama i čekaju da vide šta će učinit. Obrambeno nenametljiv, bez velike energije i želje

P.S. što je vidljivo i iz navedenog, sa samo 7 igrača se ne može dobit Hemofarma – pa čak i u izdanju nedostojnom mjesta na tablici NLB Lige



AJMO ŽUTI ! ! ! !