21.10.2008.

Skoro zaboravih. Mislim i nije, sjetila sam se, samo danas nisam. Odnosno jesam. Uglavnom. Blog slavi tri godine. Ha. Onda...ako ništa drugo, bar se mogu hvaliti dugovječnošću bloga. E to mi je preglupo. Jel se tak uopće kaže? Ako da, onda je bezveze. Ako ne, onda eksjuz mi. Ajme krivo sam napisala i to. Eksjuz mi. E tako. Nego. Bar to, jel. Bilo je i dobrih posteva, i glupih i onih između....ššš, strpite se, pokušavam napisat jedan od tih dobrih posteva. Pokušavam već dugo. Al nijedan mi ne uspjela onako lijepo. Znate ko kad napravite jednom neki kolač, i onda vam baš lijepo ispadne, i onda sljedeći put ispadne bezveze. I onda si razmišljate hmm šta sam ono stavila da je bolje ispadao al ne možete se sjetit. Ili ako možete, onda ne možete pogodit isto tak. A nekad uspijete. Uglavnom poanta je (u, sad sam se sjetila, moram pročitat lektiru) da mi ne uspjeva svaki put dobar post kolko god ja to htjela. Ali sad pokušavam. Izmjeriti. Kolko čega. Kako ono idu dobri postevi. Jeste li čuli...(jel tako, sad neku temu izaberem). Sad sam se sjetila one pjesmice....nešto nešto jeste li vidjeli nešto nešto. Oke, možda se nisam baš skroz sjetila. E ja se nešto puno ne sjećam i sjećam, šta ne? Uvijek nešto zaboravljam, il se sjetim. A da nešto jednom znam. Onako ziher. Znam znam. Al to bi bilo bezveze. Kao, e sad znam. Kužite, umjesto, e sad sam se sjetila. Ajd sad dosta filozofiranja. Nešto sam stvarno htjela napisat. Al...da. Ne sjećam se jel. Ne znam. I onda. Žuri mi se. To nije dobro za post. Post će ispast užuran. Užurbanošću. Vidite da se tak kažeee. Jel to instrumental? Mislim da je. Uglavnom takve imenice u instrumentalu su smiješne. I dugačke. Jel Scrablle ima č, ć, š i ž? Ako ima, ajde bar ti donesu puno bodova. E, to rijetko igram. Možda da igram više bi imala veći vokabular. Pa bi znala kaže li se (aha aha, vidite, kaže li se, a mogla sam napisat jel se kaže) dugovječnošću i užurbanošću. Ili bi mogla više čitat. To bi mogla. Ali...ne znam. Mislim znam čitat (nadajmo se, lol), ali ne znam zašto ne čitam više. Lektira valjda. Nekako ti se nakon lektire neda više ništa čitat. I onda dođe druga. I tako dalje. Uglavnom. Ne znam baš je li uspio post, ali, za promjenu, bar nije o tome kako nemam o čemu pisat. Dobro možda malo je. Ali ne skroz. Samo onako, između redaka.