-->..VjEcNo i DaN ViSe ..<--
Zvala se Lana,a on Mario ! Ljubav koju su nosili u sebi
bila je tako stvarna,istinska i jaka. Upoznali su se ispred crkve. Bilo je to ljeto oko 19:15h navečer.
Lana je kao obično sjedila na ogradi kada je iznenada pojurio zgodan mladić na biciklu. Prvo što je na
njemu zamjetila bio je taj sladak osmjeh i odraz u zelenim oćima. Lana tada nije ni shvatila da će od toga dana
njena sudbina ovisiti o jednoj zabranjneoj ljubavi i osudama drugih. Tu noć njeno srce ubrzano je lupalo,
dalnovi su bili znojni. Iz oćiju virila je sreća. Uzela je svoj dnevnik i napisala sljedece :
" Ne znam tko je,kako se zove ni odakle je ali znam da od većeras moje srce pripada samo njemu. "
Noć je bila posuta ljubavnom čarolijom, nebo obasuto zvijezdama. Zrak su ispunjavale melodije razigrnih cvrčaka.
Tu noć Lana je nazvala ljubavnom noći. Sljedeće jutro ljudi ju nisu mogli prepoznati. Odisala je radošću i toplinom.
Živjela je za trenutke kada će ponovno vidjeti svoju bezimenu ljubav. Kao i predhodni dan vozio se biciklom kroz njenu
ulicu. Lana je kupila hrabrosti, skočila sa ograde i glasno povikala :
" Hej šećeru možemo se upoznati ?!? "
Čulo se škipanje kočnica. Lanino srce tuklo je kao nikada prije. Duboko u sebi znala je da je ovo sudbonosan trenutak.
Tako je i bilo od 16.07 Lana i Mario bili su najbolji par okoline. Mario je ima 21 godinu,a Lana 15.
Roditelji su primjetili da se nešto čudno događa s njihovom kćeri,nila je sretnija,a kod kuće bi bila samo kada
bi trebalo spavati. Uspjela je u onome za što je tvrdila da nikada neće : zaljubila se na prvi pogled !
Prošlo je ljeto,s njim i cijela godina Lana i Mario živjeli su jedno za drugo.
Uspomene koje su imali bile su jedinstvene, voljeli su ih kao i svoju povezanost.
Bilo je vrijeme da lana kaže majci za svog Maria,anđela za kojeg je zauvijek zaspala.
Bilo je to podne; Lanina majka kuhala je ručak kada je Lana ušla i rekla joj da moraju razgovarati.
Objasnila je šta se dogodilo,kako je upoznala svog Maria i koliko ga voli. Majka ju je zgroženo
pogLedala u rekla :
" Lana od danas imas zabranu viđati tog dečka,on mora nestati iz tvog života. "
Lana ju je zbunjeno pogledala, ruke su se tresle,glas je podrhtavao.Glasno i odlučno je povikala :
" Nikada,nikada se mama neću odreći svog Maria, ja ga mama volim,oprosti ali nemogu to učiniti ! "
Niz lanino lice tekle su gorke suze. Živjela je da je ovo samo ružan san. Smatrala je kako Mario mora
saznati za ovo. Okrenula je njegov broj. S druge strane linije javio se dubok muški glas. Zamolila je Maria,a
odgovor koji je dobila bio je : " Mario je otišao s djevojkom na more,zamolio je da ga ne tražite. "
Lani je ispao telefon iz ruke,istrčala je na balkon plačući : " Zar Mario,anđeo koji mi se kleo na vječnu ljubav,zar on?
Zašto Oče,zašto ovoliko boli? Mario malen...Mario...ja sam te voljela,kunem se voljela sam te ! Zašto si mi to učinio?
Lana je od tada izgubila vjeru u život,vjeru u ljude i sveto ime ljubav. dani su bili dugi, bol u duši teška.
Zvijezde više nisu sjale kao nekad, cvrčci su šutjeli,a tama je plakala zajedno s njom. Nakon nekoliko mjeseci
oslučila je okončati sa svime. " Oče oprosti mi, moje srce više ne može. Boli me i razdire,snaga me izdaje...
a Mario...oče ti znaš da sam ga voljela više nego svoj život...Mario anđele zašto? "
Sijela je, pustila njihove pijesme i odlučila se još jednom vratiti u prošlost. Njihov prvi poljubac još je gorio
na njenim usnama. Sjetila se noći kada su zvijezde sjale svom jačinom, noći kada su cvrčci pjevali najljepše melodije,
noći kada mu je tada zadnji put uzela olovku i drhtavim rukama napisala :
" Maleni, sječas li se kako smo se upoznali. Ja se sjećam kao prvog dana. Zvao si me " lutkice "
,a ja tebe "šećeru ". Kleo si mi se na vječnu ljubav . Mario, jedini; večeras sam se posljednji put sjetila
našeg prvog poljupca, noći kada samo postali jedno. Večeras sam posljednji put u prilici napisati ti koliko sam
te voljela i koliko sam te trebala. Maleni ovi osjećaji večeras tako su jaki. Ti si sada s drugom,sretan si.
