srijeda, 08.10.2008.

Rapsodija u Žutom

Aerial se potrudio i napisao izvještaj s utakmice, osim Žutih koji su ostvarili dobru prvu domaću utakmicu, i on je napravio krasan debi na blogu!

"Vjerojatno se navijač Zagreba osjeća upravo onako kako su se osjećali navijači Splita u sezonama do dolaska Subotića na Gripe. „Žuti stroj“ je doslovno samljeo zagrebaše, vrhunska obrana je izluđivala protivnika a Shannon u partiji koju neće biti lako ponovit (varam se, zar ne?) je doslovno bio nerješiva zagonetka kad je bio na terenu. No krenimo redom...

Otvaranje utakmice je proteklo u zabrinjavajućem ispitivanju snaga. Ja osobno sam osjećao veliki respekt prema sinoćnjim „plavima“ ali brzo su me naši razuvjerili. Shannon je izrežirao cijeli dio igre gdje smo krenuli u odvajanje. Beskompromisni prodori, šutevi za tri, realizirana kontra, strašno pronalaženje igrača u fazi pozicijskog napada, brrr... No nije naš „jednooki Jack“ bio usamljen. Vrkić, Grant i Batina malo kasnije su manirama rutinera vozali obranu gostiju. Već sredinom druge četvrtine je Subotić ubacio u igru mladog Šarca a kvaliteta naših napada je začuđujuće ostala visoka. Poljak je u oba navrata prilikom ulaženja u igru umjesto Stipanovića pobrao ogroman aplauz i praktički u prvom napadu u igri gdje su mu suci mogli sudit faul u jedno dva-tri navrata leđima izgurao Tomića doslovno ispod koša i efektno od table položio. Već tu se moglo vidjeti zašto naš Andrija misli da je Poljo naše najveće ovosezonsko pojačanje.

Inače, naša najveća razlika od preko 20-ak razlike je lagano padala zbog činjenice da je od startera jedino Štemberger bio u igri uz Šarca, Batinu, Vrkića i Poljaka. Na kraju, 15 razlike je bilo čak i malo s obzirom na viđeno na parketu.

U nastavku početna postava na parketu i ponovno dizanje razlike. Subotić je Polju ostavio u igri bez obzira na brzinu skupljanja penala s obzirom na rezultat i činjenicu da Jošku sigurno treba više prave igre nego treninga. Primjećujete da cijelo vrijeme namjerno ne spominjem Bruna. Iako je već u prvom poluvremenu zaigrao u drugom me oduševila razina momčadskog duha kad su ga momci na parketu bodrili za svaki koš ili promašaj. Vidljivo je iz njegovih reakcija koliko mu mnogo znači činjenica da nije pravi u napadu i da ne pruža ono što se od njega očekuje. Npr. u prvom djelu je u jednoj situaciji prebacio Dundovića preko svojih leđa na što je ovaj skočio i trebalo je smirivat situaciju na terenu. To je bilo toliko neočekivano da je zaglušujuću tišinu probio maloljetni komentar sa mog dijela tribine „Dundoviću ne pizdi“ uz salve smijeha. Za izvući iz nastavka je i Vrkićevo zvjersko zakucavanje, Štembergerov krasni koš sa poludistance od table nakon izvrsnog prodora.

Zadnja četvrtina je bila obilježena ozbiljnom košarkom Splitove klupe. Priliku je dobio čak i mali Radić ali zbilja nije imao previše prilika u igri da bi ga mogao komentirat. Vlaić je pokazao ogromnu želju dok je bio na parketu i poneki šut predaleko od koša.

Što reći na kraju? Ipak je dobro rekao Pavličević da njegova momčad nije bila dostojan protivnik Splitu večeras. Zgazili smo ih obranom, iskažnjavali sa nekoliko kontri i zapravo ih vrlo lako probijali u napadu. Teško je ocijenit napadačke domete ekipe ali vidljivo je iz ove prve dvije utakmice da imamo strašnu rezervu za nastavak sezone na poziciji koju pokrivaju Delaš i Brun. Prvi sa svakom utakmicom skuplja iskustvo igranja na ovoj razini a drugi je očigledno još neuklopljen u momčad. Naš Andrija lavljeg srca naizmjenično sa Poljakom čini strašnu centarsku poziciju. Jučer su to zorno dočarali, Tomić im nije mogao ništa. Šarac ulijeva strašan optimizam. Suprotstavit se onako Vladoviću i Drezgi a ne prodat nijedan balun ili zagubit se u gužvi na terenu je zbilja hvalevrijedno za igrača sa još nenavršenih 19 godina. O trojcu Štemberger, Shannon, Grant ne treba trošiti riječi. Jučer su odigrali u skladu s onim što se od njih očekuje. S druge strane Batina je izgarao na terenu a Vrkić poprima Jordanovske manire. U njima dvojici je ogroman potencijal na vanjskim pozicijama.

Imam dojam da nakon jučerašnje utakmice Podgoričanima nije svejedno što smo kod njih u subotu. Iako su i oni ostvarili odlične rezultate na startu sezone ne idemo dolje pojaviti se nego idemo igrati sa velikom dozom vjere u svoje mogućnosti. Nakon ovakve dvije predstave na početku sezone mislim da ćemo zbilja ove sezone biti u gornjem domu tablice. "



Bravo za Aeriala, a bravo i za splitske Žute, izgleda da su ispunili sve naše želje! Samo tako naprijed

AJMO ŽUTI ! ! ! !