< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Promjene radi, a i promjena u mom životu, ajmo ispočetka...
Znači... ja sam Kristinka, to već znate! Rođena sam 3.6.1992. godine. Po novom, članica sam famoznog 1.a razreda Opće gimnazije Bjelovar. Isto tako sam i ponosna građanka tog grada, iako zapravo živim u Ždralovima-najboljem mjestu na svijetu (pati Vlatka! Pati!)
....ovaj put prvo obitelj...imam mamu i tatu (vauuu) i sis Renatu... e, to je divno stvorenje, časno-sestrinskog stila(ubit će me!)... s vremena na vrijeme naporno, ali ipak najdraže mi na svijetu...moj ponos...
...kad smo kod ponosa... ja sam najponosnija teta na svijetu, a imam ih čak četvero od svih bratića i sestrična, a obožavam ih kao da su mi pravi nećaci i nećakinje... ma oni to i jesu...znači, od najmlađeg to su: Borna, Lana, Nika i Mateo...
...a kad smo kod klinaca, tu je i moja najdraža susjeda Katja...moja mala pjevačica...
eto, a sad dalje...
...hmmm... prijatelji... moj najbolji prijatelj, na cijelom ovom svijetu, kojeg volim do mjeseca i nazad je Dario... a zatim slijede Domi, Zrinko, Marko, Hud, Ile, Šoc, Fix, Špehar, Deni, Gašo, pa ovi noviji malo- Sabo, Jurina, Tony, Kozić, Seba, Peky, Marko, Sven...
...hmmm... prijateljice... još teže... pa kao prvo želim istaknuti da nemam najbolju frendicu, niti ju želim više... ali ima netko tko zna sve moje tajne, a to je moja Antonela koju obožavam... e onda moja dva komada- Nana i Tena-cure koje me zbilja poznaju i kojima se beskrajno divim.... zatim moja Helena, ludica moja... moja Petra U., Ivana T. Monika, Anja, Dorothy (PIMDAK), Petra P., Nika, Iva, Dijana, Marijana, Ivana Ž., Dora, Tamara- cure iz razreda...pa iz ostalih razreda-Marty, Anja, Dalija, Musta i Vale; Lucija, Lorna...Ines i Mateja... itd.
...ovo uvijek zaboravim stavit...
MSN- kiky0306@hotmail.com
Free Counter
...e, ljudi molim vas, samo posjetite ove stranice... i pomozite mojim (ludim) frendovima u čemu god... hehe... ni ja ne kužim, al bit će dovoljno samo da otvorite stranicu...please.......
KLOKOCITY
MIMARINA
GORNJI-DONJI
JUBITO
...Ponekad nam netko toliko nedostaje, da ga poželimo izvući iz snova i zagrliti u stvarnosti.....
Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu,
koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
...Ovu pjesmu ću posvetit osobama koje su uvelike uljepšale moj život... mojim prijateljima... svaka riječ ove pjesme govori o tome koliko ih volim...hvala vam na svemu...
FAITH HILL- There you'll be
Ola, ljudi...
...skupilo se komentara, pa se osjećam dužnom napisat vam post...
...sljedeći put ću vam stavit fotke mojih novih freakova... zasad samo ja, moje riječi i pjesme...
...postoje trenuci kad se čovjek osjeća usamljen... kad se osjeća sjetno... pa, meni su to najgori trenuci... neko veče sam gledala slike... slike iz dana kada smo bili prijatelji...mi.... svi... kada smo si značili nešto... kada smo bili zajedno svaki dan...i kada smo uživali u tome... sad samo gledamo kako bi se izbjegli... kao da tu nikad ni nije bilo neke ljubavi... kao da naše prijateljstvo nikad nije ni postojalo...
...i mrzim što je tako... ali naprosto je...
...opet, u novom razredu se ponekad osjećam kao stranac... ljudi su legende i već sad ih obožavam... ali opet.. to nije to... iako jedva čekam da postane...
....no jedno sam shvatila... mogu bez njih... ma koliko bilo teško... ja to mogu i budem.... život ide dalje... svako razdoblje nosi svoje... ovo koje sad proživljavam ima samo jednu manu- u njemu nema mojih starih prijatelja...ali tu su ljudi koje volim, i koji, nadam se, vole mene... ili će me zavoljet....
....i UŽIVAM..... ne mogu vjerovat, ali zbilja je tako... imam i svojih kriza, ali uživam u životu koliko god mogu.... želim živjeti... i ne zamarati se ljudima kojima nije stalo od mene... kaže moja sis: ko te neće, možeš bez njega...
...i ima pravo....uvijek postoje ljudi koji su bolji...
...zato želim živjeti ovako:
WESTLIFE- Miss you
...ima još jedna novost kod mene... I'm in love......aha... možete vjerovat??! ...btw, vi koji znate, ne spominjite ime na blogu....pleaseeeee......
...e i da...štafetu sam dobila, al sam tek maloprije skužila da sam ju dobila...pa... Antonela, sorry, napisat ću je drugi put....
....želim još samo pozdravit ljude koji su vrijedni toga... pa prvo želim zahvaliti mojim starim prijateljima koji su uz mene...
Dario, ne znam da riječima mogu opisat koliko te volim i koliko sam sigurna u to da će naše prijateljstvo trajati zauvijek....
Domi, Zrinko... samo pogled ili zagrljaj na odmoru dovoljni su za smješak na mom licu i za toplinu u mom srcu....
Nana, ljepotice moja, šta bi ja da te ne vidim svaki dan? ..pojma nemam, zbilja...samo tvoja pojava je dovoljna da shvatim da nisam sama...
Tena, milo...... ti si srce, zbilja... ti si moj psihić, moje rame za plakanje...i hvala ti na tome...
Henči...hvala ti što mi uljepšavaš dane svojim ispadima i toplim riječima...
....svim prijateljima koje srećem povremeno u gradu, mom Hudu u Koprivnici s kojim se čujem često...hvala vam... volim vas....
...pusa osmašicama- Ines, Pisi i Tonki...
...pusa mojoj Jeleni...
...pusa curama iz 1.b- Antoneli (uvijek tu za tebe kad god me trebaš... znaš da sam tu....), Anji, Marty, Lori...
...i naravno... vejiki pozz mom 1.a... mojim legendarnim curkama i mojim pederima......
...LOVE by ME...