"Ne sijeci istinom kao nožem, nego je govori s ljubavlju." (Paramahamsa Swami Mahesvarananda)
Mislim da je ovo najbolji moguci uvod u blog kojeg cu pisati.
Da li se Zagreb pretvorio u moderan grad dvadeset i nekog stoljeća?
Osjećam da nemam više vremena sjesti na kavu, smiriti se. Pogledati oko sebe. Nije da doslovce nemam vremena, imam vremena. Ipak, kad sjednem i pokušam se smiriti, onda stalno razmišljam o nekim drugim stvarima. Razmišljam o poslu, o kućanskim zadacima. Misli mi se kaotično vrte u glavi, kao da tvore centrifugu. Osjećam pritisak.
Jedem neredovito i nezdravo. Trbuh mi se povećao u zadnje vrijeme. Ipak, ne osjećam se posebno teško i tromo. Osjećam se kao da sam napuhan. Kao da sam u želudac potisnuo nešto što želi van. Ne krećem se puno. Prije sam tu i tamo igrao mali nogomet. Nakon duže igre osjetio bih umor, ali neki spokoj. Već dugo nisam osjetio takvo što.
Ne radim spontane stvari u životu. Ipak sam pred koje popodne u uredu, pola sata prije kraja radnog vremena, odlučio krenuti trenirati neki sport. Bila je to nagla odluka, odjednom mi je sama udarila u glavu. Međutim, nisam znao koji to sport da treniram. Bio sam već prestar za ozbiljno bavljenje sportom. A svi meni dragi sportovi zahtjevali su previše vremena i prevelik napor.
Odgovor sam našao gdje sam se najmanje nadao.
""Znati što je pravo a to ne učiniti najgori je kukavičluk"
(Konfucije)
U svom poštanskom sandučiću našao sam prospekt. "Khan Karate". Prospekt je bio oslikan japanskim slovima koje nisam znao. Na njemu su bile napisane pojedine informacije o karateu i o tom klubu. Klub je bio malen. Predavač je bio stručan i iskusni Japanac, po imenu Kurokawa Makoto. Cijena je bila 150 kuna mjesečno. To nije mnogo.
Treniranje karatea mi se učinila kao jako dobra ideja. Spoj neke istočnjačke filozofije i razonode za tijelo. "Smirenje za um i tijelo", rekao bi prospekt. Bilo je naivno vjerovati da će to biti baš tako. Ipak, meni je baš to trebalo. Zašto ne?
Nazvao sam broj s prospekta čim sam došao u stan. Javio mi se ljubazni ženski glas na engleskom. Dogovorio sam sve. U srijedu u 19 sati je moj prvi sat karatea. Predavač mi je Kurokawa Makoto, a u grupi nas je samo troje. To mi odgovara. Što je manje ljudi, to je reprezentativniji rad.
"Kako da se uzdignem visoko poput orla kad mi je jato sačinjeno od samih gusaka"
Moram priznati da se već dugo nisam nečemu unaprijed veselio. Baš me zanima kako će ovo biti! Vi ćete biti prvi koji ćete to saznati.