< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (6)
Studeni 2006 (2)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (6)
Lipanj 2006 (8)
Svibanj 2006 (16)
Travanj 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


KoMeNtArI Off/On

by: *FoXy De$iGn$*
...Something about me...

Promjene radi, a i promjena u mom životu, ajmo ispočetka...
Znači... ja sam Kristinka, to već znate! Rođena sam 3.6.1992. godine. Po novom, članica sam famoznog 1.a razreda Opće gimnazije Bjelovar. Isto tako sam i ponosna građanka tog grada, iako zapravo živim u Ždralovima-najboljem mjestu na svijetu (pati Vlatka! Pati!belj)
....ovaj put prvo obitelj...imam mamu i tatu (vauuu) i sis Renatu... e, to je divno stvorenje, časno-sestrinskog stila(ubit će me!)... s vremena na vrijeme naporno, ali ipak najdraže mi na svijetu...moj ponos...
...kad smo kod ponosasmijeh... ja sam najponosnija teta na svijetu, a imam ih čak četvero od svih bratića i sestrična, a obožavam ih kao da su mi pravi nećaci i nećakinje... ma oni to i jesu...znači, od najmlađeg to su: Borna, Lana, Nika i Mateo...
...a kad smo kod klinaca, tu je i moja najdraža susjeda Katja...moja mala pjevačica...
eto, a sad dalje...
...hmmm... prijatelji... moj najbolji prijatelj, na cijelom ovom svijetu, kojeg volim do mjeseca i nazad je Dario... a zatim slijede Domi, Zrinko, Marko, Hud, Ile, Šoc, Fix, Špehar, Deni, Gašo, pa ovi noviji malo- Sabo, Jurina, Tony, Kozić, Seba, Peky, Marko, Sven...
...hmmm... prijateljice... još teže... pa kao prvo želim istaknuti da nemam najbolju frendicu, niti ju želim više... ali ima netko tko zna sve moje tajne, a to je moja Antonela koju obožavam... e onda moja dva komada- Nana i Tena-cure koje me zbilja poznaju i kojima se beskrajno divim.... zatim moja Helena, ludica moja... moja Petra U., Ivana T. Monika, Anja, Dorothy (PIMDAKrofl), Petra P., Nika, Iva, Dijana, Marijana, Ivana Ž., Dora, Tamara- cure iz razreda...pa iz ostalih razreda-Marty, Anja, Dalija, Musta i Vale; Lucija, Lorna...Ines i Mateja... itd.

...ovo uvijek zaboravim stavit...
MSN- kiky0306@hotmail.comwink


Free Counter
Free Counter

...e, ljudi molim vas, samo posjetite ove stranice... i pomozite mojim (ludimnut) frendovima u čemu god... hehe... ni ja ne kužim, al bit će dovoljno samo da otvorite stranicu...please.......

KLOKOCITY
MIMARINA
GORNJI-DONJI
JUBITO

...w/e...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

...sth...

...Ponekad nam netko toliko nedostaje, da ga poželimo izvući iz snova i zagrliti u stvarnosti.....

Image Hosted by ImageShack.us


Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu,
koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.


Image Hosted by ImageShack.us

Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.


Image Hosted by ImageShack.us

...music...

...Ovu pjesmu ću posvetit osobama koje su uvelike uljepšale moj život... mojim prijateljima... svaka riječ ove pjesme govori o tome koliko ih volim...hvala vam na svemu...

FAITH HILL- There you'll be



petak, 11.07.2008.

Kad će napokon prestati?

Svaki dan se iznova pitam hoće li uskoro sve biti gotovo? Hoću li napokon zaboravit'? Hoću li ikad krenuti dalje?

I koliko se god ja nadala da je prestalo, da ja to mogu...da mogu krenuti dalje...zavaravam samu sebe... ne mogu dalje... nemam razloga za dalje...ni volje ni želje... osobe koje u ovom trenu trebam više od ičega, nisu tu...niti će ikad biti...jednostavno ih nije briga...i mrzim sebe jer sam upravo priznala da ih trebam...

I mrzim...

...uhvatila sam se par puta u zadnja dva dana da "mržnju" povezujem s tom osobom... I DA! Mrzim te jer te ona riječ na "s" najbolje opisuje...mrzim te zbog toga...mrzim dan kad sam te vidjela i mrzim sve što me na tebe podsjeća (znači svaki kutak ove zemlje)...Počinjem mrziti i samu pomisao na tebe...i mrzim što se iza sve ove mržnje skriva ono "Volim te", "Nedostaješ mi" i "Trebam te"...i mrzim što postoji i najmanja šansa da ti to sve ipak znaš...

...al' ipak... najviše od svega mrzim sebe jer sam si dopustila da post posvetim ljudima koje boli kurac za mene... to je ono što me najviše boli...i ono malo ponosa što mi je ostalo, ubila sam ovime...
...i... možda je vrijeme...
...možda je ovo posljednji post na ovom blogu... ne znam... sve je to pod velikim "možda"...
...i dok stvari ne dovedem u red, želim biti sama... samo malo mira i tišine... uz zvukove najdražih pjesma...i pokoju suzu... znate onu:

"...bar su suze besplatne i mogu plakati ako mi se plače..."

...samo to...

Image Hosted by ImageShack.us

...i želim pozdraviti samo jednu osobu... Kozića... jer znam da ovo čita i da mu apso-jebeno-lutno ništa nije jasno... pozz Koza...

...goodbye...



| komentiraj (7) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.