nedjelja, 26.02.2006.

Neće i neće...

Ponavljam ono što sam nažalost već sto puta morao reći ovih dana - bez Stojke nikako... Ozljede centara su desetkovale naše redove i Splićanka se danas nije imala snage suprotstaviti Montmontaži, te konačni epilog današnjeg susreta na Gripama glasi 51-81.

Gošće su dobro iskoristile našu lošu realizaciju. To se posebno odnosi na Sandu Tošić (22 koša) i Emanuelu Salopek (19 koševa, 6 asistencija) koje su doslovce haračile po našim obrambenim redovima.

S druge strane pohvalit ću trenera Grgina koji je, vidjevši u kom smjeru ide utakmica, odlučio dati šansu svim igračicama u postavi. To je dobar način razmišljanja koji vodi k dugoročnom boljitku i u svakom slučaju pozitivan pomak u odnosu na dosadašnji sistem igre. Zahvaljujući tome, danas smo imali prilike vidjeti niz igračica koje dosad sve skupa minutažom ne bi mogle upotpuniti jedno poluvrijeme, te smo stekli uvid u dužinu naše klupe.

Krenimo u analizu redom...

NIKOLINA ŠUSTIĆ - Začudo, desilo se upravo ono što sam sugerirao na blogu - Nika ne samo da je imala pristojnu minutažu nego je i startala u petroci, a kasnije bila playmaker. Solidna igra u obrani i dobra gradnja igre, ali previše promašenih šuteva, a samo jedan ubačen

NATAŠA ŠUSTIĆ - Zadatke playmakera je obavljala perfektno, u svom uobičajenom stilu, ali isto tako imala je slab postotak šuta. 8 koševa uz 3 asistencije i skok

ANJA GRGIN - Anja je bila drugi strijelac ekipe, ali opet pogađate - katastrofalan postotak. 7 od 12 postignutih poena su nastali kao plod slobodnih bacanja, šut za 2 iznosi 20%, a šut za 3 25%. S obzirom na to koliki je potrošač lopti, nezadovoljavajuće.

LUCIJA MEŠTROVIĆ - Jedna od onih koje su danas dobile veću priliku nego inače. S obzirom da je igračica jako male minutaže, začuđuje količina njenog samopouzdanja jer se odvaživala na prilično teške šuteve, između ostalog na nekoliko trica. Po 2 poena i skoka uz 1 asistenciju, pomalo slabašna igra, ali kad se uzme u obzir da je tek 4. krilni bek na rosteru, nije loše...

SARA BRDAR - Danas nije bila u svom pravom izdanju, u većini utakmice nije ju išlo, mada je i ovako zaradila pozitivnu ocjenu, koliko je lopti izgubila, toliko ih je i priskrbila. 6 koševa i kvalitetna igra u obrani koja joj već polako postaje zaštitni znak

ANTONIJA PAŽANIN - Pažanka lebdi između kadetske i prve postave, a danas je postigla 6 poena uz općenito nešto slabiju realizaciju. Nedostaje joj agilnosti, ali pokazala je potencijal. S vremenom će biti nešto od nje.

MAJA VEJIN - Najbolji strijelac. 14 koševa, te 9 ili 10 skokova, nisam siguran jer je bilo pregršt posla oko statistike pa mi nije najjasnije ispao zapis, ali provjerit ću pa ćemo doznati je li upisala svoj drugi double-double ove sezone. Ostvarila je najbolji dojam



IVANA ROJE - Igrala je jako kratko, trener ju je brzo povukao na klupu da napravi mjesta novoj generaciji. Gotovo da nije stigla nešto pokazati, 3 skoka, blokada i osvojena lopta

LENA KUSIĆ - Novo lice u prvoj postavi, mala minutaža, ali 5 skokova uz asistenciju i osvojenu loptu. Jedna od glavnih kadetkinja ostvarila je dobar dojam, jasno je da se od igračice njenog uzrasta i iskustva ne može očekivati hrvanje pod košem s protivničkim tornjevima poput Luce Ivanković

IVANA DAMJANOVIĆ - Ivana dosad nije imala previše prilika, ali ovu je iskoristila. 8 skokova i 3 asistencije prošle su bez prevelike potrošnje lopti. Plus u mom notesu

ELENA PALADIN - Nisam zadovoljan. Učinak od 5 skokova uz jedan postignut koš je OK, ali tu sliku kvari 5 izgubljenih lopti što je previše s obzirom na malu količinu vremena u kojoj joj je bilo poklonjeno povjerenje. Ali opet ponavljam, nije lako, nema fizičke snage da parira visokoj protivničkoj centarskoj liniji.


S obzirom na ukupan rezultat možda sam bio blag prema igračicama u analizi. Kažem, mlađima dajem kredit, ali zabrinjava me loša realizacija šuta koju sam spominjao gore, ona je bila glavni krivac za ovaj težak poraz. Da se ubacilo 30% ukupne količine promašenih šuteva, možda bi sve bilo drugačije - stvarno ih je bilo previše.



Dini i Stojki želimo oporavak i brzo ozdravljenje. S njima cure mogu biti prve u ovoj ligi uz malo samopouzdanja, ali bez njih će biti jako teško...
I sretno N&N na maturalnoj večeras ;)


Usput rečeno, moram predstaviti novog suradnika kksplitnewsa. Pozdravite Matea Vukovića koji je danas dao svoj doprinos u hvatanju statistike. I to sasvim dobro mogu reći...


