nedjelja, 04.03.2007.

Splićanka sama sebi presudila

"Problem je psihičke naravi, kako drugo objasnit to što smo sposobni dobro odigrat, a čim dođe do egala ili malog minusa, počnemo igrat kao škola košarke. To je na psihičkoj bazi" kaže Boran Grgin nezadovoljan nakon utakmice s Mursom.

I doista, stara boljka Splićanke po ko zna koji put se ponovno pokazala: igra Žutih se raspadne čim dođe malo zahtjevnija i napetija situacija.

Iskreno, nakon onoga u Osijeku gdje je Splićanka dala 2 poena u drugom poluvremenu, ja sam očekivao teški poraz... Umjesto toga gledali smo na početku Splićanku koja je obranom čovjek na čovjeka potpuno ugušila Mursu, Sandra je igrala flastera na Davorki Balić vrhunski, Žute su održavale dvostruko vodstvo...10:5, 14:7, na četvrtini 22:11. Mursa se tada malo oporavlja, blokovima otvaraju mjesta za Balićku, do poluvremena nakon loše faze obrane Splićanke dolaze na samo minus 3.

I tada treća četvrtina u stilu utakmice u Osijeku. Obrana puca, u napadu se gube lopte, čitava ekipa upada u neki kontraritam, kao da je sva ta snaga iz prvog poluvremena prešla u Davorku Balić koja na kraju utakmice ima 34 upisana poena. Slab skok u obrani, užasan šut iza linije 6,25, te nemoć unutar protivničkog reketa rezultirali su sa samo 9 postignutih poena u drugom poluvremenu. Odjednom smo nestali, jednsotavno nakon nekog vremena sam podigao pogled na semafor i shvatio da gubimo 20 razlike... Utakmica je završila 43:70. Pognute glave na putu prema svlačionici, Sandra sjedi ne vjerujujući da do ovog rezultata može doći nakon onoliko borbe i bacanja po podu za loptama što se Žutama mora priznati, a posebno njoj. Ušle su u utakmicu stvarno kao borci i pobjednici, gdje se to putem izgubilo, nitko ne zna... Poslije utakmice Boran je najavio ozbiljan razgovor u svlačionici. "Ništa, moram dati šansu mlađima, stvarat nove nade jer moraju još mnogo učiti i raditi...."

Šteta, za ovom utakmicom ćemo još dugo žaliti. Mada iskreno govoreći, ja sam zagovornik druge lige. Mislim, sportski gledajući, naravno da želim da Žute budu što bolje i da se održe u prvoj, to je jasno iz navijačkog aspekta. Ali gledajući kritički i logički, druga liga je zdravija za klub, prvo zbog enormnih dugova i manjih troškova,a financije nas mogu u bankrot odvesti, a drugo zato da se sutra ova mlada generacija razvija u okruženju gdje će se moći psihički rekuperat i počet stjecat pobjednički mentalitet. Jer mislim da nije zdravo po Elenu, Zovko, Domljanku, Kardumicu, Ruščićku i ekipu da igraju u ligi u kojoj će ih mlatiti igračice poput Šumanovac i Alatović daleko prije nego sazriju kao igrači. Tako da mi je kao navijaču drago ako ostanemo u ligi, što se podrazumijeva, ali isto tako znam da i odlazak u drugu nije smak svijeta nego nova šansa.

Stoga smo poslije utakmice Stojka i ja odlučili uputiti poruku svima: plati pa se rugaj. Evo mi smo recimo krenuli u akciju da kupimo klub. Ja sam donirao kunu, a ona 60 lipa, time već imamo dovoljno da postanemo većinski vlasnici sa 51% udjela. Šalu na stranu, ima i jedna lijepa vijest u ovoj utakmici:

Jučer je na utakmici bila mala ceremonija kojom se ekipa nakon deset godina oprostila od Ivane Roje, dosadašnje kapetanice, a nova (stara) kapetanica Sandra Šustić joj je pri tome uručila simbolički poklon. Roje, falit ćeš nam, nadamo se da ćeš nam se vratit. Želimo ti sreću i uspjeh u Ragusi i da uspiješ u svemu što želiš. Evo danas ti neću šjevat "dušo prodana..."


Ajmo žute!