Današnji dan je bio zbrčkan od početka.
Otvorim ja tako ujutro novine, naravno, od zadnje strane i počnem čitati. Glavne vijesti - mačka na odvikavanju od alkohola, lav koji se odbio preobratiti na kršćanstvo, terijer koji govori ljudski, te indijske štetočine koje loču Coca-Colu. Uistinu životinjske vijesti. Ništa bolje od vijesti da je Bush pobijedio, da su cijene nafte opet skočile, da su se opet zbivale neke financijske malverzacije... Barem razbijaju svakodnevicu.
Čitam ja tako novine, pijuckam bijelu kavu, kad se sjetim da danas opet počinje nastava - nakon nekoliko dana blaženstva i ispiranja sveg znanja što smo ga nakupili od početka školske godine. Nisam namjeravao otići u školu nepripremljen, pa sam iskoristio vrijeme da ponešto ponovim.
Škola je sama po se bi bila luda. Na fizici, npr. smo riješavali stvarno dvosmislene zadatke tipa: Metalni štap duljine dva metra nabijemo... kamo? Čime? Ili recimo... iz zida strši šipka sa 0,4 metra svoje dužine... ili to samo moj poremećeni um vidi tako? Uostalom, u tim sam godinama, hormoni divljaju. Shit happens... Kao i činjenica da je veća vjerojatnost da si jedan mog kompanjona iz razreda, koji na hladne dane dolazi u školi u kratkoj majci i zna ići okolo sa ispruženom rukom ispred sebe i govoriti "vorp paua ingejđ... amahahhahaha", prije nabavit žensku nego ja...
If I could only reach you,
If I could make you smile...
If I could only reach you,
That would really be a breakthrough...
Doduše, to su sve samo spekulacije. U zadnje vrijeme previše predviđam što bi se moglo dogoditi. Nije ni čudno da sam na personality disorder testu došao paranoik. I podosta narcisoidan, ali nećemo sad o tome.
Rekao sam da je današnji dan bio zbrčkan od početka... ali nakon što sam malo pročitao svojih ruku dijelo, zaključio sam da to nije to. Jedina stvar koja je zbrčkana u svemu tome sam ja.
Ništa novo. Čujemo se još.
Uskoro.
Možda.
Glazba: Liquido - The Joke Is On You
Kierlan Darkskye,
Fumbled
|