Cheers


Igor

subota, 25.02.2006.

USKRSLI IZ MRTVIH!

Kakvu smo predstavu imali prilike vidjeti večeras...
Maligani su došli u punom sastavu i napravili paklenu atmosferu. Prvo je Dežbjego pao pred njihovim naletom, čula se pjesma ispred njega kao nagovještaj onima koji ulaze što ih čeka unutra... A to što ih čeka je pola tisuće raspjevanih Maligana raširenih po cijeloj dvorani. Ono malo Splićana bilo je prisiljeno povući se u sektor A i pratiti borbu na život i smrt koja se odvijala na parketu

Prva četvrtina ide po planu. Žuti ostvaruju vodstvo, Alkar se krca osobnima, nema problema. Sve do druge četvrtine
Stanje stavri u drugoj četvrtini najlakše je opisati s 2 riječi: raspad sistema. Ništa nije funkcioniralo, Kaštropila čini bezbroj pogreški, Manović ima ozbiljnih problema u obrani, Perić gubi nekoliko lopti, a Vidaković koliko god dobro igrao obranu u napadu je bio nikakav. Zvone Buljan skuplja 4 osobne brzinom koja konkurira za Guinessovu knjigu rekorda. Na odmor se odlazi s minusom od 3 poena.
Treća četvrtina nastavlja pakao kroz koji prolaze žuti. Alkar samo nadire, +6, +8... Sve do jednog trenutka kad je našima pukao film. Ono što se tada desilo je čudo. Manović počinje oko sebe organizirati solidnu igru, Vidaković postiže veliku količinu uhvaćenih i ukradenih lopti, Kaštropil samo ubacuje, a Perić se doslovce iživljavao nad nemoćnim gostima.
Zadnju četvrtinu ću sažeti samo u omjer koji je postignut: 23-3 u korist žutih. Pljesak i oduševljenje malobrojne vjerne publike žutih, Perić trči prema tribinama, Vidaković skakuće okolo pred kraj, Skelin dijeli petaka svima, a Maligani sablasno utihnuli nakon dugog perioda trošenja glasnica do krajnjih granica.
Nešto neviđeno! U jednom trenutku sam već počeo očajavati i smišljati ovaj članak u jednom jako tužnom tonu, a tada su žuti na najbolji način pokazali da u njima još ima dišpeta.

Pljesak i za Maligane. Ide im pohvala za vjernost klubu, u cilom Splitu nema ljudi koji će ovako pratiti žute unaokolo, a oni su pokazali što znači biti navijač i voljeti svoj klub. Možemo se sakriti svi pred njima, jer stanje je ovakvo zbog svakog pojedinog od nas. Mi smo napustili žute i za to nema drugog krivca. Stoga se ugledajmo na njih i bodrimo dalje Split, jer teška su vremena pred nama. Napravili smo najteži korak na putu k probijanju u ligu za prvaka i vjerujem da će ovo mnogo značiti za samopouzdanje momčadi.

AJMO ŽUTI ! ! ! ! ! !


igor

petak, 24.02.2006.

Biti ili ne biti

Ovaj vikend na Gripama imamo groznicu subotnje večeri u najboljem izdanju. Dolazak velikog broja Maligana samo će još više potpiriti užgalu atmosferu na parketu, jer ovo je boj iz kojeg poraženi izlazi gubeći šanse za prolaz dalje. Da, stiže nam Alkar...
U prošlom susretu smo izgubili sramotnom igrom u završnici, a u prijateljskim utakmicama na početku sezone ostali smo 1-1. Sutra su žuti pred velikim izazovom, jer ovaj niz poraza koji su načinili je neviđena sramota. Hoćemo li gledati bivšu moćnu Jugoplastiku u ligi za opstanak? Po anketi ovog bloga, skoro je 90% glasaca reklo da hocemo... Nadam se da su se prevarili.

Sinjani će ovdje napraviti takvu buku da će biti kao na domaćem terenu. Stoga sutra dođite na Gripe u 19 h i podržite našeg posrnulog diva




S druge strane, Splićanka igra protiv Montmontaže u nedjelju u 16 h. Prošlu utakmicu su dobile, pa prognoza izgleda ovako: Ako zaigra puna centarska linija, mogle bi dobiti i ovu. Ako ne, teško, čak i uz vrhunsku formu bekova... Baš me zanima kakva će postava izaći na teren i kako će trener Grgin riješiti bekovsko pitanje

(informaciju nam je dala naravno simpaa #10)

Cheers,

Igor

subota, 18.02.2006.

Pitanje šutera i kako je pao Omiš

Dok KK Split čeka susrete statusa "biti ili ne biti" i dok ne sklepam neku pametnu o njima, što je ovih dana teško jer je sve rečeno, ja ću se malo po dobrom starom običaju osvrnuti na Splićanku.
Evo, bilo je želja da nešto napišem i o kadetkinjama koje rasturaju, to se sad obistinilo zahvaljujući Ladi Kuzmanić koja se na zadnjoj utakmici našla kao službeno lice. Nakon toga osvrnimo se i na vruću temu ovih dana


KADETKINJE UVJERLJIVE U OMIŠU
Danas su kadetkinje "Splićanke" gostovale u Omišu protiv domaćeg "Studenac-Omiša" i slavile uvjerljivu pobjedu 85:33. Gošće su dominirale u svim segmentima košarkaške igre, tako da nemoćne Omišanke nisu imale nikakvih šansi niti za ozbiljniji otpor.

