ponedjeljak, 29.10.2007.
blablabla
|
što sad ljubav..ma što sad ljubav ima s tim kad te više ne volim...
Ne znam zašto ova pjesma na početku,,, razne mi se motaju "tvoju sam ljubav gazio, svemu smišljao broj"... nabrojiš sve kilometre, pa ih pomnožiš sa sto i onda taman tako nekako ti dobro izgledaju da budu dovoljno dobar razlog, i bla. i gnj. Svečano objavljujem da sam užasno slaba osoba :) zapravo sam selektivno slaba osoba, neke stvari me se nipošto ne dotiču, a neke me pretiču, pregaze, dokrajče :) Ne volim sebe jer toliko utiče na mene, i onaj "dal išta može da se sakrije, po licu kad se svetlost polije" osjećaj... Kao da SVI vide, i SVE znaju... ali ne, "on se jadan trudi, a ti si tako hladna" mislim da me taj komentar prilično razveselio!!! A ja samo hoću da je to sve jednostavnije, da ne moram sve sagledavati pomalo rezervirano, da ne moram na svaki lijepi trenutak zakačiti najmanje dva koja ga pokvare... "a ja crtam svoje krugove...." E...i volim ga. Možda i više nego što je zaslužio. "ti samo odigraj cool..." |
utorak, 16.10.2007.
:(
|
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi Bez starih rugoba i ovih nakaza Što su me stalno pratile Da te bar mogu poljubiti Bez loših sjećanja na hladna proljeća Bez slike stradanja Što se baš na nas zalijepe Jer moj je život igra bez granica Umorna priča, trganje stranica Na kojim ništa ne piše Jer moj je život vječito padanje Kad zbrojim poraze ništa ne ostane Samo još vučem navike Sve na tome ostane Da te bar mogu probuditi Kavu ti skuhati U krevet donijeti Pa te poljubiti Al' toga nema i ne postoji Da se bar mogu zaljubiti U malu seljanku Na nekom proplanku Gore u svemiru Tako da dolje ne vidim Jer moj je život igra bez granica Umorna priča, trganje stranica Na kojim ništa ne piše Jer moj je život vječito padanje Kad zbrojim poraze ništa ne ostane Samo još vučem navike Sve na tome ostane |
