Nigdje Posebno, Zemlja

< svibanj, 2005 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







28.05.2005., subota

Ja sam budala...

... ali to ste sigurno već čuli s ovih stranica. Ili sami zaključili, što je vjerojatnije. Mislim, uz količinu jadikovanja i slinavog cviljenja, sigurno je morala ta misao doći do vas. Tko je taj tip? Kak može biti tak blesav? U zadnje vrijeme sam se milostivo suzdržao (čitaj, nisam imao energije) od pisanja bloga, iako bi mi ta vrst mentalnog oduška odlično došla. Nisam se ispucavao, nego sam stvari zakopavao u sebe, zaboravljao, zanemarivao, zapuštao...

Stvari su... OK. Prebrodio sam sve sam. Zanemarimo općenitu živčanoću i organizirani kaos sređivanja ocijena pred kraj školske godine (što, unatoč svemu, ide bolje nego prošlo polugodište...). Stvari su zapravo dobre. Pitam se je li ovo samo zavaravanje, poricanje, but then again, neznanje je blaženo stanje. A stvarnost je onakva kakvom ju mi doživljavamo. Ne znam uopće zašto ovo pišem. Siromašan sam inspiracijom.

Ništa novo.

Glazba: King Prawn - Another Great Escape

Kierlan Darkskye,
Escapist
- 11:24 - Komentari (12) - Isprintaj - #

15.05.2005., nedjelja

Informiran sam

Must these Englishmen live that I might die? Čitam tako ja danas novine i vidim da se Crkva opet (po tko zna koji puta) mješa u poslove države. Prvo zovu Kanadera na audijenciju da im objasni situaciju jer se njima ne sviđa, a danas pljuju po Stipi. Tsk, tsk. Kod nas je sve naopačke. Kao i onaj neki puta kad je Bozanić propovjedao o Europskoj Uniji, a Sanader nam govorio da imamo vjere. A da demokraciju zamijenimo za teokraciju, pa da popovi napokon dođu na svoje? Don't answer that one, it's... howd'ya put it... a rhethorical question.

Mislim, nema ništa lošeg u tome što se kler zanima za svjetske stvari, ali bi ipak trebali više biti okrenuti k onom svijetu. Nek ne gnjave političare, nego nek se mole da ih Bog prosvijetli. Nema šanse za takvo što, ali... svejedno. Listam ja dalje i vidim izvještaj na dvije strane sa puno slika o glasinama da su nacisti pokušavali proizvesti leteće tanjure. Puno špekulacija, svjedočenja ljudi koji su vidjeli nešto, ali ne znaju što. Dakle, čisti nepotvrdivi senzacionalizam. Je li istina ili ne? Iskreno, svejedno mi je. Ja još uvijek svuda idem pješice, tako da mi je za moguće NLOe posve svejedno.

Iako, slika NLOa sa križem nije nešto što se viđa svaki dan.

ME 262, prince of turbojet
Junkers Jumo 004
Blasts from clustered R4/M quartets in my snout
And see these English planes go burn

Okrećem stranice, gubim moždane stanice. Masovni mediji mi ispiraju mozak, dok čitam o ponovnom okupljanju "Leba i soli", trećem filmu o Konanu Barbarinu, te hrpu beskorisnih podataka o sportu. Tu je zatim želja našeg Mirka Filipovića da rasturi Fjodora Jemjenljanjenka (probajte to pročitati što brže!), te simpatična vijest o nekim klincima koji će snimiti svoj Star Wars film. Prelazim osmrtnice (da ih barem nikada ne moram čitati...) i vidim da je danas Kubrickovo Isijavanje oko 23h. Heeere's Johnny!

I pitam se. Jesam li što više informiran nakon ovog? Znam li više, ili ću to sve zaboraviti što prije, kao i školsko gradivo u ovom štreberskom školskom sustavu? Ispiru li novine mozak, serviraju li trenutne informacije za trenutnu konzumaciju i što bržu potrošnju? Oblikuju li naš pogled na svijet? Ovo zadnje sigurno. Jedini način da sjebeš logičara je da mu serviraš krive podatke. Drže li nas mediji podalje od prave istine (da smo zapravo svi robovi nacističkih UFOa kojima upravljaju svećenici)? Tko zna? Sloboda tiska? Postoji li išta takvog?

A što je sa svim tim glasinama, koje izlaze? Sa urbanim mitovima? Teorijama zavjere? Illuminati? Masoni? Izvanzemaljci? Nestala karika? Roswell? Area 51? Istraživanjem moći mozga? Telepatijom? Odnekud je to moralo nastati. U Rusiji postoji djevojčica koja navodno vidi u ljudska tijela. Pa nitko ne radi strku oko toga. Također je negdje na istoku tip koji već zadnjih 20 godina ne spava. Zašto? Nitko ga ne pita. Iscjelitelji, ljudi koji žive u skladu s prirodom, bioenergetičari, ESPovci...

Jesmo li informirani? Iz jednog aspekta, u svakom pogledu. Iz drugog? Pred nepoznatim teritorijem smo.

Glazba: Blue Öyster Cult - ME 262

Kierlan Darkskye,
Conspiracy Theorist
- 20:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.05.2005., četvrtak

I'm back... again

Gradska vijećnica, Capitol. Spomenuti McDonalds je nalijevo... Sole, twin tears. And then a rain. Red on brown on black.