Studenac Omiš - Splićanka 33:85 (5:26; 8:15; 6:22; 14:22)
Splićanka: Josipa Zovko 6, Tea Buzov 10, Mia Bogdanović 8, Marina Giljanović, Tina Toussaint 8, Andrea Malada 3, Antonija Pažanin 6, Ivana Domljanović 10, Elena Paladin 8, Antonia Jakelić, Diana Babić 2, Lena Kusić 24



PITANJE ŠUTERA
Jedno od glavnih pitanja u posljednje vrijeme je pitanje krilnog beka. Naime, povratkom Anje Grgin sada 3 igračice konkuriraju za tu poziciju, Anja, Nikolina Šustić i Sara Brdar.
U nekim zadnjim utakmicama se vidi da je Anja gurnuta preko noći u prvi plan, ponekad je veći potrošač lopti i od Maje Vejin.
Objektivno govoreći, moje mišljenje je da je ovakav pristup igri kriv. Anja bi po meni trebala biti backup šuter, a jedino pitanje je na koji bi način Nika i Sara trebale podijeliti minutažu. Zašto to govorim kad Anja zabija više? Zato što joj je postotak šuta prenizak, a previše solira, za razliku od Nikoline koja je izrazito timski igrač, a u obrani ima solidan učinak zahvaljujući svojoj agilnosti. Sara pak po statistici najjače kotira od njih 3, a i jedna je od najboljih flastera u ekipi.
Nikolina ili Sara? To je pitanje koje treba diskutirati... Imam osjećaj da je Sara bolja na šutu, a Nika u vođenju lopte, tu je duel Sarine efikasnosti i Nikinog iskustva...
Ja bih na koncu gurnuo Saru na mjesto prvog šutera te nju i Natu mijenjao Nikom, a Anji dao određenu minutažu koju zaslužuje, ili je možda prikrpao kapetanici Maji Vejin kao backup, jer na poziciji krila smo pomalo tanki, a ona bi to mogla odigrati.

petak, 17.02.2006.

Evo mene natrag...

Stigoh, bio sam na međunarodnom iz grčkog... Sad se mogu opet posvetiti vijestima. A s obzirom da se približava završnica u najgoroj sudden death varijanti, bit će ih poprilično
Živjeli!

ponedjeljak, 13.02.2006.

Mala pauza

Sutra putujem u Zagreb na natjecanja, neće me biti iduća 3 dana. Ako ne zadužim koga u međuvremenu, nećete imati izvještaj s kup utakmice Split-Zagreb. Eto ironije, oni nam dolaze u goste, a ja idem u Zagreb...

nedjelja, 12.02.2006.

Nastavlja se kriza

Vidici - Splićanka 70-55
Nešto više kad (ako) dobijem statistiku

subota, 11.02.2006.

Sprovod se sprema...

89-77... Ovaj je rezultat sinoć sledio krv u žilama navijača Splita nakon dojave vijesti o porazu od Cedevite...
Vjerovali smo u mogućnost pobjede, morala je postojati. Jer ova pozicija u kojoj smo se sada našli odgovara frazi "jedna noga u grobu". U jednoj noći snove o povratku na europsku scenu zanijenili smo snovima o povratku u društvo Lige za prvaka...Što je iduće - hoćemo li se nadati opstanku u nižim natjecateljskim rangovima?
Nešto je trulo u državi Danskoj, kako kaže Hamlet. Sinoć su prva 3 strijelca bili Perić (29), Vidaković (za njega izvrsnih 12) i Buljan s 10 poena. Čini se da nas je pokopala realizacija...statistika govori loše o učinku šuta Manovića (šut 14%), Kedže (25%), pa i Vidakovića (33%), koji je drugi strijelac. Ni ostale statističke rubrike ne govore dobro o nama
Ne znam uopće čime zaključiti ovaj post. Možda najbolje kakvom pogrebnom pjesmom, jer sve mi se čini da je klubu najidealnije novu dvoranu potražiti upravo na Lovrincu. Ako se ovako nastavi, tamo ćemo i dospjeti, jer samo nas čudo sada može spasiti da uđemo u Ligu za prvaka...


Večeras u 20 h Vidici protiv Splićanke. Nadam se da neću morati opet pisati o porazu jer sam u zadnjih tjedan dana previše takvih izvješća napisao.


Igor

četvrtak, 09.02.2006.

Buran vikend

Krenimo redom:

Nastavak natejcanja u Kupu Ružice Meglaj Rimac ostao je zatvoren za naše igračice... Ponovno smo izgubili igrajući bez Ivan Stojković, mada izgleda da se Dina Šesnić sasvim pristojno snašla u ulozi prvog centra. Zadranke su nas nadigrale 65-60.
Evo liste strijelaca: Ni. Šustić 4, Na. Šustić 7, Grgin 10, Brdar 5, Vejin 4, Roje 16, Šesnić 14
Mene osobno je iznenadio relativno mali broj koševa Maje Vejin koja je inače glavni potrošač lopti.
S 2 poraza zaredom Splićanke u subotu idu na gostovanje u Šibenik - nadajmo se da će se uskladiti i svladati Vidike kao i u prvoj utakmici. Ukoliko Vidici nastupe s onakvim rosterom, neće se ni osjetiti da nam nedostaje Stojka.

