Kolumnarije

Nogomet

Nogomet je prava ovisnost. Istina bog da od svih ljudi pravi se javio
Jednom kad si uvučen u taj svijet, nema povratka. Al to je prelijepa ovisnost. I jedna velika stvar koja dijeli nas dečke od cura. Kad se cure nađu popričati, uvijek iste sheme: joj kak se ona iz b. razreda obukla, jesi vidila novu sliku prelijepog Johnija Deepa iz pirata s kariba, čula sam da su u tom i tom dućanu stvari na sniženju, bla, bla, bla. Al kod nas je to jednostavno: Bok. Bok. (sekunde šutnje) Ej si gledao finale lige prvaka, koji je taj sudac lopov, kaj je onaj Henry izvodio, si vidio one fintice Ronaldinha još prije, i tak u nedogled. A što je najžešće, taj izvor je nepresušan. A svi dečki znaju nekaj o tom području, i ide...Vozim se ja tako busom u školu(još negdje u 3. mjesecu), i sjedim pored frenda. "Si vidio kak je Asenal zabio gol Realu...", ja kažem "...ma da, no onaj pogani Werder se krumpa, nafajfo mi je 3 gola u zadnjih 15 min". U tom trenutku se okreće čovjek ispred mene, oko 50-tak godina, vidno zaintrigiran temom"E a kak je prošla Barcelona?", na što se okreće drugi čovjek, odgovara mu na pitanje i tako započinje razgovor i komentari. Niti ih ja poznajem, nit imam namjere, no eto, kako je nama lako pričati, bez ikakvih poteškoća, lijepo ubiti vrijeme u sendvičari od busa, i na kraju svako svojim drumom. To je nešto jedinstveno. Al ljudi moji, NAj fascinantnija stvar je kad cijela nacija, bilo BBB-oci, bilo torcida, bilo tko, stoje, grle se i navijaju za Hrvatsku. Cijela nacija postaje jedno, pa ako je to stvarno nemoguće bilo gdje drugdje, onda bar u tim 90 minuta kratkim trenutcima...