utorak, 15.08.2006.
NEKI MOJ SVIJET
Svi se nekad malo isključimo iz stvarnosti i odlutamo u mislima u neki potpuno drugačiji svijet, sad u kakav ovisi kak smo raspoloženi u tom trenutku. Ako smo tužni, često razmišljamo o stvarima koje nas još više rastužuju i još se više bediramo – rijetko tko počne razmišljati o nečem lijepom u nadi da će se tak oraspoložiti… U biti, nitko to ne radi nego se svi jednostavno prepustimo toj tuzi koju osjećamo. S druge strane, ako smo sretni, razmišljamo o različitim stvarima koje nas vesele, smješkamo se i jednostavno uživamo u tome. Da, sve je to na neki način bijeg od ove stvarnosti – istina, ima veze sa stvarima koje nam se događaju, al opet na neki način malo pobjegnemo. I ne postoji osoba koja to ne radi.
Ja sebe volim nazvati malo čudnom biljkom jer mislim da i previše vremena provodim u tom nekom svom svijetu. Takav sam tip da mi je ovaj svijet svaki dan sve manje drag jer stalno shvaćam neke stvari koje mi se ne sviđaju i definitivno se ne uklapaju u sliku nekog mog ideala kakav bi svijet trebao biti. Ljudi, stvari koje se događaj i sve to definitivno nije onak kak bi trebalo biti. Naravno, znam da ja to niš ne mogu promijeniti – bilo bi glupo da mislim da mogu, ali zato postoji mjesto gdje mogu pobjeći od svega ili se jednostavno isključiti od nekih stvari.
Neki dan sam pričala s jednim frendom je li stvarno istina da sve ima svoju cijenu. Ne znam kak smo uopće došli do te teme, al stvarno sam se malo zamislila. I ima. Na žalost, sve i svi imaju svoju cijenu. Sad se sigurno nećete složiti sa mnom, al to je istina. Mogla bi sad nabrajati milijun i jedan primjer, al neću – sami malo razmislite o tome pa ćete vidjeti. I znate kaj sam još tad skužila? Uporno sam tvrdila da to nije istina, ali onda sam se uhvatila u malo čudnoj situaciji. Da, to nije istina u mom svijetu, ali u ovom stvarnom u kojem živimo to je tak i ja to znam negdje duboko u sebi, ali jedostavno si to ne želim priznati jer u mojem svijetu ljudi nisu takvi… U mojem svijetu i oni najgori mogu postati dobri, svi imaju pravo na novu priliku i mogu ispraviti svoje pogreške. U mom svijetu ne postoje sve ove ružne stvari koje se događaju oko nas (silovanja, ubijanja i sl.) – ne, meni to jednostavno nije istina. Puno puta ljudi su me razočarali i povrijedili, al i dalje sam mala naivna glupača koja vjeruje da su svi oko nje dobri, da nitko nije s tobom dobar samo zbog nekog interesa, da će ti svi pomoći kad će ti trebati… I svaki put se iznova razočaram, al ja se ne dam… I dalje vjerujem u ljude i nadam se da će se nešto u njima barem malo promijeniti. Jednostavno ne želim vjerovati da su ljudi postali takvi da više ne misle na nikoga osim sebe. Ne želim vjerovati da se stvarno sve vrti oko novca i moći, da je korupcija sve veća i da ovak ''obični'' ljudi u stvari nemaju nikakve šanse da uspiju u životu. Ne, ja sam si stvorila nešto u glavi i ne želim to prihvatiti makar sam apsolutno svjesna da je to istina. Meni je još uvijek sve pinky world i najvažnija je ljubav – bilo prema obitelji, prijateljima ili boljoj (ili lošijoj) polovici. Važno mi je truditi se biti dobra osoba i raditi na sebi... Sve ovo kaj sad pričam i meni zvuči prebajkovito i sumnjam da će me netko skužiti i samo ćete reći da kaj tu bezveze meljem gluposti… Al to je ok – ni ne mora me nitko skužiti, ipak je to moj svijet…
Poptuno sam svjesna kakav je ovaj svijet i znam da se on neće prilagoditi meni nego se ja moram prilagoditi njemu i pokušati kolko tolko dobro živjeti sa svim tim glupostima koje se događaju, ali isto tako znam da ja onaj svoj mali savršeni svijet, u koji svaki dan barem na kratko pobjegnem da uživam i odmorim se od svega, e pa ja njega ne dam ni za što. To je moje mjesto gdje sam sigurna i uvijek se mogu isključiti iz ovog pakla i otići ''tamo gdje je sve po mom.''
- 14:17 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
