05.07.2007., četvrtak

Draga Duhanska Industrijo Poučena situacijom iz jednog penjačkog dana, u jednom dužem smjeru, odlučila sam ti napisati zahvalu što nama, glupim robovima, ovisnicima supstance koju proizvodis, pružaš neopisiv užitak uvlačenja dima u nekad bila rozna nam pluća. Hvala ti što smo svojom gluposti nasjeli na tvoj jeftin štos 's cigaretom nisi sam' i privučeni bijelim smotuljkom počeli puniti tvoj džep, džep ove prekrasne države a na osobnim bankovnim računima mjesečno imati rupu od nekoliko stotina kuna. Ne znaš koliko sam zahvalna što je dan koji počinjem prožet mirisom tvog produkta i što moje zavjese imaju žućkasti odsjaj kad sunce provuče svoje ruke kroz njih. Što one čudnovate posudice, koje nepušači doma imaju prazne, ja punim pepelom i što su uvijek sive i, uglavnom, čak i pušačkom nosu smrde. Hvala ti što si mene ucinila još većim konzumentom jer ne samo da kupujem tu divnu kutiju, neprocjenjive divote, nego kupujem i razna sredstva za ubijanje tog mirisa za koji tvrdim da mi ne smeta. Kupujem i ogromne količine žvakačih guma, koje čiste moje zube i čuvaju ih od karijesa. Ti znaš kako se treba brinuti o zubima. Nema boljeg savjetnika od tebe! Hvala ti što u je u mojoj kući prozor uvijek otvoren i što si me ponukala da pustim svježeg zraka. Hvala što svijet gledam kroz maglu. Zašto bi ga uopće trebala gledati bistro kada se u njemu događaju ružne stvari. Pravi si prijatelj. Čuvas me od tužnoga! Kada zatrebam kavu a nemam svoj dozirani smotuljak, ne pijem kavu. Ti znaš da je kava štetna. Hvala ti što me uspiješ spriječiti od tog zla. Kada odem u večernji izlazak okružena sam dimom. Tom sivom izmaglicom najveće ljepote koja zatomljuje sve mirise ovoga svijeta. Znoj tako ružno smrdi. Sigurno je bolje udisati miris dima nego znoja. Divna si, i na to si mislila. Hvala ti! Kada se bavim sportom i kada sam jako napeta od napora, a moje aueole velike i nabrekle, volim te! Ti smiruješ moje tijelo i natjeraš te rozne priljepke da se ne pretjeruju. U zraku ima toliko monoksida. Hvala! Hvala ti što na ljude koji me okružuju utječeš jednako i brineš za njih. Što brineš o tome da i njihova tijela trebaju pomoć, čak i ako nisu prepoznali svu tvoju ljepotu. Hvala što si tako nesebična! I na kraju, uz tebe sam spoznala koliko je život kratak i da se događa sad! Hvala ti na tom bogatstvu i ljubavi koju gajim za svoj život! Tko bi volio imati 100 i izaći u novinama. Kako si samo obzirna!!! Jednog dana, kada moj ljubavlju preplavljeni mozak shvati, ipak ćemo se morati razići. Jer ljubav je davanje i uzimanje. Vratit ću ti slobodu i zauvijek se riještit bijelog smotuljka iz svoje torbe. Samo da ti pokažem koliko sam o nesebičnosti naučila od tebe. Jedva čekam taj dan! Volim te! Tvoja K.

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #