|
|
| ožujak, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
... Ja sam za vas samo još jedna sjena...
... Možete me zvati Zaboravljena...
... Ja sam samo još jedna koja je propala...
... Ipak za mene nitko ne mari...
... Neka... Meni je dobro samoj!...
... Godina imam koliko želim imati... Trenutno 666...
... Ako mi je zvijer jedini prijatelj... neka... Urezano mi je to u vrat...
... Ne osjetim bol... Tako da samo još jedan moj rez ništa ne znaći...
... Neka...
- za potpuni doživljaj pustite!
... Stojim. Ispred mene odvija se apokalipsa. Iza mene se skupljaju anđeli.
Osjećam se tako usamljeno a opet tako sretno. Ravnodušna sam. Ovaj svijet propada. Nije me briga. Pali Anđeli padaju sa litice... U beskonaćnost. Kada bih barem i ja mogla. Ispod oka mi se nešto pojavljuje... Tetovaža... Peče. Ornamenti mi se počinju stvarat po cijelom tjelu. Počinju mi izbijati krila. Velika crna krila. Prljava bijela plahta pada s mene. Napokon slobodna svih grijeha a opet zarobljena u njihove posljedice. Gledam u crveno nebo... Crveno kao vatra... Vatra koju osjete duhovi vitezova što se bore u bitci.
Pokušavam trčati prema rubu. Ne mogu, kao da sam lancima zavezana. Jesam...
Gledam prema mjesecu. Mjesec je žut. Žut kao cvijet u proljeće. Guši me, guši me pogled na njega. Padam na koljena. Srce mi počinje brže kucati. Osjećam kako mi se žile stežu. Krv brže teće. Kao da pokušava pobjeći iz mog tjela. Kroz stare posljedice samoozljeđivanja na rukama mi počinje curit krv. Otvaraju se. Zjenice mi se prširuju. Žilice u očima postaju crvenije. Pucaju.
Grebem se po nogama, po licu. Takav pritisak. Ubrzano dišem. Nisam jedna od njih... Nisam još pala...
Nažalost...
Post scriptum- a jebiga, tak sam se zaželjela tih kolačića.
