..bez nekog posebnog razloga... došlo mi da je stavim. eto. :P
Ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
Ruke su mi bile na oltaru mnogo godina
Zaronjene stijene plaču
Svjetlost počinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
Kao i jučer
Iza zavjese
Možda na mom licu nađes tragove sjećanja
Možda ne razumiješ
Ali volim te.
Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
Da materijaliziram nemoguće snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
Neka drugi broje križeve
Kao i jučer
Iza zavjese
Ono sto me stalno plaši zvuči poznato
Možda ne razumiješ
Ali volim te.
Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
Umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
Možda tvoja slutnja vara, možda umišljam
Htio bih da budeš sretnija
Kao i jučer
Iza zavjese
Igraću pred tobom opet ulogu pjesnika
Možda ne razumiješ
Ali volim te.
Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
Stajao sam na peronu ljeta Gospodnjeg
Moglo je biti proslo stoljeće
Kao i jučer
Iza zavjese
Zamisli da brdo slika putuje svemirom
Možda ne razumiješ
Ali volim te.
ako vam za nesto treba, il štajaznam već...
evo: naopakabajka@net.hr
ICQ: 327-666-751
_____________________
...ostala je knjiga sa par neprocitanih strana,
neke stvarcice od Herendi porcelana,
i jedan pulover...u kom si bila...
i ostala je ploca "the best of ry cooder",
i fina mala plava kutijica za puder...
i ja sam te ostao zeljan...
dok me bude...
moja mila...
___________________
"Jednog dana ce sve doci na svoje, to znam,
ali prethodno bi morao da nadjem malo vremena da umrem,
i ispunim jos par rubrika u formularu Vecnosti, tako da bas ne vapim za tim danom.."
(Dodir svile)
______________________
"Legao sam na ledja, siroko rasirivsi ruke, pokusavajuci da sto ravnomernije rasporedim mehur praznine u grudima. Anamaria mi je nedostajala tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti dio mene, pomislih, ne mogavsi da zamislim koji...
Glava, udovi, prsti, pipici i kraci?
O, ne... Sve je to nekako spolja?
Ovo fali iz sredine...
Negde iz tamnog ambisa zbog kojeg se sve redje usudjujem da zaronim u sebe...
jer tamo zaglavim... Oci se prepune do vrga...
I suze se za cas raspu kao pokidane biserne niske...
Po sobi...
Po meni...
Po citavom svetu...
I ne mogu ih skupiti do jutra..."(jedan od onih zivota)
______________________
O, samo to ne...
Prkoseći zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujući kraj nosića.
Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajući stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa...
Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila.
Trudeći se da to ne deluje nervozno, lupkao sam neki takt, pokušavajući nezrelo da privučem njenu pažnju.
Neuspešno... Oni koji su nekad uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osećaj.
(tri posleratna druga)
______________________ Od nakita je nosila jedino oči, i ja sam u tom trenutku uzalud tražio reč koja bi ih objasnila.
Za razliku od crnih, krupnih, sanjalačkih, razmaknutih, plavih i sličnih, njene oči su se mogle objasniti samo sa više reči, ali za to nije bilo vremena.
(tri posleratna druga)
______________________