< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Promjene radi, a i promjena u mom životu, ajmo ispočetka...
Znači... ja sam Kristinka, to već znate! Rođena sam 3.6.1992. godine. Po novom, članica sam famoznog 1.a razreda Opće gimnazije Bjelovar. Isto tako sam i ponosna građanka tog grada, iako zapravo živim u Ždralovima-najboljem mjestu na svijetu (pati Vlatka! Pati!)
....ovaj put prvo obitelj...imam mamu i tatu (vauuu) i sis Renatu... e, to je divno stvorenje, časno-sestrinskog stila(ubit će me!)... s vremena na vrijeme naporno, ali ipak najdraže mi na svijetu...moj ponos...
...kad smo kod ponosa... ja sam najponosnija teta na svijetu, a imam ih čak četvero od svih bratića i sestrična, a obožavam ih kao da su mi pravi nećaci i nećakinje... ma oni to i jesu...znači, od najmlađeg to su: Borna, Lana, Nika i Mateo...
...a kad smo kod klinaca, tu je i moja najdraža susjeda Katja...moja mala pjevačica...
eto, a sad dalje...
...hmmm... prijatelji... moj najbolji prijatelj, na cijelom ovom svijetu, kojeg volim do mjeseca i nazad je Dario... a zatim slijede Domi, Zrinko, Marko, Hud, Ile, Šoc, Fix, Špehar, Deni, Gašo, pa ovi noviji malo- Sabo, Jurina, Tony, Kozić, Seba, Peky, Marko, Sven...
...hmmm... prijateljice... još teže... pa kao prvo želim istaknuti da nemam najbolju frendicu, niti ju želim više... ali ima netko tko zna sve moje tajne, a to je moja Antonela koju obožavam... e onda moja dva komada- Nana i Tena-cure koje me zbilja poznaju i kojima se beskrajno divim.... zatim moja Helena, ludica moja... moja Petra U., Ivana T. Monika, Anja, Dorothy (PIMDAK), Petra P., Nika, Iva, Dijana, Marijana, Ivana Ž., Dora, Tamara- cure iz razreda...pa iz ostalih razreda-Marty, Anja, Dalija, Musta i Vale; Lucija, Lorna...Ines i Mateja... itd.
...ovo uvijek zaboravim stavit...
MSN- kiky0306@hotmail.com
Free Counter
...e, ljudi molim vas, samo posjetite ove stranice... i pomozite mojim (ludim) frendovima u čemu god... hehe... ni ja ne kužim, al bit će dovoljno samo da otvorite stranicu...please.......
KLOKOCITY
MIMARINA
GORNJI-DONJI
JUBITO
...Ponekad nam netko toliko nedostaje, da ga poželimo izvući iz snova i zagrliti u stvarnosti.....
Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu,
koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
...Ovu pjesmu ću posvetit osobama koje su uvelike uljepšale moj život... mojim prijateljima... svaka riječ ove pjesme govori o tome koliko ih volim...hvala vam na svemu...
FAITH HILL- There you'll be
Alo, ljudi! šta ima? a jeste mi neki... slabi su vam ovi komentarčići...
...iskreno, ne da mi se pisat ovaj post...pišem ga tek toliko...ali petak je,
pa kao...
osjećam se užasno! strašno! nemam volje ni za što... velikim djelom su za to zaslužni moji prijatelji... hm... ma ne da mi se ni o tome pisat... ne da mi se pisat ni o čemu... kao da se tjeram da tu zucnem nešt.. ah! a kak mi se ne da pisat, evo... posvetit ću ovu pjesmu jednoj curi (ne dečku, već curi...) ... Iva, voljela bih kad bi barem ovu pjesmu poslušala u cijelosti kad već mene nećeš... svi vi koji me znate, shvatit ćete bit....
ŽANAMARI- TREBA MI SNAGE ZA KRAJ...
Htjela bih s vama podijelit još nešto, ali nisam sigurna da mogu.. zapravo, ne mogu... rekla sam Henčici jer sam znala da bi me ona mogla razumijet... i rekla sam Dorotei jer sam morala svoju sreću s nekim podijelit... i vjerujte mi... Iva, ne znam dal ću ti to ikad reći... nije to nešto što se može tajit, ali neću to morat dijelit s tobom jer ćemo se već do tad rastati, pa...
... a koliko mi god bilo teško što to ne mogu podijelit s tobom i koliko me god bilo strah da mi ne izleti, iz inata neću da to znaš!
a sad se ti žderi (iako znam da te boli briga!)
Hvala Tinči na svemu, iako, nemam se snage više boriti (znaš o čemu ja)... kao što sam ti rekla, ne znam dal to više ima smisla... iskreno, možda bolje da i nema... ali thanks anyway... volim te i hvala ti na svemu...
....Hm.....
Big kiSSić Dariu, Domiju, Hudu, Tini, Matei, Dorotei, Đuki, Ivoni, Ivi iz ex-8c, Nadji, Ivani, Maji (falite mi jako, jako...), Iletu, Zrinjcu kojem će roćkas skoro, Nani, Teni, mojoj Henčici-da što prije ozdravi, Bijeloj... ma svima....
Kiss od Kiki... do next time...