Kad bih sve jezike ljudske govorila...

još jedan ponedjeljak

...ne, to ne mogu da podnesem...taj dan je baksuzan..lalalala

Još samo pola sata do sljedećeg predavanja. To bi trebalo biti zanimljivo..Volim lektoriranje tekstića. Asistent je simpa.


Baš sam nešto razmišljala o nacionalnim manjinama i o tome koliko smo mi Hrvati zapravo. Nisam od onih tipova ljudi koji urlaju Hrvatska po ulici i bojaju se u tockice, ali volem svoju zemlju. Nije da ju ne bih napustila na neko vrijeme, ali moje malo selo je moje malo selo.

Ono što mi nije jasno jest kako se netko tko je rođen u Hrvatskoj može izjasniti kao ne-Hrvat. Ma poštujem ja nacionalne manjine, ali kako onda u Americi kad se dijete rodi nikad neće reći da je Mexican ili Ukranian... Oni su uvijek American. To ne znači da im nije stalo do svojih predaka i do svog podrijetla...dapače, poštuju i obdržavaju sve običaje svoje motherland. Ali kad pogledate općenito to nije baš logično.... Ako si rođen u Hrvatskoj, Ukrajini, Srbiji ili Moldaviji kako možeš biti ne-Hrvat, ne-Moldavac, ne-Srbin ili ne-Ukrajinac.

Mislim da nam treba jedna nova kategorija...Ono... tipa: Hrvat sam jer sam rođen u Hrvatskoj, ali sam i Turčin jer su mi preci iz Turske...I ne mislim tu na dvojno državljanstvo...Treba nam nešto novo i nešto divlje...

Opet...to će uključiti sigurno i dodatnu papirologiju... ja sam baš
ali...revolucionarne ideje, pa čak i idiotske mogu dovesti do nečega.