Dragi moji i drage moje....
Evo me nakon kraće pauze...
Krenimo od početka!!!
Za početak- DOBILA SAM POSAO!!!!
Vjerovali ili ne ali od 15-og bi trebala početi raditi!!! Jupi.....
Ajde, konačno nekakva konkretna promijena kod mene!!!
O tome kako je na poslu ću pisati od 15-og pa nadalje....
Ću da budem tajnica i da tajim....
E sada... Nešto što mi je jako diglo živac sinoć....
Ali prvo vraćanje u povijest....
Prije nekoliko godina, dok sam još živjela u Slav. Brodu, bila je nedjelja u jutro i otišla sam na jutarnju Misu...
tokom Mise mi je pao tlak, a meni kada padne tlak-ja povratim!!! Svaki put, bez iznimki!!
I tako, kada mi je pozlilo ja krenem doma i nagdije na pola puta vidim da je to to i da ću povratiti... uspijem potrčati do nekakvog drveta i tamo izbacim sve iz sebe... Klečim na koljenima, zlo mi je, nemogu se dići, pomaknuti- ništa!!!
Vidim ljude kako prolaze kraj mene ali nitko nebi stao i pitao me dali može pomoći! Nitko ništa...
Vidim dvije žene koje su izvele djecu pred kuću da se igraju, sjede i gledaju u mene ali nema nikakve reakcije!
Moja pretpostavka je bila da su pretpostavljale da se vraćam sa subotnjeg izlaska i da sam se urokala, napila ili što već, pa da je to moje riganje posljedica toga!!!
Moram priznati da mi je to ostalo u jako ružnom sjećanju i da sam u tom trenutku promijenila neke svoje poglede u životu!
Sinoćnji događaj ide ovako...
Krenem se naći sa prijateljicom i nekih desetak kuća dalje od moje vidim čovijeka kako je pao sa bicikla i razvalio se preko cijele staze!
Leži na leđima, nemrda se, nevidim dali diše ili nediše!
Prva pomisao mi je da je cuga i da se onesvijestio ali..... Dali je to razlog da ne reagiram???
Uzmem mobitel nazovem 94, javi mi se čiko i kaže da sam dobila centar 112!
Kažem mu da sam kraj čovijeka, leži, nemrda se, neznam dali je mrtav ili pijan ali nije pri svijesti!!!
Dirat ga neželim....
Kaže on meni- i šta, vi sada trebate? Hitnu?
Paaaaaaa... da! Valjda, neznam koga bi drugog trebala?
Spoji me sa hitnom, javi se neka teta i nakon što sam i njoj sve ponovila, kaže mi- pa dignite ga?
Ja da ga dižem?! Neću ga ja sama dirati! Pa, da sam s nekim da mi ima tko pomoći bi, digla bi ga ili već nešto napravila, ali sama ne!
Pa gospođo, pijan je!- kaže ona meni!
Ja- Ali ja neznam dali je on pijan ili nije, leži, nemrda se, možda je mrtav!
Ah.... pa zvat ću ja policiju pa neka ga oni pokupe! neka oni dođu vidjeti šta je s njim! Ali, znate gospođo, bile su vam danas penzije pa se sigurno napio! Nije on jedini takav! Ali, ok. Poslat ću policiju....
Kasnije, vidim da diše, već mi je lakše, počeo se i batrgati... Ok, shvatim da je pijan ali svejedno!!!
U među vremenu su kraj njega prošli moj susjed na biciklu i neka žena i oboje su ga samo zaobišli! Ni pogledali ga nisu!
Mislim se ja poslje- nisam ni ja napravila nešto veliko da bi mu pomogla, mogla sam ga uspraviti, razbuditi, pomoći mu da se digne- nešto, bilo šta, ali... Malo me je zasmetalo to zaklijučivanje preko telefona! PIJAN JE!!! Pa mogao je čovijek biti trijezan, da u životu kap alkohola nije stavio u usta i mogao ga je nasred ulice strefiti srčani il moždani i umrijeti pred očima drugih a da mu nitko pomoć nebi pružio!!!
malo sam razočarana što se tiče tih stvari!
Uvijek se stavljam u tu situaciju! Šta da mi se nešto na ulici desi? dali bi mi itko pomogao ili bi samo prošli kraj meni?
Kako sam eto od sinoć djelomično ljuta na medicinsko osoblje odlučila sam da ću tu ljutnju i danas nastaviti! Naravno... pa ti se ljudi drže kao Bogovi! NEDODIRLJIVI SMO!!! NITKO NAM NIŠTA NEMOŽE!
Jutros ponovno zovem bolnicu u Os, pedijatriju da bi brata naručila na kontrolu! Svaki puta kada to radim poludim!!!
Zvala sam ih sredinom prošloga mj. nemaju mjesta! Zovi prvi radni dan u sljedećem mjesecu!
Zovem jučer na broj na koji se naručuje- nema teoretske šanse da se dobije linija!
kada izbiram broj s druge strane prvo bude tišina 30-ak sekundi i onda samo znak zauzeća! Zovem centralu bolnice da me oni spoje sa pedijatrijom za narudžbe, kažu mi da je zauzeto i daju mi neki drugi broj 512-255 da direktno zovem kada se linija oslobodi!