Maleni ja ti želim svu sreću u životu. Voli i budi voljen. Kunem se čuvat ću te jer za koji tren i bit ću gore među zvijezdama.
Tada ću ponovno vidjeti tvoje oći koje sam voljela više od života. Mario; ja večeras umirem. Moraš znati da te volim i da
ću te uvijek voljeti...
Zbogom Ljubavi,
tvoja Lana "
Ispustila je olovku iz ruke,uzela kuvertu i dala ju majci. Zamolila ju je da je odnese Marijevoj mami. Poljubila ju je u rekla
joj da ju je voljela i da joj je žao zbog svega. Zamolila je da još jednom poljubi i zagrli tatu umjesto nje.
Majci nije bilo jasno šta se događa ali je odlučila odnjeti kuvertu.Lana se našla sama u kući,
sama sa uspomenama. Upalila je pjesmu,pjesmu od koje joj srce vene i legla u svoj krevet.
Krv joj je tekla sve više. Tada su se začli koraci. BIla je to njena majka.
Lana je josš zaplakala i viknula slabošnim glasom :
" MaMa, mamice moja, dodđi da se oprostimo. Dođi da ti posljednji put kažem volim te. "
Lanina majka je briznula u plač :
" Lana, kćeri zašto si to učinila, Lana zašto si ostavila svoju majku, Lana,Lanice moja, neodlazi od mene... "
Čvrsto ju je držala za ruke pokušavajući zaustaviti krv no Lana je tada izgovorila posljednje riječ i:
" Majko neplači, ja idem ali ću te uvijek voljeti, reci tati da ga volim i da mi je žao jer se nismo oprostili.
A na mojoj saharni mam kada vidiš Maria reci mu da sam ga voljela do posljednjeg daha.Mama volim...
Lanina ruka je klonula, posljednje suze potekle su iz njenih crni očiju. Bio je to kraj... !
Večeras je jedna djevojka umrla : " Lana,neeee...Lanice zašto?? "
Na sahrani su bili svi, svi osim onog kojeg je svim srcem voljela.
Mario, dečko zbog kojeg je umrla vratio se sa puta jedva čekajući da ju vidi, da vidi svoju Lanu.
Bio je u vojsci, a Lani su rekli nesšto sasvim drugo. Odjurio je do njene kuće i pozvonio.
Vrata se nisu dugo otvorila. Čeako je...vrata su se otvroila. Lanina majka stajala je u crnini plačući.
Mario je pitao može li vidjeti svoju Lanu,djevojku koju voli svima srcem.
" Mario, naše Lane više nema...Lana je utonula u vječni san, gore je među zvijezdama.
Mario htjela je da znaš da te voljela..."
Mario je kleknuo i počeo vikati, tada je prvi put zaplakao : " Lanaaaa,Lana neee...
Ljubavi gdje si, zašto si me ostavila,zašto svog Maria...Lana ja sam te volio...ne ti,ne ti malena !!! "
Otišao je kući, vrata mu je otvorila majka s pismom u ruci. Mario je otišao u sobu, sjeo i drhtavim rukama počeo
otvarati pismo. Čitao je i plakao,vikao i molio. Tada mu je sve bilo jadno. Njegov brat rekao je lani da je on
otšao sa djevojkom na put, a on joj se iz vojne policije nije mogao javiti. Mario je još više počeo
plakati i vikati : " Oče umrla je jer je mislila da je nisam voljeo...oče moje Lane više nema. Kako je patila...
neeeee..Lana, malena, volim te, volio sam te, drug nije nikad postojala ! "
Obukao je crninu, kupio bukte najljepših crvenih ruža i otišao na njen grob, Na slici je vidio Lanu kakvu
je nekad znao. Sretnu i veselu. Položio je vjenac na grob i tihim riječima izustio :
" Lana, malena moja...tebe više nema. Gore si među zvijezdama. Lana oprosti mi, kunem se
da sam te uvijek voljeo, uvijek samo tebe. Malena Bog mi te je uzeo. Više nisi moja ali vječno ću te nostit u srcu, u sebi.
Za mene čes biti jedina. Od danas živim samo tjelom jer duša je umrla kad i ti. Lana volim te i uvijek ću te voljeti...
nekad te dragi Bog sada čuva !!! Volim te malena..."
Mario je provodio dane na grobu. Živio je za uspomene, tražio ju u sjećanjima. Nakon 20 godina njega su pokpali kraj
nje,njegove malene. Jedno večer 30.07. umrla je jedna ljubav. Ljubav Lane i Maria.
Voljeli su se vječno i dan više ! Da, Bog im je svjedok da su se usitinu voljeli.
I danas još uvijek dvije majke u crnini stoje nad grobom njihove djece,
Lane i Maria !
pricu je pisaLa Marijana Anić 10.03.2004