totalno se blesavo osjećam... žao mi što ne pišem češće blog. a istodobno ga nemam volje pisati, jer mi se ovaj oblik "oglasne ploče" sve manje sviđa... blog mi je trebao kao ispušni ventil, a sad samo što ne važem svako slovo... ne zato jer mislim da ću ičim što napišem uvrijediti nekoga il tako nešto, nego zbog toga što ne želim ostavljati dojam depresivne osobe, a upravo to radim. znači, za one koji me ne znaju, ovo je SAMO moj blog, i samo jedan mali dio mene. il možda ja jesam ovakva kakvom se prikazujem, al sebe želim uvjeriti u suprotno, eh ko će ga znati...
dakle bliži se kraj ove godine... gadno je počela, završava u daleko mirnijem tonu. i zbog jako puno događaja ću je ostaviti negdje daleko.. zabačenu ispod hrpe ostalih sjećanja. a onih par koji vrijede, pažljivo čuvam...
nije da se nešto ludo zabavljam u zadnje vrijeme pa ne stignem pisati... pretežno je tu faks. a sve više i dragi hobiji...
neki su mi ljudi izmakli iz života, neki su se pomalo ugnijezdili tu.. tako mora biti :) panta rei.. sve se menja i sve teče..
ako vam za nesto treba, il štajaznam već...
evo: naopakabajka@net.hr
ICQ: 327-666-751
_____________________
...ostala je knjiga sa par neprocitanih strana,
neke stvarcice od Herendi porcelana,
i jedan pulover...u kom si bila...
i ostala je ploca "the best of ry cooder",
i fina mala plava kutijica za puder...
i ja sam te ostao zeljan...
dok me bude...
moja mila...
___________________
"Jednog dana ce sve doci na svoje, to znam,
ali prethodno bi morao da nadjem malo vremena da umrem,
i ispunim jos par rubrika u formularu Vecnosti, tako da bas ne vapim za tim danom.."
(Dodir svile)
______________________
"Legao sam na ledja, siroko rasirivsi ruke, pokusavajuci da sto ravnomernije rasporedim mehur praznine u grudima. Anamaria mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti dio mene, pomislih, ne mogavsi da zamislim koji...
Glava, udovi, prsti, pipici i kraci?
O, ne... Sve je to nekako spolja?
Ovo fali iz sredine...
Negde iz tamnog ambisa zbog kojeg se sve redje usudjujem da zaronim u sebe...
jer tamo zaglavim... Oci se prepune do vrga...
I suze se za cas raspu kao pokidane biserne niske...
Po sobi...
Po meni...
Po citavom svetu...
I ne mogu ih skupiti do jutra..."(jedan od onih zivota)
______________________
O, samo to ne...
Prkoseći zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujući kraj nosića.
Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajući stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa...
Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila.
Trudeći se da to ne deluje nervozno, lupkao sam neki takt, pokušavajući nezrelo da privučem njenu pažnju.
Neuspešno... Oni koji su nekad uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osećaj.
(tri posleratna druga)
______________________ Od nakita je nosila jedino oči, i ja sam u tom trenutku uzalud tražio reč koja bi ih objasnila.
Za razliku od crnih, krupnih, sanjalačkih, razmaknutih, plavih i sličnih, njene oči su se mogle objasniti samo sa više reči, ali za to nije bilo vremena.
(tri posleratna druga)
______________________