KK Split s druge strane igra susret biti ili ne biti s "moćnom" CEDEVITOM! Aktualnu raspravu možete naći na forumu bloga, link vam je lijevo...
Ukratko, ne želim uopće davati prognoze jer je POBJEDA IMPERATIV! Ovo je match of the season, treba izaći kao pobjednik pod svaku cijenu. Ako Špralja nastavi ove dobre izvedbe, Perić upadne u svoje ludilo i počne ubilački pohod, a Manović to sve ukomponira, sve će biti ok. Pridodajmo Vidakovićevu obranu i Kedžinu stabilnost u igri ispod koša i imamo li recept za pobjedu? Moramo imati...
Jer pobijedili smo ih već jednom, pobijedimo ih opet!

utorak, 07.02.2006.

Je da je pobjeda, ali...

Split - Maksimir 99-81... Brojke možda govore dobro, ali ja osobno nisam zadovoljan onim što su žuti pokazali.

Bez uvrede gostima, ali na koji su način igrali večeras sve ispod 30 razlike je poraz. Bekovi su im na momente izgledali smiješno, gubili lopte iz ruku poput kadeta. Jedini jaki segment bio im je izvrstan šut za 3, kao rezultat naše slabo igrane obrane.
No mi u prvom poluvremenu nijednu slabost protivnika nismo znali iskoristiti. Kaštropil se doimao kao da je pao s Marsa, količina koševa koje je ubacio do kraja ne može sprati s njega dojam zbunjenosti koji je ostavio na publiku. Vidaković u prvom poluvremenu šut za 3 drži na 0%, a Perić u 2 navrata komplicira i težeći atraktivnosti gubi lopte.I u obrani se često doimao nezainteresiranim... Trica gostujuće momčadi sa zvukom sirene s pravom donosi bijes trenera Skelina.
Manović je igrao cijelo prvo poluvrijeme usprkos ozljedi. Iako je na početku dolazila do vidjela njegova smanjena pokretljivost, vrlo brzo je ušao u svoje pravo izdanje i pokazivao zavidnu brzinu spram protivničkih igrača i sa nekoliko dobro upućenih asistencija bio uz večeras iznimno raspoloženog Špralju najsvjetlija točka žutih u prvom poluvremenu.
Drugo poluvrijeme donosi mnogo više poleta i optimizma.Žuti se snalaze i njihova igra dobija novi aspekt. Uvodi se i mlađa generacija, Buljan i Bilić, te žuti plove prema prednosti bez većih problema, mada mislim da je tome razlog više pad gostiju nego neka spektakularna inovacija naših. Buljan se borio, a Bilić se doimao kao da mu je nedostajalo samopouzdanja, vjerojatno ga još progoni sjećanje na Dubrovnik. Kaštropil se uravnotežio, Vidaković proradio i žuti su prešli još jednu prepreku u Odiseji ka Ligi za prvaka...
Sad možemo razmišljati o Cedeviti u petak. Nadam se da će na parketu bili prisutno poboljšanje u formi.


Cheers

Igor

ponedjeljak, 06.02.2006.

Joca će ipak igrati!!!!

Jedna kratka vijest koja će vas oraspoložiti:
Kako doznajem iz pouzdanih izvora, Manović je odlučio stisnuti zube i pokušati zaigrati sutra. Ne znamo koliko će moći, ali skidamo kapu Joci zbog njegove požrtvovnosti! Pljesak za hrabrost!

Rekvijem na Gripama

Pitate se zašto nema ni riječi o porazu u Dubrovniku?
Nisam imao snage za taj izvještaj...Pogotovo zato što se ozlijedio Joca Manović.Pitanje playmakera sada je pod velikim upitnikom, Skelin eksperimentira s Perićem na tom mjestu. Originalna ideja, vidit ćemo rezultat.

Sutra u 18.30 protiv Maksimira... Dođite na Gripe u nadi da nećemo biti razočarani, jer više ne smijemo izgubiti nijednu utakmicu

subota, 04.02.2006.

Splićanka - Požega: 54 - 73

Upamtite dobro ovu sliku, mala zanimljivost slijedi na kraju posta :)

Na početku se javno posipam pepelom zbog svoje najave ove utakmice... Moram se ispričati igračicama Požege jer sam ih podcijenio...

Možda je malo opravdanje za moju pogrešku činjenica da sam ja računao na natup Ivane Stojković. Da je ona bila tu, uvjeren sam da bi stvari bile drugačije, ovako je bila prisutna samo njena podrška s tribina.
S druge strane, u momčad se vratila Anja Grgin. Sada je nastao prostor za interesantne rošade pozicija...

Što nam je nedostajalo za pobjedu? Pod brojem 1 Ivana Stojković. Bez nje je centarska linija bila dosta osakaćena, pogotovo u obrani, a broj skokova se drastično smanjio. Drugi nedostatak bila nam je realizacija.
A sve je izgledalo u redu... Na poluvrijeme smo otišli sa 30-30, ali već se tada nadvila sjene prijetnje 5 osobnih nad neke naše ključne igračice. U zadnjoj četvrtini su Sara Brdar i Maja Vejin morale napustiti bojište, mada je u tom trenutku ionako bilo kasno za preokret.
Još kad se pridoda ubojita efikasnost gošći...

