Pa evo, kad je već ovaj dan, da vas malkice informiram o svemu ovome, već sam pisala o limfomima, naravno, al sad me muči više nego ikad, a i prigodno je...
Dakle:

UBAČENO:
Prije nastavka imam za dodati nešto što sam u toku današnjeg dana saznala (hvala Vedrana), tj. nakon objave posta...
možete nazvati 060-888-202 za donacije oboljelima...

Opet-dakle:

Limfom je rak limfatičkog tkiva od kojega godišnje umire 200.000 ljudi, a ipak su saznanja o toj bolesti vrlo štura. U svijetu momentalno s limfomom živi milijun ljudi. Pojava najčešćeg oblika Non-Hodgkinovog limfoma, porasla je za 80% od početka 1970.godine. Točan uzrok nastajanja bolesti nije poznat, a bolest pogađa muškarce, žene i djecu svih dobi, neovisno od njihova stila života (podaci Svjetske koalicije za limfome).

detaljnije na:
HULL - Hrvatska udruga leukemije i limfoma
UOLL - Udruga oboljelih od leukemije i limfoma


i tekst preuzet sa stranice Hrvatske donorske mreže, o transplantaciji, koja mene čeka 4.10.



Transplantacija koštane srži (I)

Transplantacija koštane srži je rutinska metoda liječenja zloćudnih bolesti krvotvornog sistema kao što su akutne leukemije, kronične leukemije, maligni limfomi, multipli mijelom i druge rjeđe bolesti. Uspješno se liječe i bolesti koje karakterizira neki od oblika zatajenja koštane srži (aplastična anemija) i teški deficiti imunog sustava. Mogu se liječiti i urođene anemije i neke vrste metaboličkih bolesti. Danas se ispituje i u liječenju autoimunih bolesti.


U liječenju zloćudnih bolesti osnovno je da se velikim dozama citostatskih lijekova, samih ili u kombinaciji sa zračenjem cijeloga tijela, unište zloćudne stanice, a pri tome oštećeni krvotvorni i imuni sustav nadomjesti presađivanjem koštane srži druge osobe (alogenična koštana srž). Pri tome i sama presađena koštana srž ima protutumorski učinak. Kod nemalignih bolesti presađivanjem se nadomješta funkcija bolesne koštane srži. Ovu metodu liječenja bitno ograničava potreba za postojanjem prikladnog davatelja koštane srži.


Drugi mogući način je transplantacija vlastite bolesnikove, autologne koštane srži. Ona se prvenstveno koristi za liječenje zloćudnih bolesti. Bolesniku se u povoljnom trenutku, kada se procijeni da je najkvalitetnija, uzima koštana srž i posebnim postupkom zamrzava, pohranjuje kraće ili duže vrijeme, a daljnji postupak je isti kao kod transplantacije srži od druge osobe, te se bolesniku nakon kemoterapije i zračenja vraća njegova, odmrznuta koštana srž, koja ponovno uspostavlja funkciju krvotvornog sustava.



Transplantacija koštane srži (II)

Za transplantaciju koštane srži od ključne je važnosti tkivna podudarnost, uglavnom HLA sustava (ljudski leukocitni antigen), jer nedovoljna podudarnost ne izaziva samo reakciju odbacivanja, nego i žestoku, često smrtonosnu reakciju transplantata protiv primatelja, budući da sa koštanom srži presađuje i imuni sistem davatelja. Tkivna podudarnost nalazi se obično kod bliskih srodnika, prvenstveno braće i sestara, pa su oni i najčešći davatelji. Određivanje tkivne podudarnosti moguće je i kod nesrodnih osoba, što je omogućilo stvaranje registra nesrodnih davatelja koštane srži (poput davatelja krvi).


Za transplantaciju se mogu koristiti stanice uzete iz koštane srži, ali i matične stanice iz krvi, te stanice iz pupčane vrpce tek rođenog djeteta.


Koštana srž se vadi ponovljenim punkcijama velikih kostiju zdjelice i crpljenjem stanica koštane srži iz spužvastog dijela kostiju, a izvodi se u općoj anesteziji. Za davatelja nema opasnosti zbog oduzimanja koštane srži, jer količina izvađenih stanica iznosi oko 1-2% ukupne količine u organizmu i brzo se nadoknadi. Stanice iz krvi skupljaju se pomoću aparata za skupljanje stanica. Krv pupčane vrpce u trenutku rođenja djeteta jako je bogata matičnim krvotvornim stanicama, te može poslužiti umjesto koštane srži.



Transplantacija koštane srži III

Transplantaciju koštane srži prati pojava imunološke reakcije na strane stanice, koja je dvosmjerna: reakcija domaćina prema transplantatu (odbacivanje), ali i reakcija transplantata koji je imunološki aktivan, prema primatelju, koja se u blažem ili težem obliku javlja oko 50% liječenih i glavni je uzrok komplikacija nakon transplantacije. U 20% bolesnika može biti uzrok smrti. Reakcija transplantata protiv tumora temelji se na sposobnosti davateljevih stanica da imunološkim mehanizmom unište preostale leukemijske ili druge tumorske stanice u bolesnika.


U liječenju nemalignih bolesti, ako se liječenje započne u ranoj fazi bolesti, u 80% slučajeva postiže se izlječenje. Kod malignih bolesti (akutna leukemija, kronična mijeloična leukemija) izlječenje se postiže u 50-60% slučajeva, što ovisi o stadiju bolesti, a podaci se odnose na transplantaciju tuđe koštane srži. Transplantacija vlastite koštane srži primjenjuje se najčešće kada bolesnik nema podudarnog davatelja ili u dobi iznad 50-60 godina života. Tu nema imunoloških reakcija, ali ni povoljnog protutumorskog učinka koštane srži. Ovom metodom se kod akutnih leukemija postiže 40-60% izlječenja, kod malignih limfoma 40-70%, ovisno o tipu i stadiju bolesti. Rezultate se može poboljšati primjenom dodatnog liječenja prije ili nakon transplantacije (monoklonska protutijela sa protutumorskim učinkom).


Za krajnji ishod liječenja važno je razdoblje nakon transplantacije, jer je bolesnik privremeno bez funkcije krvotvornog i imunog sustava i zato izložen brojnim rizičnim komplikacijama, kao što su teške infekcije, sklonost krvarenju, toksičnost kemoterapije i zračenja, te reakcija transplantata protiv primatelja. U tom razdoblju poduzima se niz mjera za sprečavanje ili liječenje tih komplikacija. Za sprečavanje infekcija bolesnik boravi u tzv. sterilnoj jedinici, tj. leži u sterilnoj okolini, prima sterilnu hranu i protumikrobne lijekove, transfuzije krvnih sastojaka sve do oporavka funkcije krvotvornog sistema i prima imunosupresivno liječenje radi suzbijanja pojave reakcije transplantata protiv primatelja.