Zovem taj broj i iz drugog pokušaja javlja mi se nekak babetina - halo...
Pedijatrija?
Da!
trebala bih naručiti djete na kontrolu!
Kod koga?
Kod dr. Haffner ili Sljepčević!
Dr. Sljepčević više neradi tu (prosle godine ju je istukao šef pa je jako dugo bila na bolovanju i po novinama a u isto to vrijme je Haffnerica bila više od 20 dana na godišnjem, a moj brat ide ili kod jedne ili kod druge),a i nemožete se naručiti na ovaj br.
Kako nemogu? Sada su mi na centrali dali taj br.
Ne! Zovite na drugi broj. Izdiktira mi a to je već treći broj koji imam! Ali gospođo, objasnim joj sve od početka i onda bakutanerka shvati da se zeznula i da mi je dala krivi br. Zovi na 242!
Opet zovem ko kreten ali nema od toga ništa!!!
zovem ja opet jutros, naručivanje je od 8-10 sati!
ista priča! Opet zovem bakutanerku i opet me pita kod koga se treba naručiti pa mi onda kaže da se na ovaj broj nevrše naručivanja! Pa koji me onda k.... uvijek pitaš kod koga se želim naručiti!
Sada mi je već puna kapa, dižem ton i prepucavam se sa babom!!!
Gospođo, 242 neradi!!! Nemogu dobiti liniju nikako! Zvovem već danima i kronično mi se javlja ista stvar!!!!
Pa gospođo, niste vi jedini koji zovete!! -kaže baba..
Da, znam! ali nije istina da baš nikada nemogu dobiti liniju! a da možda vaše kolegice nisu ostavile otvorenu liniju jer im se neda javljati na telefon? no hajde, pokušajte ih vi dobiti ako tvrdite da su linije u redu!!!
Zovem kao kreten od 8 sati a sada je gotovo 10! I to već danima!!! Djete mi je trebalo na kontrolu krajem prošle godine ali vas se nemože dobiti nikako! I kada dobijem liniju e onda mi kažete da zovem sljedeći mjesec jer je sve zauzeto!!!Pa kako da ga naručim na kontrolu? Da se nasadim na glavu?
Baba se neda i viče da i drugi zovu... bla, bla, bla...
Ok!!! Ajmo ovako! Ako vi tvrdite da vaše kolegice nisu namjerno ostavile otvorenu liniju, i da ih se može dobiti, ajde onda ih vi nazovite i uvjerite se u to što vam govorim! mene se više ništa netiče, meni je pukao živac i pun mi je kufer svega(tu sam već totalno popizdila i dobrano galamim na bakutanerku)..
Pa nemogu ih ja nazvati kada pričam s vama! Moram prekinuti razgovor s vama da bi ih mogla dobiti!!!
Ok, ja ću sada prekinuti ali ću vas nazvati za 5 minuta i pitati isto! I neću odustajati!!! (znate ono- pametniji popušta!!! E ja nisam ta koja će popustiti!!! Bolje joj je da bude pametna!)
Babac mi poklopi slušalicu i ja opet zovem 242....
Nakon nekoliko dodatnih pokušaja, u roku manjem od 5 min. telefon počne davati signal da zvoni!!! Nemogu vjerovati!!! javlja mi se neki mladi glasić, kažem šta trebam a ona kaže -Isuse Kriste!!!
Molim? Pa dobro šta se tu sada ima zgražati i čuditi i spominjeti ime Božje uzalud???
Kaže mi lutkica s druge strane -gospođo, za Haffnericu nema mjesta, jel može neka druga dr.
ma daj koju god daš! Nebiram više..... I nakon još par oštrih riječi sa mladom damom dobijem i termin za EEG isti dan, iako se to uvijek naručivalo posebno!
Pobjedonosno spuštam slušalicu i (izvinite sada na izrazu ali moram) JEBEM SVO MEDICINSKO OSOBLJE U MOZAK!!!!
Nadam se da, ako je netko od vas koji ovo čitate pripadnik medicinskog osoblja, neće to uzeti previše k srcu... Ali ona baba i cjeli KBOsijek i Vu Hitna bi trebali!!!
Rekla sam samoj sebi da ću se sljedeći puta kada budem burajza naručivala predstaviti toj bakutanerki sa dr. Kikicarodjkica i dam ruku u vatru da ću od nje dobiti termin i to za Haffnericu bez ikakvih problema!!! Jer, to je opće poznata stvar da ako si dr. sva su ti vrata otvorena! pa ću onda i ja tako isprobati tu metodu....
Sada sam laka ko perce! Izvikala sam se jutros pa mi je ostatak dana lakši!!!
Uglavnom, sko niste primjetili svi su mi se obraćali sa gospođo? Pa koji vam je narode....?
E sada koji vic na račun mog novog PRVOG pravog posla!!!!
Zašto se tajnice zovu tajnice?
Svi ih je..u a one taje!!!!
kako se tajnica kaže na japanski?
Namomkitu ćići!
Seksa se tajnica sa šefom pa ga pita?
Šefeeee, jeste ga stavili?
Jesam!
jeli cijeli unutra?
jeste!
Jaoooo, kako je velik!!!
Ps. ja imam šeficu!!!
he he heeeeeeeeeeeee
|