Analiza poimence:

NATAŠA ŠUSTIĆ - 40 minuta igre, 40 minuta trčanja i napornog rada. Nato je osnovni poretački motor Splićanke i svoj posao je sasvim solidno obavila. Desetak poena, 8 asista, 5 skokova, blokada i 3 osvojene lopte govore same za sebe

SARA BRDAR - Sara je dokazala zašto se probila na mjesto prve šuterice. Iako je trice nisu išle kao zadnji put na Gripama, iako je skupila 5 osobnih, zaslužila je još jedan plus u mom notesu. Uz 8 skokova, blokadu i 4 poena treba dodati nagradu za najatraktivniji pogodak na utakmici - U prostoru je napravila pivot okret sa šutom, promašila, skočila i iz okreta postrane koša ubacila za 2.Lijepo za vidjeti

MAJA VEJIN - U odsustvu Stojke sva odgovornost sručila se na njena leđa. Maja je bila naš najbolji strijelac sa 18 koševa, ali imala je loš postotak šuta - 8 promašenih šuteva za 2 i jedan za 3 uz 2 izgubljene lopte dali su doprinos porazu. Ne treba je kriviti - nije ni njoj bila laka...

IVANA ROJE - Roje nije dala sve što može. Između ostaloga ostvarila je 5 skokova i čak 3 blokade, ali tu i tamo bi zaplivala u obrani, no to je razumljivo s obzirom na to da je dosta rano skupila 3 osobne a skoro cijelo drugo poluvrijeme pazila da ne dobije i 5.

DINA ŠESNIĆ - Nju baš i nismo imali prilike mnogo gledati, zar ne? Ipak, pokazala je da je materijal iz kojeg bi mogla nastati solidna igračica. Trudila se, borila, o tome svjedoče 4 poena, 7 skokova, 2 asistencije i blokada. Imam dojam da joj nedostaje čvrstine, nije ipak mogla zamijeniti Stojku, ali objektivno to nijedna ne može. Bravo za Dinu

NIKOLINA ŠUSTIĆ - Ima peh da igra na poziciji sa tako mnogo konkurenata. Odigrala je tek četvrtinu i pol, ali istakla se igrom u obrani. 2 poena i par inteligentnih dodavanja

ANJA GRGIN - Imala je pristojnu minutažu i jako veliku odgovornost. Igrala je klasičnog šutera i bila naš drugi strijelac - 13 poena. Ipak, sličan slučaj kao i Maja Vejin - previše njenih akcija završilo je kao promašaj. Nije dugo igrala, a za šutera s klupe je solidna. Igra dosta agresivno, ali dobila je samo 1 osobnu


Raspao se sistem u drugom poluvremenu. Bit će bolje...

Usput rečeno, prati me prokletstvo. Nikako ne mogu uhvatiti snimak naše centarske linije. Kad god slikavam, igračice na poziciji beka ispadnu savršeno, a ove više mutno. Pogledajte samo sliku gore. Za ne vjerovati... :)



Cheers

Igor

petak, 03.02.2006.

Košarkaški armageddon

Na što smo spali kad ovakav naslov čitamo u dvoboju A1 lige između prvoplasiranog Dubrovnika i naših žutih...
Što očekivati? Na forumu našeg bloga skupina kritičara još uvijek ukrštava mačeve oko kvalitete žutih, ali ono što nam je rekao Jovan Manović u dolje priloženom intervju izgleda da stoji: "sad smo našli sebe i ne znam šta bi sad tribalo da se mi vratimo u neki kontraritam"
Ukoliko Joca, Špralja i Perić odigraju kao zadnji put, uspjeh je zagarantiran. Perić igra protiv svojih, očekuje se paklena atmosfera u grotlu navijača "gospara"... Dubrovčani mnogo daju, ali znaju i primiti. Pobijedili smo Dubrovčane na Gripama, vjerujmo da ćemo to i ponoviti!


A sada druga najava... Subota, 17.30, Splićanka igra prvenstveni ogled protiv Požege. Požega je jako loše plasirana, među glavnim kandidatima za ispadanje. Pobjeda naših cura na domaćem terenu je za očekivati iako su cure na gostovanju izgubile 85-80. Požega nije bezopasna ekipa - u prošlom susretu su se istakle Božić, Čizmić i Splićanka Šerić sa preko 20 koševa. Ipak, Požega je izgubila niz utakmica koje su naše cure pobijedile (Vidici, Montmontaža, Mursa...), tako da sam uvjeren u premoć kako na vanjskoj liniji, gdje ćemo uz sestre Šustić i Saru Brdar sigurno gledati dobro ukomponirane akcije, tako i na visokim pozicijama gdje će Vejin, Roje i Stojković sijati kaos u protivničkim redovima... A u zlatnim rezervama čeka svoj trenutak potencijal, između ostalih kandidati za reprezentaciju Šesnić i Modrić...

