07.02.2006., utorak
Živa sam(još uvijek)...
|
O,hoho widim da je došlo vrijeme za novi postich,pa eto da nešto napišem he,he...jebemu naši rukometaši izgubiše medalju...nakon svih ozljeda,to je mislim na kraju još bilo i dobro,ali kad se wiše nema snage onda ništa...kod mene isto opet ništa,znate to weć,to je kod mene stara priča he,he!!!Bila sam u subotu na utakmici sa seniorkama u Vinkovcima,bilo je dobro,iako nisam mogla onda rođoš moje frendice...jel kao utakmica je važnija od rođendana,da,da,meni nije,ali ja uvijek moram slušat druge...al opet ostala sam živa,he,he...Sad imam upalu oka,joj samo da me widite-izgledam ko wampir,i sad ovo brzo pišem,jer me jako boli oko,a užasno je...najbolje od svega je to što neidem u školu,jeee,ali zato mi nije dobro-a uvijek ja imam nekih problema...eto,šta još reći ostala sam ista,iako mi postovi nisu jača strana!!!I još nešto,ne mislim zatvorit blog,vidjela sam da bez nekih ljudi tu s netu i svih vaših komentaricha ne bih mogla,pa onda ne zatvaram blog!!!Iako hoću od vas puno komentara ko i prošli put ili...U školi mi sve okey...dobila sam iz testa iz matematike pet,a sam sretna,jedinica je bilo ohoho...i u četvrtak mi pobjegli s matematike...i svima dala neopravdani,jedino ja i moj frend dobili opravdani,eee pa nas voli!!! Ajde čujemo se,probat ću brzo napisat novi postich,tnx svima na komentarima-WELIKA KIZZA=)) I jedna cura ima 13 god. i da widite samo kakve jadosti piše...stawlja i swoje gole slike...užasno...ewo wam njen blog=)) Ewo nešto što sam ja napisala...moje djelo...slobodno možete reći da je jadno...cijenim takva mišljenja he,he... SJENE PROŠLOSTI -Stojim kraj prozora i gledam van.Mrtva priroda,tiho njihanje drveća i sjene.Sjene prošlosti izviruju,a ja ih primam dostojanstveno,veselo,sretno... Vidim tvoje lice,tvoje tijelo...tebe kako trčiš prema meni...vičeš moje ime...izgovaraš moje ime...gledaš samo mene... Srce mi se steže,trčim pred tebe i osjećam te,osjećam tvoj zagrljaj,tvoj poljubac,tvoj miris...jedan dodir ljepši je od svega što postoji u onom trenutku...malo se okrenem i nestade tebe,nestade sve što je postojalo...sve što smo zajedno proživjeli... Svi trenuci koji su nas okruživali,neki lijepi,neki grozni,ali vrijeme koje se neće ponoviti...tako lijepo,ali tako kobno...za nas... Vidim svjetlost ispred sebe,ali mrvu...zove me k sebi...dalje od tebe...borim se,vičem tvoje ime...želim da me povedeš sa sobom...no svjetlost je bila jača-i od mene i od tebe... I nas dvoje pružamo ruke tom mrtvom svjetlu dalekom od ljubavi... Otvaram oči i vidim da su me suze prekrile ,tiho ali hrabro teku po mom licu...vani je ostalo mirno,a tebe nema...daleko si i od mene i od sebe...daleko od naše ljubavi...tiho ne čujno,govorim sebi:nikada više,nikada više mi... Borim se sama sa sobom,pokušavam te zaboraviti,no ti si se urezao kao okov u moje jadno srce... Tiho koračam prema novom svijetu,odlazim i od tebe i sjena i od tebe i sjena prošlosti!!:-)  Ewo vam još jedna kizz@ i komentirajte... |
