Empty words, thrown into the wind.
None carrying weight.
Empty goals, in opposition to themselves.
Unattainable of late.
Metaphor wielders, feigning wisdom,
Blindly walking through the dark.
Which isn't there
Sažetak današnjeg sata etike, tijekom kojeg sam pokušao pronaći smisao čitavim naporima koje ulažemo ove čitave jebene godine. Needless to say, I have found none. Zaključio sam konačno da tražimo način na koji bismo proučili sve posljedice nekog našeg čina, kako bismo mogli zaključiti želimo li učiniti tu stvar.
Nakon gorljive i dugačke rasprave, koja se protegla na hodnik, da bi od svih sudionika na kraju ostali samo ja i profa, koja me vukla za jaknu i objašnjavala mi da moje mišljenje nije moje mišljenje. Kopirao sam ga, tvrdi, ili preuzeo iz raznih medija oko nas. OK. Čak se slažem s njom. Mogu jedino učiti iz svijeta koji me okružuje, pa sam, shodno tome, svoje mišljenje sastavio iz komadića tog svijeta koji mi se najviše sviđaju i koji mi najtočnije zvuče. I što ako ih branim? Zato i mišljenja postoje. Ako ikada čujem dobar argument (dobar po mojim standardima, a ne po standardima svijeta) promjenit ću svoje mišljenje. Dotada stoji.
Tu je još i tvrdnja da sam u mojim mišljenjima previše kognitivan, neemocionalan. Babo, ako ne shvaćaš da je čitavo ovo moje nastojanje produkt osjećaja, onda si slijepa. Nema gotovih odgovora. Ali ih mi svejedno tražimo. Makar se neprestano mijenjaju. Besmislena potraga.
P.S. Danas me na fizici, kroz otvoren prozor, pogodila gruda snijega. Je li osoba koja ju je bacila promislila o svim posljedicama te radnje? Pokušala se staviti u poziciju moguće žrtve? I think not.
That is all.
Glazba: In Flames - Timeless
Kierlan Darkskye,
Free Of Ethical Insanity/Reason
|