Ljudi, dođite. Nemojte da opet vidimo prazne tribine. Ženska košarka nije takav bauk, a žute igraju atraktivno. Ako i ne, uvijek je tu snimka na TVD-u, ponedjeljak 16-18 sati obično

Cheers

Igor

srijeda, 01.02.2006.

JOVAN MANOVIĆ - Up, close & personal

Stigao je i taj dan...
Dame i gospodo, kksplitnews vam ponosno predstavlja svoj prvi intervju. Kao što se da zaključiti iz naslova, naš prvi gost je nitko drugi doli - Joca Manović!

A zaista je i zaslužio da bude prvi... Moram reći da je bio izrazito srdačan i otvoren sugovornik, jako je komunikativan i vedar, a njegova pozitivna osobnost je na glasu među navijačima. Jak dojam je na mene ostavila njegova bezuvjetna ljubav prema žutoj boji, kao što ćete i vidjeti iz razgovora. Toliko emocija, toliko odanosti Splitu se rijetko mogu sresti, možemo reći da je Joca među posljednjim pripadnicima stare škole košarkaša iz vremena Jugoplastike, pogotovo po svom karakteru rođenog borca. Jednostavno - nemam dovoljno riječi za njega, pa prijeđimo odmah na intervju.
Prije početka bih samo htio zahvaliti gospođici Ladi Kuzmanić bez koje ovaj intervju ne bi bio moguć.


Uživajte!




- I: Evo da počnemo intervju u onako malo ležernom tonu...
J.M: -Ček, jel ti moraš to snimat sve diktafonom, nećeš zapamtit ništa? Novinarka me nekidan uhvatila, ja kažem «gasi to, daj da pričamo normalno...»

- I:Hahaha Evo poznat si kao veseljak, kao bećar u svlačionici
J.M: Haha Ko ti je reka?

- I:Tako te ljudi doživljavaju, to je slika o tebi
J.M: A evo, više manje zna se... Gdje san igra može se vidit na netu, Portugal, Slovenija, Alkar, sad na kraju i žuti...

- I: Rekao je gospodin Mihajlo da ti je dječački san bio igrati za žute. To obično čujemo kad nogometaši potpisuju za Reala pa inače zvuči otrcano, ali sad to ima svoju težinu, znamo za reputaciju tvog prezimena na Gripama...
J.M: Pa je, meni je stari igra u ona vrimena, nije sad bia neki košgeter, ali ima je te neke svoje druge kvalitete, tako da je meni žuta boja ispred bile. Tako je, ja sam splitsko dite s Baća, cili život sam tako odgajan

- I:To je lijepo čuti...
J.M: Je, ono iša san ja na Hajduka, ali uvik je Jugoplastika bila glavna

- I: Pa kad smo kod toga, kako uspoređuješ svoju igru s očevom igrom? Kako je bilo odrastat i ići istim putem kao legenda žutih....
J.M: Je, ali on je drugačiji zato šta je on bia skroz drugačiji tip playmakera, ne znan jel vi mlađi to znate

- I: Priča se još kako je najboljem slovenskom reprezentativcu Daneu prodavao balune kroz noge
J.M: E e, on je bia ono teški egzibicionist. Ima je i pored sebe ekstra klase, npr. Ratu. Moram priznat da nisan još vidia niti jednu kazetu od njega, većinu stvari znan iz tekstova onog novinara Emila Vukovića, obožavam čitat te njegove tekstove iz vrimena Jugoplastike.
Ja i otac smo skroz drugačiji tip igrača, al mislim drugačije je i vrime, nije više doba Slavnića i ekipe. Danas je sve drugačije, pa san dosta emotivan za ova stara vrimena. Jednostavno kad se svega toga sjetim, to mi je pojam

- I: Znači bia si u grupi ljudi što su bili ganuti na akademiji.
J.M: Je, naježia san se. A volio bi da se opet čuje Ju-go-pla-sti-ka i ono staro navijanje...





- I: Već kad pričamo o stilu igre, mnogo ljudi bi te bez obzira na visinu i sve u ekipi Splita najradije stavilo na poziciju šutera. Kako sad to komentiraš, gdje se najbolje osjećaš, u kojoj ulozi?
J.M: Pa mogu ti reć da se najbolje osjećam ovdje na poziciji playmakera, naravno kad mi trener da odriješene ruke, jer ne volim baš šabloniziranje tipa: play-organizacija, dvojka šuter, trica ovo, četvorka ono i tako... Evo imaš primjer centra Vujčića koji će ti pucat trice, zašto mu to ne pustit? Tako da se osjećam najbolje na poziciji playa kad imam slobodu, jer ne valja kad play carini balun, ali ne valja i da mu se ne dopusti šut.
Ne volim čut ljude kad kažu «nije on play, triba bi razigravat». Ne moram – normalno nisam tip da ću sad na silu ić sam pucat, a neću drugima davat, to je apsurd

- I: Kako komentiraš ove oscilacije u formi kod žutih, čas se desi spektakularna utakmica kao ova zadnja protiv Šibenika, čas slučajevi Borik, Triglav...
J.M: Pa ne bi ja trpa Borik i Triglav u isti koš, nije to ka šta izgleda da je. Ne znan, prvi dio sezone najradije bi zaboravia, nismo se bilo uskladili, bilo pa prošlo, sad igramo u dobrom ritmu... Igramo trkačku igru, bez nekih specijalnih akcija, jer ono stalno «zovi akciju, zovi akciju» niti je privlačno za publiku, a nije ni igrački privlačno za igrat, barem meni. Dosadno je stalno zvat akciju 1,2,3...

