Dvije mawle ludache:)
10.11.2007., subota
Kad ljubav zauvjek prestane...
Kao sviječa koja se gasi..ne može vječno trajati...lubav ugasla u meni plane,
nepredviđeno,gorko tada stane...i tad se pitam...Bože,što sam ti skrivila;kad ga volim...a on mene ne podnosi,a on moju ljubav ne vidi,moje pjesme ne čuje,a moju bol ne osjeti! I tada,,,poput ptice kad prestane letjrti,poput sunca koje prestane sjati,popt srca koje prestaje kucati-prestaje i moja ljubav-prema tebi... premda si mi bio i ostao sve,za me nemaš milosti,ostavljaš me u suzama zbog one koja te ne voli...samo si joj u prolazu,,,a ja? Ja bih ti bila sve...tvoja nada,i razlog za kojeg se budiš jutrom,i volja za životom...bila bih ti sve>;i noć,i dan.... sve što čovjeku treba da bude sretan-to bi ibli ti ,i ja! I bila bih uvjek tu,uz tebe,u tvojim mislima... ne bih nikad otišla,,,nikad te napustila... i mnogo bismo puta pomislili;koliko čovjeku malo treba da bude sretan?? A onda,kada bi pomislio da nema nikoga,da si sam...znaš što bi tada bilo? JA bih bila tu...i za čas;povukao bi ono što si maloćas pomislio i rekao- imam ljubav-imam onakav život kakv mi treba... i kada bi napokon došao nam sudnji dan,,,držeč se za ruke, otišli bi na put bez povratka...u vječni sjaj... I bez obzira na mnoštvo ljudi koji nas progone;ostali bismo skupa... zauvjek...ostali zajedno. pitam se samo..hoće li se to ikada dogoditi?Hočeš li shvatiti da ljubav nije bez veze,samo za usput...pitam se hočeš li to ikada shvatiti ,ljubavi moja.... |