Evo me natrag. Nije me dugo bilo, čak dulje od mjesec dana. Ali to ste već ionako znali. Ne znam, jednostavno nisam imao namjeru pisati, namjeru toliko jaku da sam propustio na svoj vlastiti rođendan napisati barem nekakav mali pamfletić na blog... Zatim je došla Francuska. Toulouse. Predivan grad, odvratni ljudi. Francuzi su tako high up noble raspoloženi prema svima da je to sramota za jedan narod. Govore samo francuski, razumiju i mogu govoriti sve druge jezike, ali svejedno (makar ti ne razumiješ ni riječ njihovog jezika) ti se obraćaju samo na francuskom. Onda kad im pokušavaš objasniti da neku rečenicu mogu reći stotinu puta, da ih ti svejedno nećeš razumjeti jer ne znaš njihov jezik, se prema tebi ponašaju kao najvećem gadu i barbaru. Ali dobro, barem su ljudi iz drugih zemalja bili prijateljski, Česi pogotovo, a i Finci nisu bili loši. O Bjelorusima i Ukraincima da ne pričam...

Inače, ljudi su postali veliki fanovi Hrvatske, nakon što smo na Eurovillageu (nešto kao veliki sajam u kojem svaka zemlja predstavlja sebe sa raznim proizvodima i slično), napili oko pola (ako ne i više) sobe i podjelili sva licitarska srca koja smo uzeli sa sobom. Francuzi su naše crvene, bijele i plave Croatia balone iskoristili da naprave svoju zastavu iz njih... usput su rekli da nam je vino dobro, a Švicarac nas je pohvalio na siru. Mislim, ako ti Francuzi pohvale vino, a Švicarci sir, onda znaš da je party bio uspjeh. Prvo je otišla flaša kupinovog vina, a onda su se svi pomamili za travaricom. Francuzi su mi bili najbolji. Natoče si malo, otpiju, trgnu glavom unatrag, naprave par "uh, dobra roba, ali peče" grimasa, pa si natoče još. Ludo. Morske su spužve isto nestale odjednom, a mi smo bili vizualno jako lijepi u našim dresovima hrvatske reprezentacije i šahovnicom za ploču na kojoj smo to sve predstavljali. Uostalom, za sliku pogledajte današnji Večernji. E da, svi zgledamo gadno jer nas je sunce totalno opržilo taj dan... Najviše mi je bilo žal Šveđana i Finaca, koji nisu bili naviknuti na takvo sunce, nekima se koža ljušila i slično. Gadan prizor.

Uz to, sve je ostalo bilo super, tulumarenja navečer, preskakivanje ograde pri povratku natrag jer se licej zaključavao, a nitko nam nije namjeravao otvarati vrata, smijanje blesavoj francuskoj organizaciji, njihovom jeziku (vjerojatno imaju negdje u vratu dodatnu vrećicu za spremanje hračaka s obzirom na to kak pročišćavaju grlo dok govore...), kao i laži da je francuska kuhinja najbolja. Jeli smo na nekom njihovom faksu. Samo kao primjer - imaš recimo dva tipa mesa. Jedno počneš rezati, i režeš, i režeš, i režeš... a onda ti se svine vilica. A drugo izgleda predivno, sočno miriše i sve, lijepo preprženo, ali onda ga prerežeš napola i krvari ti iznutra. Ili, ako u ponedjeljak jedeš juhu od gljiva, u utorak jedeš sos od gljiva s rižama, treći dan nekakav desert koji jako podsjeća na onaj sos od jučer smrznuti, a u četvrtak saznaš da to uopće nisu bile gljive nego plodovi mora...

A sad riječ o vremenu. Izađeš van, sja sunce, ali pada kiša. Zatim krenu oblaci i kiša stane. Pa za pet minuta počne tuča, koja pada tridesetak sekundi, a potom se oblaci raziđu i pada kiša. Pa se oblaci skupe i kiša stane, pa krene. I vjetar puše na mahove. A vrijeme mlako ko i Francuzi.

Osim toga, izlet u Francusku nije mogao biti loš jer sam kupio Secret Treaties od Blue Öyster Culta. Doslovce zakon album jer su sve pjesme na njemu, jedna do druge genijalne, sve sami hit do hita... A ne ovi škartovi koji se danas proizvode... I još sam kupil tri CDa tradicionalne keltske glazbe, samo za 11 eura. BÖC je koštal 15, ali se skroz isplatil... Onda kaj još? Ah, da! Iako nisam pobornik takve prehrane, s užitkom sam otišao u francuski McDonalds i pojeo jedan Royale with Cheese te tako napravio lagani homage (viđe, francuska riječ...) Tarantinovom Pulp Fictionu žderući nezdravu hranu.

"Hamburgers. The cornerstone of any nutritious breakfast."

Uglavnom, to vam je bila ukratko Francuska. Zapravo, sve je više manje rečeno. Po povratku, malo me mučila nadoknada škole, ali to je prošlo. I školski smo list uspješno izdali uz mnogo kontroverze, što je zasigurno pomoglo prodaji. Što još osim toga? Prvi redak u postu. That is all for now...

Glazba: Vivaldi - Zima

Kierlan Darkskye,
Blinking About

- 21:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>