- I: I ono famozna oznaka «uvo», kad se držiš za uši...
J.M: E da, to je znak za napad protiv zone

- I: Postoje li koja predviđanja za utakmicu protiv Dubrovnika?
J.M: A znaš šta, ja ti ne volim davat neke izjave prije utakmica, svaki novinar voli to pitati, ali mislim meni je bitno samo to šta smo sad našli sebe i ne znam šta bi sad tribalo da se mi vratimo u neki kontraritam. Igramo dobro, guramo, mogli bi dobit ako se potrudimo ali neću ništa govorit, oni su odlična ekipa, prva na tablici. Glupe su mi izjave u novinama tipa «razvalit ćemo vas», onda izgube pa muče. Radi svoj posao i govori kad ga obaviš.

- I: Diglo se samopouzdanje u svlačionici, ide se na prolaz
J.M: Diglo se samopouzdanje, teško je sad na vrh, čeka nas još 6 utakmica, od toga treba 5 dobit da bi bili sigurni. Život uvik ide dalje, ja se nadam da ćemo uć.

- I: Šta kažeš na bombastičan naslov iz Slobodne Dalmacije o 1,5 milijuna kuna pomoći žutima?
J.M: Iz iskustva znam da papir trpi svašta, ali sad nisam upućen, haha

- I: Usput rečeno, za kad računate na Čizmića? Govorilo se da će zaigrati polovicom drugoga, svi su se nadali da će biti spreman za Zagreb...
J.M: A znate kako je s ozljedama...Uvik svi očekuju da će se vratit prije, onda se vrate kasnije, nikad ti ne znaš šta će bit, niti igrač ne zna šta mu je u kolinu, nepredviđenih stvari ima. Pogotovo je njemu problem, komad hrskavice se odlomija...
Boli i mene nekad, al eto, daš sve od sebe... Dao je otac kremu, odlična stvar :)

- I: Kakav si s mladim naraštajem u svlačionici?
J:M Pa dosta volim mlađe, volim juniore, zato što sam ja bio njihovih godina, u njihovoj koži, trebam im biti prijatelj, oni tek počinju, tek ulaze u ovo, ne znaju šta ih čeka iza kantuna. Kad sam ja bia mlađi ima sam nekoga ko je bia tako dobar prema meni pa želim i ja biti dobar prema njima. Da ne bude distance među generacijama, ne valja kad se to desi, nije zdrava atmosfera.

- I: Ima li koji trener da ti je ostao u sjećanju?
J.M: Pa ima ih šta su mi dosta pomogli, Boris Kurtović kad je bia u Dalvina, Ivica Čelan, vodia je Trogira, onda Sagadin, Bavčević, Skelin koji me je dovea ovdje i prije me bia promatra i u Sinju mi je nezaboravan Mišo Poljak.

- I: E da, kažu da Maligani nisu protiv tebe navijali, ostao si njihov
J.M: Je, Split je moj grad, ali Sinj je odmah iza Splita.Ako sam se igdje osjeća dobro, to je onda Sinj, skandirali bi mi «Jovo, Jovo», cilo ono grotlo... Stvarno san in se trudia dat sve. Ja u košarci tražim najviše jedan korektan odnos. To san tamo ima i stvarno sam igra emocijama za taj klub. Tako da su mi Sinj i Alkar i Maligani ostali kao nezaboravno sjećanje

- I: Da, uvik je tu neko lokalno rivalstvo na relaciji Split-Sinj, ali svi bi ovdje htjeli da imamo na Gripama ozračje ka šta je gori, di ima ljudi koji dišu za klub, da je pozitivna atmosfera oko kluba i tako...
J.M: A bilo bi dobro da opet bude tako ovdje, ali triba prvo bit rezultat da ljudi dođu. Meni je žaj, osjećam da je ovaj klub osta sam, da nema više potpore ka prije.

- I: Evo lani je prodano samo negdje 13 pretplata...
J.M: Ma znaš da mene srce boli zbog takvih stvari, reka san da sam dosta emotivan oko toga... Vidim Maligani dolaze na svaku utakmicu, njih 1000... Evo, sićaš se onog urnebesa kad su usli u A1 ligu, pisalo je u Slobodnoj. Ja san onda bia u Portugalu, ali pratija san



- I: Evo sad kad smo obradili ove službene teme, jel ti znači što ime «Lily Marlen»
J.M: Lily....?

- I: Marlen
J.M: Ne znan...stvarno

- I: Diže se dosta prašine... ta djevojka ti je na repu
J.M: hehe

- I: Znamo svi, zagrijana je, sve šta napiše završava s komentarom o Joci, poručuje drugim curama da te se klone, ruke dalje
J.M: Ma to neko zafrkaje

- I: Ovo se čini ozbiljno. Što joj poručujes?
J.M: A nek se javi. Glupo mi je ono anonimne poruke, pa ti trebaš pitat «ko je», pa ona «pogodi», pa te igre za malu dicu... Reci ko si, šta si, di si, dođi, popit ćemo kavu, da se radi o bilo kome, o bilo čemu, da mi dođe neko s ulice, neću ja reć nikad «biži od mene, šta ti radiš ovdi», iman jedan normalan odnos s ljudima. Pa i otac mi je bia i osta ono čovik iz naroda.



