Put ka slobodi
nedjelja, 26.07.2009.
Strpljenje
Što nas odvodi od Jednote, stanja kontakta, stanja Obilja, radosti, ljubavi ? Uslijed vanjskih pritisaka gubimo svjesnost, gubimo odlučnost da ustrajemo u propuštanju misli koje nas malo po malo bacaju u lance ega. Opet padamo pod utjecaj Iluzije da smo mi ovo tijelo, da živimo u svijetu u kojem većina stanovništva živi u patnji. Ponovno padamo pod težinom briga, zanovijetanju našeg djetinjastog srca koje je neumorno u davanju zahtjeva.
Izvor tih vanjskih pritisaka leži u strahu od neispunjenja naših molitvi. Nedostatak povjerenja, prisutnost sumnje je uzrok spuštanja teških, tamnih oblaka okolo našeg unutarnjeg oka, tada gubimo svjesnost kontakta sa Sveprisutnim poljem Ljubavi.
Strpljivost je nezaobilazna kvaliteta koju moramo razviti na svom putu ljubavi. Naučiti prihvatiti sve što nam donosi rijeka života, neophodno je. Biti nevezan u tom prihvaćanju kako pozitivnih situacija tako i negativnih. Naučiti djelovati iz stava svjedoka, pogledati svoju trenutnu situaciju iz božanske perspektive, iz pozicije kozmosa pogledati našu cijelokupnu inkarnaciju, osjetiti koliko smo sličnih situacija već prošli i puno gorih, i kada gledate iz pozicije univerzuma, to je samo jedna točkica na putu ka svjetlu, ka trenutku krajnjeg spajanja sa Jednotom, sa Univerzumom, ka trenutku konačnog stapanja sa svjesnosti o Jednosti.
ponedjeljak, 20.07.2009.
Oslobađanje od straha
Dolaskom na ovaj svijet donosimo sa sobom strahove i vjerovanja koji nas sputavaju u životu. Koliko puta se susretnemo sa njima i ponovno i ponovno, često ne želimo prihvatiti činjenicu da su dio nas i prebacujemo krivnju na sudbinu, na okolinu... I nakon nekog vremena opet prolazimo kroz proces osvještavanja određenog straha-obrazca kojim nas Božansko kao da podsjeća na našu nezaobilaznu sudbinu transcendiranja te energije koja nam ne služi za naše najbolje i najviše dobro. Živimo u doba kada su nam na dohvat ruke darovi poput reiki-a, theta iscjeljivanja i raznih drugih tehnika koje nam pomažu da otpustimo te neželjene strahove i obrazce.
Protekli tjedan prošao sam kroz proces svjesnog otpuštanja straha od neuspjeha. Za vrijeme studiranja nekih 4 do pet godina išao sam dva puta godišnje na jedrenje sa ekipom, prošao sam situacije u kojima sam se molio Bogu u strahu za život (na 50-60 čvorova bure, shvatiš da te vjetar nosi prema Italiji, jedra podrapana a motor nema dovoljno snage da gura brod po takvom vjetru), ali kroz sva ta jedrenja nikad nisam preuzeo odgovornost za brod, doživljavao sam jedrenje kao priliku da se povežem sa prirodom i nisam se htio opterećivati sa pristajanjem niti gurao da preuzmem brod. Situacija u firmi u kojoj radim prisilila me da se odlučim na posao skipera ovo ljeto kao jedinu mogućnost da oporavim svoj račun. I sada sam po prvi put trebao preuzeti odgovornost za brod i ljude kojima ću biti skiper. I prvi dan Babaji me bacio u vatru, onako po svom, ili ćeš proplivat ili ćeš se utopiti, nema kod njega polovičnosti ili ili. Trebalo je izaći na more na kojem puše 35 čvorova vjetra i zajedriti u orcu sa parom od 60-tak godina i sinom od 28 godina koji je kuhar umjetnik. 10 godina jedriličarskog posta dalo je danak i mojom krivom procjenom došlo je do kidanja genove. Povratkom u marinu prolazio sam kroz procese, ali kao da mi je došao Babaji i rekao: 'Nastavi dalje, Budi hrabar, Budi hrabar ponovo i ponovo, Ja sam uvijek sa tobom. ' Uslijedio je tjedan jedrenja u kojem sam uživao u jedrenju, kupanju, večerama, pristajanju, sidrenju.... Osjećam da je jedan ogroman kamen otpao sa mene, osjećam slobodu, povjerenje, osjećam život..
Hvala Ti 
