Killerus

Kiša je počela padati, nikako da prestane, baš kao i prošli put... Pogledi zabrinutih lica prolazili su staklima vlažnih prozora, spajajući se na tankoj liniji ludila zvanog SMB... Svaka kapljica kiše bila je odmjerena pozornim treptajima dva prazna želuca. Nevrijeme je postajalo jače, žeđ sve veća. Odluka je pala, poruke su poslane, rendezvous određen. Želuci su se našli na putu utopije vlastite potpunosti. Našavši se na stanici samoborčeka, nestrpljivo su čekali dolazak žute makine. U međuvremenu nevrijeme se stišalo, žeđ samo više pojačala. Nisu ni primjetili nesusretljivost vozača koji ih je odrao za punu cijenu od 22kn za jednosmjernu kartu. Sjeli su u zabačeni dio ¨žutokljunca¨ poskakujući s vremena na vrijeme po Staroj Samoborskoj. Napokon stigavši do SMB-a, uputili su se neujednačenim, slabim koracima prema ¨Scoutu¨. Irska pivnica ih je dočekala širom otvorenih vratiju i želuci su znali da je to to. Da će njihova dugomjesečna žeđ uskoro biti u potpunosti zadovoljena. Zavalivši se u fotelje podzemnih prostora male oaze piva, želudac jednan je naručio dugo sanjani Edelweiss, dok se želudac dva zadovoljio kremastim Kilkenijem. Nazdravili su za ponovni povratak u SMB, te započeli s gašenjem vatre u sebi. Želudac jedan nije mogao odoliti a da se ne slika sa svojim dobrim starim drugom, Edelweissom. Zatim je svaki naručio par novih pivi, nakon čega su bili primorani napustiti malu oazu. Utopija vlastite potpunosti bila je dostignuta, smrt od žeđi odgođena na izvjesno vrijeme, kad će se pogledi praznih želudaca ponovno spajati na horizontu tanke linije ludila zvane SMB. Do tada, lijep pozdrav!

(za one koji ne znaju, SMB stands for (predstavlja) Samobor)