- I: Pratiš li Splićanku?
J.M: Pa da budem iskren ne. Takva je situacija, utakmice su nam obično u isto vrime, gostovanja i tako to ide. Prije sam gleda rukometašice i vaterpolo i tako to. Trenira san prije plivanje, 7 godina, bia san prvak Hrvatske na 200 m prsno. Trenirala me Đurđica Bjedov, to je jedina naša splitska olimpijka koja je dobila prvenstvo, mislim da je to zapravo bilo na nekoj Olimpijadi 60-ih godina.
Subotom se sve dešava manje-više, imaš utakmice i ne stigneš... Ne pratiš baš plivanje, vidim ja, moraš se tu bacit

- I: Ma pratim uži krug sportova gdje sam specijaliziran, pogotovo za žute. Posebno mi je drago o Splićanki pisat jer to nitko drugi ne radi...
J.M: Nije nego ti se sviđa koja od njih, priznaj

- I: Hahaha a moram ih pohvalit. Samo žaj mi je šta se i tamo skupi samo negdje 20 ljudi...
J.M: Pratio sam ja njih prije, '87-'88-'89 još u vrime kad je sve bilo pod jednim klubom, otac mi je bia trener ženskog kluba Jugoplastika, tad sam ja bia pionir, ta mi je generacija bila super, dobro se igralo i osjeća se neki «vibe», bio je dobar štimung

- I: Znači ponosiš se plivanjem, ha?
J.M: Plivanje ti je dosta dobar sport jer ti da temelj za druge sportove, razvije ti tijelo. Tako sam posli ima prednost kad sam otiša u košarkaše... Kad si sportaš živiš od tijela i moja preporuka roditeljima je da djecu prvo šalju u plivanje. Ne samo zbog tjelesnog razvoja nego i zbog karaktera. Kad ti skočiš u onu prugu ti si sam. Nemaš ni mamu ni tatu ni trenera – nikoga. Ti si sam! I sam se boriš svom svojom snagom protiv onoga drugoga, tu razvijaš sportski karakter. Npr. u tenisu imaš neku publiku, ali u bazenu si izoliran, igra tvoja volja i to je to.



- I: Želiš li ostati u žutima?
J.M: Želim. Ovo sam dugo htio i doma je najlipše. Vanka si uvik stranac,a doma je uvik bolje, i u pobjedi i u porazu. Ne bi se sad volia nametat na sva zvona «Oću ostat, oću ostat». Ako budu od mene tražili, ja ću to učinit. Sretan sam što sam ovdje, dugo sam radio za to

- I: Mogu zamislit sreću kad si potpisa za žute?
J.M: Uff.... bia san baš ono sritan

- I: Eventualni trenerski posao poslije karijere?
J.M: Za sada ne znam. Volio bih šta duže trajat ka igrač. Sviđa mi se, prvo zbog zdravlja, a onda i zbog kulture. Igra san u Sloveniji, Portugalu, naučio nešto o tim zemljama, o kulturi, jezik...jedan jezik više-jedan čovik više. Nije sve u sportu samo u zarađivanju para, ovo je i bitnije. A eventualno kad bi bia trener, volia bi bit trener mlađih kategorija. Nešto više me ne interesira.

- I: Pa to je zapravo i ključno područje, samo danas se gleda kratkoročno
J.M: E, danas je obrnuto kod nas. Od oca sam naučia da najbolji treneri ne bi smili radit u prvim ekipama, nego u kategorijama kadeta i juniora. Tako je to funkcioniralo u Jugoslaviji i Americi prije. Poslije ti trener nije ni bitan ako su ti dotad usadili discipinu i osobnost, karaker, da živiš za klub. Danas najmlađe daju trenerima početnicima. Dok se oni snađu prođe 5-6 generacija koje nisu naučile ono što su trebale.

- I: Dobro kakav je Joca Manović kad nije na parketu? Što se sluša, gdje se izlazi...
J.M: A na prvom mjestu mi je dalmatinski melos. Oliver, sve od njega, Tedi Spalato... za to sam nostalgično vezan. Kad čuješ to, Daleka obala i slično, nešto proradi u tebi ako si odavde. Stranu muziku ne, ali dobar mi je rock osamdesetih. Izlazim di i svi drugi...Tribu, Opatija, O'hara. Mada danas ni ne mogu puno izlazit, ujutro su treninzi, ostaje jedino subota , ako posli utakmice još nisi umoran. Nekad ono budem iscrpljen pa ne mogu plesat, a onda mi je glupo samo sjedit u disku. Ne pijem ništa, čisto mi se drago razveselit na podiju. Nisan tip šta sidi u kantunu i gleda šta prolazi i ta splitska posla haha

- I: Splitski karakter... gleda si Malo misto, likovi ka da su izvađeni sa naših ulica
J.M: Ma naravno...Likovi su baš preslik, tako je uvik bilo...

- I: Ok, evo stigli smo polako do kraja...Opalit ću još 2 fotke
J.M: Probaj uvatit šta iza, da uljepšaš kadar.

- I: Hvala ti puno za intervju. Poslat ću ti ga. Pozdrav i vidimo se
J.M: Bok







Cheers!

Igor